Središte EU crpi siromahe, a bogati se i dalje bogate

Što je Unija dala, a što uzela susjednoj nam državi Sloveniji, upitali smo tamošnju sociologinju Martu Gregorčič. Njezino viđenje Unije nakon osam godina uglavnom je negativno. No, osim prema politici Unije vrlo je kritična i prema odnosu slovenskih elita prema toj politici za koje tvrdi da ne promišljaju alternativu.

Smatrate li sebe euroskeptičnom osobom? Ako da, zašto, odnosno nabrojite tri glavne zamjerke EU. 

Euroskeptik nije baš najsretnije izabran izraz, budući da prejudicira sumnju, pasivno protivljenje te nas umjesto prema kritici, artikulaciji problematike, vodi u bespomoćno promatranje. Dilema pred kojom smo se našli 2004. godine u Sloveniji, a pred kojom se danas nalazi i Hrvatska, nije bio izbor između ulaska ili odbijanja ulaska u EU, nego se krije u odgovoru na pitanje: Kako se jasno i odlučno suprotstaviti politici Unije, koja je – u biti – savez članica bez zajedničke politike? Kako se oduprijeti politici koje nema?

Unatoč tom paradoksalnom pitanju, prevladava agresivna sklonost utjecajnih figura prema skupom i neefikasnom forumu birokrata, lobista i tehnokrata, forumu koji nije uspio donijeti zajedničku gospodarsku, financijsku, socijalnu, kulturnu i ostale europske politike, nego slijedi upute megalomanskog stroja Međunarodnog monetarnog fonda, OECD-a, Svjetske banke, Europske banke i drugih međunarodnih institucija koje predvode korporativnu pljačku periferije.

Dilema je, znači, ostati osamljen i na neki način isključen iz tog začaranog kruga pljačkanja periferije u korist centra, ili pak ući u taj cirkus uz punu svijest o tome tko će time biti najviše oštećen, što će sve time biti izgubljeno, a što sve uspostavljeno na novim temeljima. Niti jedan izbor nije dobar. Potrebno je kritički reflektirati, razmišljati i tražiti druge mogućnosti. Potrebno je razbiti taj dogovoreni krug tautoloških politika i otvoriti nove horizonte. To je ono što rade pokreti i kritičari u Europi i ostatku svijeta, dok se u Sloveniji po tom pitanju ne događa baš mnogo. Ne radi se pritom samo o pitanju EU, nego o neizbježnoj potrebi stvaranja alternative kapitalizmu.

Koje su, po Vašem mišljenju, najveće zasluge EU u Sloveniji?

Teško je tražiti zasluge kad je ulazak Slovenije u EU bio samo opravdanje za neke drastične promjene. Jedina konzistentna linija slovenske politike cijelo se vrijeme krije u želji da pripadamo među velike – tako je bilo s Europskom unijom, NATO-om, OECD-om. Mi smo jedina država koja se hvali dosljednim izvršavanjem schengenske politike, zbog koje su prognane izbjeglice, imigranti i "izbrisani" koje smo stvorili nakon osamostaljenja.

Bolonjska reforma degradirala je visokoškolsko obrazovanje u većoj mjeri nego bilo koja prethodna politika ili reforma sveučilišta. Zato smo prije nekoliko godina bili oduševljeni kolegama iz Zagreba čiji je otpor reformi visokog školstva bio znatno artikuliraniji i radikalniji. Grčki studenti ista pitanja problematiziraju još od 2003. godine. Subvencionirana agrarna politika temeljena na nafti potiskuje autohtono sjemenje biljnih kultura i uvodi monokulturnu proizvodnju, industrijsko stočarstvo briše kulturni krajolik te radikalno umanjuje samoopskrbni potencijal države. Svi pokušaji strukturnih reformi zadiru u prava radnika, zbog čega je udio zaposlenih na neodređeno vrijeme danas manji od udjela drugih prekarnih oblika rada, a radnici migranti podvrgnuti su robovskim oblicima iskorištavanja.

Osiromašenje

Cijela se Europa suočava s nezaposlenošću povijesnih razmjera, pa tako i Slovenija. Danas imamo najveći udio ljudi ispod ili na samom pragu siromaštva. Propadaju male tvrtke, obrtnici, manufakture, dok se većina velikih tvrtki prestrukturirala za proizvodnju dijelova proizvoda velikih stranih tvrtki. Socijalne slobode bi – po Lisabonskom ugovoru – trebale biti poštivane, no nisu i propisane, pa se zato u Sloveniji i drugim državama smanjuju socijalna i ostala davanja za siromašne, nezaposlene, isključene.

Cijeli članak pročitajte na net.hr

Kako je Europa izgubila smjer

Ova rasprava u europskom parlamentu govori o tome kako su političari najvećih zemalja EU odlučili ostvariti EU po svaku cijenu bez obzira na pozitivan ili negativan glas stanovništva, jednostavno pokapaju demokraciju o kojoj su nekad govorili.

Europska Unija - Što su nam to političari prešutjeli?

Kako je moguće da toliki broj ljudi i dan danas nakon završenih i zaključenih pregovora nemaju uvid u to što su to naši političari pregovarali s Europskom unijom? Kako je moguće da postoji veliki broj onih koji su´neodlučni´, a pogotovo onih koji smatraju da je EU nešto dobro?

Ovaj tekst je napisan kombinacijom tekstova, kolumni, podataka iz knjiga te video zapisa ljudi koji spadaju među one stranački ne opredijeljene, poput uglednog politologa, filozofa, sociologa i ekonomskog analitičara Slavka Kulića, zatim Davora Pavune, izumitelja i fizičara, te dr.Marijana Bošnjaka, autora knjige ´EU – NE HVALA!´. postoje ljudi koji su, za razliku od naših političara, duboko analizirali lisabonski sporazum i EU odredbe što čak nisu učinili ni hrvatski političari. U prilogu posta se nalaze svi izvori.

Da bi shvatili kako smo dovedeni u ovu situaciju, znajte da je jedan od osnovnih problema, što možemo ponajprije zahvaliti političkoj eliti, ali i narodu koji ju je izabrao, to što smo mi kao narod potpuno ne informirani i ne pripremljeni za uključivanje u jedan potpuno drugačiji oblik civilizacijskog ustroja.

Dakle, prije 20 godina, točnije 1991. godine, izašli smo iz jednog oblika federalne diktature koja je imala svoje središte u Beogradu. Nakon osamostaljenja, uslijedilo je čekanje, a uzlazak naroda se nije dogodio. Sistem iz kojega smo tada neposredno izašli, bazirao se na radničko klasnom i u takvom sistemu je rad bio kriterij raspodjele dohodaka. Sistem u kojega nas je ugurala novonastala politička oligarhija, koja je u biti ista komunistička partija samo što ju predstavljaju nove generacije, je vlasničko klasni poredak kojemu temelj nije proizvodnja već preprodaja te nasilna preraspodjela dobara. U takvom uređenju, zemlja ne služi za proizvodnju već za preprodavanje.

Takav novi civilizacijski ustroj iliti ekonomija geografije, je sastavni dio politike EU i ono nije greška i sistem u raspadu, već čvrsto utemeljena i isplanirana doktrina – u takvom sistemu ne postoji slučajnost. To je odlika novog svijeta, kojega oslikava projekt Europske Unije. Kada bi to ljudi barem djelom shvatili, glasali bi jasno protiv i ne bi bilo čak niti onih u nedoumici. Dakle, takav ustroj je baziran na principu opstojanja jačeg, iliti novog civilizacijskog ustroja u kojemu će kolonijalisti, bogati vlasnici imati prednost, te kao vlasnici i preprodavači sadržaja određivati će stvarnost u kojoj mi živimo. To je problem razumijevanja ne samo takvog sistema, već i samih sebe. Taj dio istine nije objasnio ni znanstveni, ni politički ni vjerski determinizam.

Da bi bilo koji narod i bilo koja država opstala u takvoj sredini, potrebno je postepeno osvješćivati narod, i pomoći mu u ostvarivanju društvenog, ekonomskog i trgovačkog uzdizanja kako bi spremni dočekali novu geografsku ekonomiju. To su učinili narodi Austrije, Njemačke, Švicarske, itd. mi smo imali 20 godina dovoljno vremena da učinimo tu stvar. Imali smo i sredstva jer je ova zemlja po prirodnim resursima među najbogatijima na ovom kontinentu. No, umjesto da je naš narod informiran u tom smjeru i navikavan na suživot s drugima, on je nasuprot tome, razvlašten, razoružan, osvojen, namjerno i ciljano da u određenom trenutku isti ne bi mogao proturječiti zahtjevima političke oligarhije, jer bi bio suviše emocionalno, duhovno i intelektualno slab, što mi u suštini jesmo.

Narod, generalno, nije u stanju da razumije sebe, a kamoli okolnosti u koje ga se uvodi u takvu pravnu stečevinu. Čak je vlast organizirala i Papin dolazak u ne tako´slučajno´ pravo vrijeme jer su znali da upravo vjerski determinizam može ostvariti pritisak na ´80% vjernika´  jer nisu u stanju saznati osnovna saznanja, te se na ovaj način nastojalo kompenzirati neznanje o tome što nas čeka u EU s vjerom u ono što bi nas trebalo čekati. A znanje se ne može nikako kompenzirati, posebice ne s ovakvim oblikom sakralne manipulacije.

Problem nije čak u nepismenima,  nego u onima koji misle da su pismeni i na sav glas pjevaju hvalospjeve o EU, te u onima koji nude budućnost za narod bez da mu daju informacije o tome što ga čeka.

Nitko nije niti riječi napisao ništa, niti se govorilo o socijalno psihološkim principima koje je potrebno poznavati da bi znali što čeka jedan narod na ulasku u federaciju u kojoj će biti podređen. Bitno je da svakodnevno gledamo idiotske filmiće o hvalospjevima EU u kojima neki potplaćeni malograđani postavljaju na pitanja o ˝bitnim˝ problemima na što dobivaju nevažeće, neukusne i kriminalno površne odgovore i to na nacionalnoj televiziji. Sociološki i psihološki aspekt nije obrađen iz razloga jer se, od naroda izabrana,  politička elita opredijelila za ovakav pristup problemu Europske unije podredivši ga funkcionalnim direktivama, a ne sociološkim. Iz razloga jer se upravo funkcionalne direktive temelje na europskim direktivama, a europske direktive su ultimativan odnos. Narode ove zemlje, suočite se s činjenicom; institucije pregovora nikada nije niti bilo! Jer EU direktive ne traže pregovarače već izvođače.

Da bi narod bio tako dobro istreniran ne proturječiti zahtjevima političke elite, te voljno pristajati na sve što im se kaže, za to je bilo potrebno odraditi 20 godina sustavnog pranja mozga putem medija, politike i obrazovanja dok je istovremeno ista komunistička partija pljačkala sve resurse do kojih je mogla doći. Postoje ljudi koji neće shvatiti o čemu se tu govori, no i to je posljedica upravo političkog determinizma koji vlada  na ovim prostorima zadnjih 20 godina.

Od početka nam je ciljano podmetnut sistem varanja a ne stvaranja. To je politika koju je sam započeo Franjo Tuđman i koju su naslijedili svi njegovi drugari. Takvi državni vođe su trebali biti pošteni ljudi i pomoći narodu da postavi društvo bruto proizvoda na stvaranje novih vrijednosti u tehnološkoj orijentaciji, umjesto na političkom determinizmu – nasilnoj preraspodjeli onog što smo imali zbog interesa stranog kapitala, - refeudalizacija poljoprivrede.

No, ukoliko se s ovakvim sustavom narod ne slaže, glasat će protiv EU. Ako budu glasali da, značit će da svojevoljno pristaje na ´totalnu rasprodaju´, refeudalizaciju i odricanje vlastite kulture i integriteta. Glasajući ZA, narod se svojevoljno predaje u ruke europskoj zajednici moćnika i prepuštamo sve neoliberalnoj doktrini nasilne preraspodjele svega – ne znanjem. Žalosno je što ljudi ne shvaćaju goruću činjenicu koja funkcionira po najprirodnijim zakonitostima; Ljudsko dostojanstvo  i prostor se ne prodaju,  ono se nasljeđuje i ostavlja nasljednim generacijama. Sve suprotno je kriminalizacija stvarnosti. To je postala tolika nepoznanica zbog globalnog zastranjenja da to ne shvaćaju čak niti pravne institucije.

Cijeli članak pročitajte na 4dportal.hr

Mnogima u dijaspori onemogućen izlazak na referendum

- Uvjereni smo da će većina glasati za samostalnost. Optimisti smo jer vidimo da se raspoloženje građana mijenja, što pokazuju čak i pristrane ankete koje kažu da je potpora ulasku u EU za kratko vrijeme pala čak za pet postotaka – ističe Željko Sačić, član Vijeća za Hrvatsku, NE u EU.

Mnogi pripadnici hrvatske dijaspore neće moći pristupiti referendumu o mogućem ulasku Hrvatske u EU samo zato što, zbog kratkih rokova i loše informiranosti, nisu uspjeli do 7. siječnja prijaviti se u hrvatska veleposlanstva i konzularna predstavništva u zemljama u kojima trenutno žive! Tvrde to predstavnici iseljenika s kojima smo razgovarali, a koji su i ranije upozoravali na suludo kratke rokove i mnoge propuste pri informiranju hrvatskih građana o prevažnom pitanju referenduma.

Herceg Martić: Kažu da je konzulat bilo nemoguće dobiti

- Ne samo da nisu na vrijeme doznali da je 7. siječnja zadnji rok za prijavu glasanja na referendumu, već su mnogi, po svemu sudeći, izgubili to pravo jer 5. i 6. siječnja, u vrijeme najveće gužve za prijavu izlaska na referendum, mnogo toga u konzulatima nije štimalo, zbog čega se neki nisu uspjeli registrirati. Hrvatskom konzulatu u Zürichu je, primjerice, u vrijeme najveće gužve 'pao internet', zbog čega se mnogi nisu uspjeli prijaviti putem e-maila. Samo u petak me je nazvalo petero ljudi koji su mi se požalili na taj problem. Pokušavali su prijaviti se telefonom, no zbog velikog pritiska vezu je, tvrde, bilo gotovo nemoguće dobiti. Žalosno je da zbog takvih propusta neki Hrvati u dijaspori 22. siječnja neće moći izaći na referendum – ističe Emilija Herceg Martić, potpredsjednica HAZU u dijaspori te budući kontrolor izjašnjavanja u hrvatskom konzulatu u Zürichu, koja čak sumnja da je netko broj onih koji će u iseljeništvu izaći na referendum ograničio namjerno, pretpostavljajući da bi mnogi mogli biti protiv skorog ulaska Domovine u raštimanu Europsku uniju.

GONG: Ljudi u dijaspori kasno su o svemu obaviješteni

Po hrvatskom Ustavu, svatko ima pravo na informiranje, no to pravo Hrvatima u dijaspori u ovom je slučaju bilo poprilično uskraćeno – zaključuje Herceg Martić.

S njezinim zaključcima slažu se i odgovorni u nevladinoj udruzi GONG:

- Točno je da su Hrvati u dijaspori dosta kasno o svemu obaviješteni te da nije bilo dovoljno vremena da se svi koji su zainteresirani prijave za izlazak na referendum. Upozoravali smo, također, i na nedorečenosti Zakona, zbog čega smo i tražili da se referendum odgodi bar na nekoliko tjedana, no nisu nas poslušali. Sada je pak prekasno za odgodu, zbog čega je vrlo važno da u preostalih dva tjedna građani budu što je moguće više informirani o mogućim prednostima, ali i nedostacima ulaska Hrvatske u EU. Zbog toga smo Hrvatskoj vladi uputili preporuku da omogući i euroskepticima da informiraju građane te da im iz proračuna daju novac za njihovu kampanju. Važno je da i HRT ponudi podjednak prostor onima koji su za i onima koji su protiv – ističe Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, te odmah dodaje da, za razliku od brojnih poruka za EU, na Hrvatskoj televiziji dosad nije primijetio mnogo euroskeptičnih spotova.

Zelić: Očekujemo veliku izlaznost 

- U Hrvatskoj je mnogo više ljudi prijavilo promjenu prebivališta zbog referenduma nego za prethodne parlamentarne izbore, zbog čega se nadamo da bi i izlaznost na referendum mogla biti znatno veća nego na prethodnim parlamentarnim izborima. Još, međutim, nismo dobili informacije o tome koliko se hrvatskih građana u dijaspori prijavilo za izlazak na izjašnjavanje – dodaje Zelić, koji je primijetio da je kod nove Vlada prisutno manje propagande, a više informiranja građana o referendumu, premda su, kaže, u javnosti i dalje u znatno većoj mjeri prisutne poruke 'Za' nego 'Protiv' EU, što ne bi trebalo biti tako.

Sačić: Po Vesni Pusić referendum se ne bi ni održao

- Zahvalni smo GONG-u na korektnosti i objektivnom prikazivanju činjenica te na njihovom zalaganju za pošten referendum. No moramo upozoriti na neobjektivnost Vesne Pusić, nove ministrice vanjskih poslova Hrvatske, koja je u subotnjem intervjuu za Radio 101 kazala da nema potrebe da se iz državnog proračuna financiraju protivnici ulaska Hrvatske u EU. Taj svoj nedemokratski i netolerantan stav pravdala je riječima da su se hrvatski građani već na parlamentarnim izborima izjasnili protiv euroskeptika, kojima, tobože, ni ne treba davati novac za promidžbu. No, da je takav njezin stav posve pogrešan pokazuju i ankete Eurobarometra, koje kažu da bi u ovom trenutku za ulazak Hrvatske u EU glasalo od 30 do 34 posto građana, dok bi protiv bilo njih više od 35 posto. Te ankete najbolje pokazuju da rezultati parlamentarnih izbora nemaju nikakve veze s referendumom oko EU – ističe pak mr. Željko Sačić, predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku, koja je član nedavno formiranog Vijeća za Hrvatsku – NE u EU.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

U EU nas nastoje privući pravima koje već imamo

U televizijskom spotu 'tipična' hrvatska obitelj, građani Europske unije, od aviokompanije dobivaju nadoknadu troškova i noćenje zbog otkazanog, ranije rezerviranog leta. Pritom se ne kaže da to pravo nemaju samo građani EU već svi oni koji putuju prema nekoj ili iz neke europske zračne luke, bez obzira jesu li Pakistanci, Indijci, Hrvati ili Danci.

Vrijedi razmisliti, zar ne? naziv je kampanje koju je pokrenula Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj. Kao njen sastavni dio 'lansirana' su i dva propagandna tv spota koji se već 'vrte' na televizijskim postajama. Ostatak ćemo (koje li sreće) imati priliku vidjeti tjedan dana prije glasanja o ulasku u EU, do kojeg je ostalo manje od mjesec dana. Njihov cilj je potaknuti hrvatske glasače da na predstojećem referendumu dadu potporu ulasku Hrvatske u navedenu zajednicu.

Međutim, svi oni koji su od 'Europljana' očekivali i poneku objektivnu informaciju o onome što Hrvate čeka ulaskom EU, ostali su razočarani.

Za zapitati se u kojoj to zemlji žive delegati EU-a kad u promidžbenim spotovima hrvatsku obitelj s dvoje djece koja putuje na odmor u Italiju ili presjeda na avion u Berlinu vide kao 'tipičnu', kao nešto s čime bi se svi mogli poistovjetiti?

No, to nije ono najgore. U spotovima EU delegati 'brutalno' izvrću činjenice pripisujući svima dostupne povlastice isključivo članstvu u Europskoj uniji.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

Depresija i demokracija

Vrijeme je da nazovemo trenutnu situaciju pravim imenom - depresija. Da budemo iskreni, nije riječ o punokrvnoj reprizi Velike depresije, ali to nam i nije neka utjeha. Nezaposlenost i u Europi i u Americi i dalje je katastrofalno visoka. Vođe i institucije sve više gube ugled. A demokratske vrijednosti su pod opsadom.

Visoka stopa nezaposlenosti nije u redu sve dok nije na razini iz 1933., a zloslutne političke trendove ne smijemo odbacivati samo zato što nigdje na vidiku nema Hitlera. Razmotrimo detaljnije što se odvija u Europi, ne zato što je sve u redu s Amerikom. Prvo, kriza eura ubija europski san. Zajednička valuta trebala je spojiti države, a umjesto toga izrodila je atmosferu gorčine i međusobnog optuživanja. Neprestani zahtjevi za većom štednjom bez ikakvih mjera za povećanje rasta samo su nanijeli dodatnu štetu. Propali su kao gospodarska mjera te pogoršali stanje nezaposlenosti bez da su vratili povjerenje, pa se cijeloeuropska recesija sada doima još izglednijom, čak i ako se uspije otkloniti trenutna prijetnja financijske krize. Izrodili su i neviđeni gnjev jer su brojni Europljani bijesni zbog onoga što se pogrešno ili pravilno tumači kao (pre)snažan iskaz njemačke moći. Nitko tko je iole upoznat s europskom poviješću ne može promatrati ovo uskrsnuće neprijateljstava bez da protrne. No možda se događaju još gore stvari. Desničarski populisti bilježe rast od Austrije, gdje je Stranka slobode (čiji je predsjednik nekada bio povezan s neonacistima) prema rezultatima anketa izjednačena s nekim dugovječnijim strankama, do Finske, u kojoj je protuimigracijska stranka Pravi Finci ostvarila iznenađujuće dobar rezultat na izborima. Riječ je o bogatim državama čija su se gospodarstva prilično uspješno othrvala krizi. A situacija doista ne miriše na dobro u siromašnijim zemljama središnje i istočne Europe. Prošlog je mjeseca Europska banka za obnovu i razvoj zabilježila nagli pad podrške javnosti za demokraciju u "novim članicama Europske unije". Nije iznenađenje da je najveći gubitak vjere u demokraciju zabilježen u zemljama koje su bile najteže pogođene gospodarskim previranjima. U Mađarskoj, demokratske institucije već su počele propadati. Naime, jedna od glavnih mađarskih parlamentarnih stranaka, Jobbik, kao da je izišla iz noćnih mora 1930ih. Nesklona je Romima, antisemitska je, a ima i vlastitu paravojsku. No glavna je prijetnja ipak vladajuća stranka desnog centra Fidesz. Fidesz je prošle godine ostvario nadmoćnu većinu u parlamentu, ponajviše iz gospodarskih razloga.

Cijeli članak pročitajte na poslovni.hr

50 odgovora na pitanja o EU (10)

Pitanje 10. Kako će se ulazak Hrvatske u EU manifestirati na Hrvate iz BiH koji imaju dvojno državljanstvo?

Službeni odgovor: Ovo pitanje nije u nadležnosti EU. Svaka država članica, pa tako i RH, može zakonom urediti pitanje svojeg državljanstva.

Moje mišljenje: Neće biti nikakvih promjena.

Nigel Farage: Kako se Hrvatsku mitom i silom ugurava u Europsku uniju

Nigel Farage u Europskom parlamentu objašnjava kako se Hrvatsku na razne načine (mitom, prijevarom, lažima) gura u EU. Prilično je šokantno da ovo nećete čuti niti od jednog hrvatskog političara.

Iluminati: Tajna i elitna društva vode Italiju i Grčku?

Nove premijere Italije i Grčke, Montija i Papademosa, povezuje članstvo u elitnom globalnom klubu – Trilateralnoj komisiji, a Monti je ujedno član Bilderberške skupine

Dok se u SAD-u od rujna održavaju prosvjedi protiv banaka i velikih korporacija predvođeni pokretom Zauzmi Wall Street, koji su se proširili i na druge krajeve svijeta kulminirajući 15. listopada, Grci i Talijani dobili su u vrijeme duboke krize nove premijere i to – predstavnike bankarskog sektora i tajnih društava koja gospodare svijetom. I dok je svjetsko stanovništvo ogorčeno zbog rastućeg siromaštva i nezaposlenosti zbog korporativnog kapitalizma, novog talijanskog i grčkog premijera povezuje članstvo u elitnom globalnom klubu – Trilateralnoj komisiji. Naime, Mario Monti, predsjednik je europskog ogranka Trilateralne komisije, a Lucas Papademos – njen član.

Za spašavanje projekta najvećih moćnika svijeta, sudeći prema onome što se dogodilo u Italiji i Grčkoj, ne biraju se žrtve, pa čak ni one krupne, kakav je bio dugogodišnji talijanski premijer Silvio Berlusconi, ili Grk s bogatim političkim iskustvom George Papandreou, pišu srpski mediji. No, njihova moć nije bila dovoljna da bi ispunila zahtjeve Europske središnje banke i MMF-a, bez čije podrške servisiranje ogromnih dugovanja graniči s nemogućom misijom.

 

Od čelnika prijelaznih vlada »na određeno vrijeme« očekuje se da spase Italiju i Grčku od bankrota. To podrazumijeva bolne mjere povećanja poreza, otpuštanja viška radnika, manje ili zamrznute plaće za više rada, duži radni vijek za niže mirovine, rezove u zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, infrastrukturi. Čelnici EU otvoreno pričaju o tome da će kredite, privatizaciju javnog vlasništva kao i rezove radničkih i socijalnih isplata najbolje odraditi upravo ljudi iz bankarskog miljea. Pitanje je sada hoće li takvi ljudi ostati vjerni bankarskom miljeu ili svojoj zemlji koju trebaju izvesti iz krize?

Gotovo istovremeno, sličnim postupkom, u Grčkoj i Italiji postavljeni su premijeri s američkim iskustvom, koje povezuje ugled stečen u svijetu financija i bankarstvu, kao i članstvo u jednom od najelitnijih svjetskih klubova.

Cijeli članak pročitajte na novilist.hr

Grci priredili veliki šok Europi

Nakon što su se čelnici eurozone jedva uspjeli dogovoriti oko pomoći Grčkoj, premijer te zemlje šokirao je svijet. Pozvao je građane da odluče jesu li za provođenje mjera koje traže pozajmljivači, a ankete pokazuju da većina Grka na tu pomoć gleda negativno.

Grčki premijer George Papandreou je u ponedjeljak neočekivano pozvao građane na referendum, navodeći potrebu za širom političkom potporom fiskalnih mjera i strukturnih reformi koje od njih zahtijevaju međunarodni pozajmljivači. Referendum donosi neizvjesnost na tržišta i novu prijetnju Europi, nakon što su se čelnici eurozone prošli tjedan jedva dogovorili oko pružanja pomoći Grčkoj, prenosi Reuters.

Odbiju li ju, pomoć neće nikome dodijeliti

"Ova situacija je tako napeta da se gotovo radi o njihovom glasovanju o članstvu u EU", izjavio je za MTV3 Alexander Stubb, finski ministar za europska pitanja i vanjsku trgovinu.

Grci negativno gledaju na pomoć

EU-ov paket predviđa novi zajam od stotinu milijardi eura i otpis 50 posto grčkog duga u privatnom sektoru. Najnovije ankete pokazuju kako većina Grka negativno gleda na pomoć.

Cijeli članak pročitajte na net.hr

Hrvatska će biti teren na kojem će EU izgraditi svoje vikendice

To što premijerka najavljuje da ćemo za jedan euro uplaćen u proračun Unije dobivati nazad tri, to su iluzije. Oni imaju program koji je postavljen tako da ga se ne može ostvariti jer bi bilo potrebno dosegnuti kriterije koji su nemogući.

Makroekonomist dr. Branimir Lokin, doajen hrvatske ekonomije, spada u rijetku skupinu domaćih eurorealista, odnosno javnih djelatnika kod kojih ulazak u Europsku uniju izaziva i određenu sumnju, a ne samo euforiju.

Lokin otvoreno govori i o rijetko spominjanim brojkama koje jamče hrvatsku financijsku stabilnost, koje »stranački ekonomisti«, odnosno zagovornici političkih opcija među ekonomskim stručnjacima, u žaru političkih polemika redovito zaboravljaju.

Koliko je država financijski stabilna i može li nam se, ipak, dogoditi grčki rasplet?

– Glavni stožer hrvatskog financijskog sustava je devizna štednja građana koja sada iznosi devet milijardi eura. Istodobno, HNB ima rezerve od 11 milijardi eura u inozemstvu. To su velike državne rezerve. Ako bismo primijenili recept MMF-a, dogodio bi se snažan pad standarda i imali bismo odljev deviza iz štednje. Ideja devalvacije mogla bi uzdrmati kunu i kroz nekoliko mjeseci došlo bi do »grčke krize«. To je lanac koji bi poskupio život, uzdrmao bi ljude, poskupio otplatu kredita i potpuno poremetio monetarni sustav. Postali bismo insolventni prema inozemstvu i to mi govori da u MMF-u imaju loše ekonomiste koji ne znaju što rade.

Povremeno do javnosti dođu loše vijesti oko problema s otplatom državnih kredita prema inozemnim bankama.

– Radi se o lažnim uzbunama. Barata se tzv. stanjem duga, koji je sada 46 milijardi eura. Zaboravlja se da on nije povećan godinu i pol dana, iako se uzimaju nova opterećenja. To znači da su otplate redovne, regularne i visoke. Ali, analitičari koji se time bave ne govore kako naš bankarski sustav, HNB i komercijalne banke, potražuje iz inozemstva 22 milijarde eura, kroz devizne pričuve i štednju građana. Sustav je strahovito stabilan.

Dakle, naš neto dug je 23 milijarde eura i zato država dobiva redovito kredite kada su potrebni. Od 2006. do prosinca 2010. naše potraživanje u »stanju duga« poraslo je s 51 na 63 posto, što znači da smo likvidniji no što smo bili. Možemo se još godinama zaduživati i ništa se neće promijeniti. Osim toga, naša sredstva su promptno upotrebljiva, dok su krediti na dugi rok otplate. Ljudi koji stvaraju paniku oko toga očito ne poznaju stanje.

 

Može li Kina, kao brzo rastuća ekonomija, otkupiti hrvatske dugove, kao što predlaže Grčkoj i Mađarskoj?

– Može, samo je pitanje što bi tražili zauzvrat. Pokušali su ući u riječku luku te je razvijati zajedno s nizinskom prugom za Mađarsku. Hrvatska je to odbila, jer joj EU to nije dopustio. Sada je Europa ušla u riječku luku, odnosno u kontejnerski terminal preko filipinskih ulagača, ali oni neće graditi nizinsku prugu. Traže da je gradimo sami, iako bi je Kinezi bili napravili. To je samo jedan primjer loše odluke pod pritiskom Europe. Druga stvar je odustajanje od mediteranske regije, na kojoj inzistira Francuska.

Što Hrvatska, zapravo, dobiva ulaskom u Europsku uniju na ekonomskom polju?

– Ništa. Tržište je isto kao do sada, nećemo dobiti nova tržišta i bolje reference. Carina neće biti, ali one ni sada ne remete našu konkurentnost. Želim reći da mi u EU ulazimo malo kasno. To treba shvatiti, ali političarima se to ne može objasniti.

Godinama u Hrvatskoj postoji snažan izvoznički lobi koji traži devalvaciju kune.

– U posljednje vrijeme se ne čuju. A godinama prije je tako govorio krug ljudi koji su privatizirali državna poduzeća, s jakim izvoznim prerogativima. Oni su tražili devalvaciju kako bi mogli više zarađivati. No, sada su se takvi zahtjevi iscrpili – pokazalo se da je uvoz rastao brže od izvoza te da time ne bi ništa dobili.

 

Govorilo se da bi devalvacija pojačala konkurentnost turizma.

– Turizam ne bi time mnogo dobio. Tu dobit uzeli bi mu kroz porez i doprinose. Osim toga, cijena u turizmu je vezana uz uvozne cijene, tako da se to ne bi isplatilo.

Cijeli članak pročitajte na novilist.hr

Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo

Ugledni ekonomist i diplomat tumači kako međunarodna financijska oligarhija razara bankarske sustave da bi države postale ovisne o njima, objašnjava zbog čega je protiv EU, otkriva kako bi se mogli riješiti dužničkog ropstva, te tvrdi da bi Rohatinski i Šuker morali odgovarati zbog protuustavnog djelovanja.

Mr. Karino Hromin Sturm teško se probija u medije zbog čega je za njegovu 'Strategiju razvoja Hrvatske na temelju državnog intervencionizma' malo tko čuo. Žestoki je protivnik neoliberalizma i Europske unije, poznat je po tvrdnji da je međunarodna financijska oligarhija namjerno izazvala svjetsku krizu i uništila hrvatske banke, pa ne čudi da ga domaći mediji, uglavnom pod paskom stranih banaka, posve ignoriraju. Nekadašnji bliski suradnik uglednog dr. Branka Horvata stoga je vrlo rado pristao na razgovor za naš portal.

Tvrdite da je kriza 2008. namjerno izazvana kako bi se uski krug ljudi obogatio. Možete li tu tezu objasniti?

- Dakako da je sve bilo organizirano i dirigirano. Novim svjetskim poretkom dirigira svjetska financijska oligarhija, što je lako dokazivo. Jer kapital, kao ni energija, ne mogu nestati. Uzmite samo za primjer jake investicijske banke poput Lehman Brothersa, koja je otišla u stečaj. To se dogodilo mjesec dana nakon objave da će biti stečaj. Sve je bilo izrežirano od strane financijske oligarhije. Lehman Brothers je, primjerice, imala kapital od 756 milijardi dolara, no on je nestao! Lehman Brothers banka je, dakle, otišla u stečaj, baš kao što je kod nas namjerno uništeno 25 banaka za vrijeme guvernera Škreba. Ako banka ima tvornicu, s njezinom propašću propada i tvornica. Zamislite koliko je u Hrvatskoj bilo vrijednosti u tih 25 banaka! Banke su nestale, a s njima je nestao i kapital kojeg je netko preuzeo. No, o tome do danas nitko ne govori.

Što se dogodilo s preostalim bankama?

- One su na vrlo čudan način privatizirane. Kako? Vlada ih je s 50 milijardi kuna sanirala, a prodala ih je za svega 7 milijardi. Svi građani koji su radili u poduzećima osnivali su te banke, što znači da je to bio naš kapital. No, država je podržavila taj društveni kapital, što nije smjela jer je to bilo privatno vlasništvo. Hrvatska Vlada nedavno je dignula kredit od dvije milijarde kuna, da bi otplatila sanaciju tih banaka iz 1991. godine. Oni dvadeset godine, dakle, nisu platili sanaciju, ali su bili toliko lukavi da su uzeli kredit kod Erste i Hypo banke, jer bi bilo preapsurdno da su taj kredit uzeli kod Zagrebačke ili Privredne banke koje su prethodno skupo sanirali, a koje danas imaju fantastičnu dobit. Hrvatski porezni obveznici još uvijek otplaćuju sanaciju tih banaka!

Bivši ministar financija, Borislav Škegro, tvrdi da smo dobro i prošli?

- Škegro je posebna priča. On je bio ministar financija i potpredsjednik Vlade, a danas je potpredsjednik fonda koji barata milijardama, i koji sada govori: 'da se niste usudili dirati banke'. Jasno je zbog čega. On i guverner Škreb su bili umiješani u privatizaciju i likvidaciju hrvatskih banaka. A nakon toga, Škreb je nagrađen mjestom direktora MMF-a u Albaniji. Aktualni guverner Rohatinski također je nagrađen zato što je bio poslušan i jer je izvršavao naredbe MMF-a i Svjetske banke.

Za čiji interes?

- Pa ne valjda za naš. Za interes onih koji mu daju takve naloge. Uloga Hrvatske narodne banke, prema članu 53 Ustava RH, je stabilnost valute, unutrašnja i vanjska likvidnost. Rohatinski samo održava stabilnost. Guverneri Škreb i Rohatinski, te ministri financija Škregro i Šuker zadužili su nas za 47 milijardi eura, dok je unutrašnji dug za njihova mandata narastao na čak 40 milijardi kuna. Zadužili su državu za oko 75 milijardi eura! Pitam vas. bi li ijedan direktor ostao na vlasti 20 godina da svake godine negativno posluje?

Zašto guvernera Rohatinskog kazneno ne prijavite zbog toga?

- Dobra ideja. Jer ako je bračni par Pevec u zatvoru zbog toga što su doveli u financijske poteškoće trgovačku kuću Pevec koja je njihovo vlasništvo i koju su oni izgradili svojim novcem, postavljam pitanje zašto guverner i ministri ne odgovaraju za istu stvar. Jer za razliku od Peveca, guverner i ministri financija troše novac poreznih obveznik. No, nitko njih ništa ne pita. Zato je i moguće da ćemo se sada ponovno zadužiti. Uzet ćemo kredit, povećati glavnicu s pedeset na šezdeset milijardi eura, a oni će novce opet potrošiti. A poznato je da uz veću glavnicu imamo i veću kamatu. Samo ove godine imamo otplatu kamata od 15 milijardi eura. Za to vrijeme glavnica stoji. Usporedimo li taj podatak s činjenicom da smo u trećem kvartalu ove godine postigli tek 0,8 posto rasta, doći ćemo do zaključka da glavnicu nikada nećemo vratiti. Prema tome, država će se morati opet zadužiti.

Jesmo li u dužničko ropstvo ušli zbog nesposobnosti hrvatskih političara i guvernera HNB-a, ili nas je netko sistemski tamo gurao?

- Sigurno nije bilo slučajno. Princip je ovakav: daju vam kredit koji ne možete otplatiti, onda dobijete drugi kredit da bi otplatili ovaj prvi. Glavnica se povećava, povećavaju se kamate, pa ne stignete otplatiti kamate, dok glavnica stalno raste. Zemlje su prisiljene zaduživati se, a tako gube financijsku suverenost. Taj sistem je smišljen od strane međunarodne financijske oligarhije. Posljedice takve politike najbolje se vide u Grčkoj.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

Mediteran radi, Bruxelles se gradi

Usporedbom s Jugoslavijom, koju ponavlja od savjetovanja do savjetovanja i od jednog intervjua do drugog, glasoviti slovenski ekonomist dr. Jože Mencinger već duže od godine dana crta najcrnju moguću budućnost Europske unije. 

To je raspad u kojem bi čak argumenti oružja mogli zamijeniti argumente kao oružje. On kaže (sada u intervjuu “Globusu”) da bi nekontrolirani raspad vodio u “potpuni kaos”. Ne treba dugo razmišljati što bi ta sintagma mogla značiti u kontekstu ponavljanja ne tako davne jugoslavenske teorije i prakse. Na našu mračnu prošlost podsjeća i njegova konstatacija da je “Europska komisija sastavljena od drugorazrednih političara”. Pamtimo li još sve one fizionomije, koje su se uoči raspada Jugoslavije sastajale po nekadašnjim Titovim rezidencijama, demonstrirajući potpunu nesposobnost da na civilizirani način zaustave galopirajuću krizu?

Mnogi su ljudi proživjeli to vrijeme s nekom čudnom mješavinom razuma i emocija, koju je jedna mudra politička novinarka svojedobno opisala ovako: “Znala sam što će se dogoditi, ali u to što sam znala nisam vjerovala…” Nada umire zadnja, glasi uzrečica koja opisuje tu crtu ljudske prirode. Ako je u ono doba i Mencinger imao nekih iluzija, sada ih više nema. Nažalost, to se ne može reći za mnoge druge ljude, posebno za brojne europske političare kratkog pamćenja i uskih interesa. Iako bi i njima sličnosti nekadašnje Jugoslavije i današnje Europske unije morale doslovno bosti oči.

Razvijeni i nerazvijeni

Jugoslavenske su se republike razlikovale po stupnju razvijenosti, pa je, u najekstremnijem slučaju, Slovenija bila više nego četiri puta bogatija od Makedonije. Postojao je, međutim, mehanizam koji je trebao pomoći da se postupno sužava jaz između bogatijih i siromašnijih. Iz posebnog saveznog fonda manje razvijene republike dobivale su povoljne razvojne kredite, a iz budžeta Jugoslavije financirala se određena razina društvenih potreba (zdravstva, školstva…) onima koji za to sami nisu imali dovoljno novca. Pa ipak, nitko nije bio zadovoljan i svi su tvrdili da ih drugi eksploatiraju. Razvijeni su sve to doživljavali kao uteg oko vrata, odnosno kao trošak koji koči njihov razvoj, dok su nerazvijeni dokazivali da sva pomoć koju dobivaju nije ništa prema koristi koju bogatiji ostvaruju na njihovom tržištu.

To je vodilo u stalne sukobe i međusobna optuživanja republičkih i pokrajinskih političkih vodstava, pri čemu su se oko svake reformske odluke sukobljavale dvije grupacije. Nerazvijeni protiv razvijenih. Tako su se problemi zamrzavali umjesto da se rješavaju, a istovremeno se pripremalo i gnojilo tlo za bujanje otrovnog nacionalističkog korova. Početkom 1981., niti godinu dana poslije Titove smrti, tadašnji neprikosnoveni kosovski lider Mahmut Bakali optužio je Jugoslaviju da eksploatira Kosovo. Ono bi se moralo razvijati duplo brže od prosjeka Jugoslavije, a razvija se “samo” 60 posto brže. Naravno, mjereno per capita, dakle po stanovniku, što je jedino realno, ustvrdio je on. Mjesec dana poslije, na Kosovu su izbile demonstracije na kojima se vikalo: “Trepča radi, Beograd se gradi!”

Beograd je bio simbol Jugoslavije, koja je tada svakog dana davala Kosovu 2,6 milijuna dolara. I to ne ovih sadašnjih, već dolara koji su bili jači nego što je danas euro. To je, smatraju mnogi, bio prvi lagum iskopan ispod temelja Jugoslavije poslije nestanka Tita s političke scene.

Danas se u cijeloj Europskoj uniji izvikuju suvremene varijante iste parole. Unija, a prije nje Europska zajednica, imala je pravilo da svaka buduća članica mora ostvarivati najmanje 60 posto prosječnog bruto domaćeg proizvoda svih ostalih članica. Ali od toga se odustalo u zanosu nakon pada berlinskog zida, kad se odjednom sve činilo mogućim i kad su političari povjerovali da je nakon ujedinjenja Njemačke i ostvarenje sna o ujedinjenoj Europi nadohvat ruke. U groznici proširenja, ali i s posebnim ciljem da se spriječi širenje ruskog utjecaja, Unija je narasla na 27 zemalja, među kojima su razlike u razvijenosti čak i veće od onih u nekadašnjoj Jugoslaviji. Nakon medenog mjeseca, bili su dovoljni prvi znaci krize pa da počnu rasprave o tome tko koga iskorištava, tko je lokomotiva, a tko zadnji vagon, tko je marljiv, a tko lijen itd.

Cijeli članak pročitajte na novossti.com

Grčka drama se pretvara u tragediju

'Situacija u Grčkoj se razvija u sve gorem smjeru'. To je bilanca stručnjaka takozvane trojke koji su u Ateni analizirali dugove mediteranske zemlje. Poruka je jasna, ali i zabrinjavajuća za cijelu Europu.

Kontrolori 'trojke' (predstavnici Europske središnje banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske komisije) već u prvoj rečenici svoje analize prenose središnju poruku razvoja 'grčke drame' u posljednja tri mjeseca. Naime, stanje u Ateni je sve gore i gore.

Grčkoj će biti potrebno još više novca ukoliko se želi spriječiti najgori scenarij - bankrot. Grčka će, smatra 'trojka', u slučaju nepovoljnog razvoja tek za deset godina ponovno biti u stanju sama 'servisirati vlastiti dug, naprimjer otplaćivati rate preuzetih kredita. A to je čak devet godina kasnije od termina kojem su se nadali spasitelji eura, piše Deutsche Welle.

Izvještaj 'trojke' šokirao je europske čelnike, koji se u nedjelju sastaju na summitu koji ima samo jedan cilj: pronalaženje rješenja za dužničku krizu.

Objavljene povjerljive analize

Agencija dpa i neke druge agencije objavile su glavne točke 'strogo povjerljive' analize. Tako za 2011. stručnjaci predviđaju porast grčkog duga na oko 162% BDP-a, a do 2013. dug će narasti na 186% BDP-a! Do 2030. ukupni dug mogao bi se 'smanjiti' na 130%, ali Grčka se sve do 2021. "neće moći vratiti na tržište", kako bi sama, bez tuđe pomoći, mogla posuditi svježi novac.

Cijeli članak pročitajte na net.hr

Slovence čeka zamrzavanje plaća, penzija i socijalne pomoći

Nova slovenska vlada morat će već u siječnju iduće godine zamrznuti mirovine, socijalna primanja i plaće u javnom sektoru, ali i provesti strukturne reforme koje je predlagala vlada Boruta Pahora, ocijenio je u razgovoru za ljubljansko Delo ministar za europske poslove i razvoj Mitja Gaspari.

Ako nova vlada, bez obzira na njen sastav, ne prihvati interventni zakon koji je predlagala Pahorova vlada, ali ga je parlament pred raspuštanjem odbio razmatrati, mogla bi reagirati Europska unija jer bi se pokazalo da Slovenija nema operativnih rješenja i mjera koje dokazuju da kontrolira svoj položaj, rekao je Gaspari koji je 11 godina djelovao kao ministar u raznim vladama, a jedan mandat bio i guverner središnje banke.

"Europsku uniju zanimaju samo operativne mjere koje funkcioniraju i sljedeća vlada to će morati imati na stolu", upozorio je Gaspari, dodajući da bi nedonošenje takve mjere manjak u državnom proračunu za iduću godinu povećalo za 350 milijuna eura.

Cijeli članak pročitajte na business.hr