Video: Vrhunac američke hipokrizije u sedam

U SEDAM kratkih minuta predočeni su vrhunci američke hipokrizije koja podržava bunt prosvjednika protiv arapskih autokrata na Bliskom istoku, dok svoje prosvjednike za veću socijalnu pravdu zasipa suzavcem i trpa u marice.

"Ljudi Bliskog istoka kao i ljudi od svuda traže šansu da doprinesu i da imaju ulogu u donošenju odluka koje oblikuju njihove živote. Vođe moraju odgovoriti ovim aspiracijama i pomoći izgraditi bolju budućnost za sve. Moraju gledati na civilno društvo kao na svoga partnera, a ne kao na prijetnju", isječak je to govora američke državne tajnice Hillary Clinton kojim i započinje film, a koji otkriva svu ispraznost i laž američke demagogije o slobodi koja se raspala poput kule od karata na primjeru Wall Street prosvjednika.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

Prosvjed protiv elita u više od tisuću gradova

Prosvjednici u Puli, Zagrebu, Rijeci i Splitu naći će se na listi više od tisuću svjetskih gradova na svim kontinentima u kojima će se 15. listopada održati prosvjed 15.O protiv koruptivnog kapitalizma, pohlepe elita i lažne demokracije. Nakon pokreta Occupy Wall Street, gdje od 17. rujna Njujorčani ukazuju na neodrživu povezanost kapitala i politike, koja je ljude raslojila na 1 posto onih koji imaju previše i još im nije dovoljno i 99 posto ostalih, koji žive sve teže, slijedi globalni prosvjed.

Prosvjed će se 15. listopada u 18 sati održati na Trgu Portarata u središtu Pule. Prosvjede je, osim studenata Filozofskog, podržao i Nezavisni hrvatski sindikat i Građanska akcija, a očekuje se i podrška niza nevladinih organizacija.

Nositelji hrvatskih prosvjeda 15.O poručuju građanima da ne očekuju instant rješenja. Najavljeni je prosvjed samo početak dugotrajne borbe. Iako će prosvjednici u nekoliko europskih gradova okupirati burze, kao što je to primjer na njujorškom Wall Streetu, u Hrvatskoj se takve akcije ne očekuju. Prosvjed će biti miran, a na plenumu, koji je također jedna od bitnih karakteristika direktne demokracije, dogovarat će se daljnje aktivnosti.

(Pre)često se zaboravlja na osnovna prava koja su nam oduzeta i bez da smo toga svjesni. Pokret 15.O je tu da bi ljudi izrazili nezadovoljstvo neoliberalnim kapitalizmom koji je svijet otjerao u krizu, radi kojeg ljudi diljem svijeta gladuju kako bi pohlepna elita mogla prosperirati. 15.O želi podsjetiti građane da demokracija nije glasanje na izborima jednom u četiri godine, demokracija nije šutnja, vrijeme tog sustava je prošlo.

Cijeli članak pročitajte na ipress.hr

Zaustavite ih, mi plaćamo cijenu njihovih

"POSTOJI sustav u kojem socijaliziramo gubitke i privatiziramo dobit. To nije kapitalizam, to nije tržišna ekonomija, to je poremećena ekonomija i ako tako nastavimo nećemo uspjeti ostvariti rast i nećemo uspjeti stvoriti pravedno društvo", kazao je Joseph Stiglitz u obraćanju prosvjednicima na Wall Streetu. 

Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 2001. godine i vjerojatno najcjenjeniji živući ekonomist, prosvjednike je došao posjetiti u društvu kolege Jeffa Madricka. Stiglitz je nedavno držao govor i pred prosvjednicima u Španjolskoj, kojima je također dao podršku.

Zaustavite Wall Street!

Prisjetivši se tog iskustva, Stiglitz je kazao da je sa španjolskim prosvjednicima komunikacija bila puno lakša jer - mogao je govoriti kroz megafon. Prosvjednicima na Wall Streetu, naime, policija ne dopušta apsolutno nikakav sustav za pojačavanje zvuka.

"Činjenica da vam nije dopušteno korištenje megafona je skandalozna. Imamo previše regulacija koje zaustavljaju demokraciju, a nedovoljno regulacija koje bi zaustavljale Wall Street. Trebali bi imati pravo da mirnim prosvjedima izražavate svoje stavove, bez da vas hapse i špricaju suzavcem", kazao je Stiglitz.

"Mi snosimo cijenu njihovih nedjela"

Vrlo brzo se Stiglitz prebacio na "domaći teren". Govoreći o poslovanju banaka, vodeći svjetski ekonomist priznao je da je sustav truo. "Naša financijska tržišta trebala bi raspoređivati kapital i upravljati rizikom. Umjesto toga su zametnuli kapital i stvorili rizik. Mi snosimo cijenu njihovih nedjela", kazao je Stiglitz.

Madrick se u svom obraćanju prosvjednicima prisjetio uloge koju je Wall Street odigrao u ekonomskom kolapsu 2008. godine. "Bankari su svake godine uzimali ogromne bonuse za razvijanje riskantnih strategija, za koje su znali da jednom moraju podbaciti. Ali to ih nije zabrinjavalo, jer su znali da će uspjeti izvući svoj novac prije kolapsa. Zarađujete novac riskirajući, ali nitko vam ga ne oduzima kada vam se planovi izjalove i kad izgubite ogromne količine novca. Političari su to mogli i morali zaustaviti", kaže Madrick i dodaje: "Važno je shvatiti da se nije radilo samo o nizu grešaka. Ne tvrdim da su svi na Wall Streetu kršili zakon, ali neki sigurno jesu. A nitko nije u zatvoru".

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

Umjesto bankara, u zatvorima su prosvjednici

POLICIJA u New Yorku oslobodila je većinu od 700 uhićenih prosvjednika protiv korporativne pohlepe na Wall Streetu, javlja BBC. 

Manje od 20 prosvjednika i dalje je zadržano jer ih se tek treba identificirati. Većina uhićenih prosvjednika zaradila je kazne zbog nasilničkog ponašanja te poziv na sud. No, grupa Occupy Wall Street, koja pred Wall Streetom kampira već dva tjedna, kaže da će nastaviti sa svojim demonstracijama.

Policija se zbog uhićenja više od 700 prosvjednika ponovno našla na udaru teških kritika zbog pretjerane upotrebe sile. U dva tjedna otkada traju prosvjedi na Wall Streetu uhićeno je gotovo tisuću prosvjednika, što je znatno više od broja bankara i drugih odgovornih što su svijet odveli u globalnu ekonomsku krizu 2008. godine.

Među 700 uhićenih prosvjednika i novinarka New York Timesa

Podsjetimo, više od 700 ljudi uhićeno je jučer poslijepodne u New Yorku na prosvjedu protiv politike i postupaka Wall Streeta. Prosvjednici su uhićeni zbog blokiranja prometa i pokušaja održavanja neodobrenog marša preko Bruklinskog mosta, javlja Reuters.

Live stream događaja vezanih uz prosvjed možete gledati ovdje.

Uhićenja su se dogodila nakon što se velika skupina prosvjednika koja je sudjeluje u drugom tjednu pokreta Occupy Wall Street (Zauzmimo Wall Street) odvojila od većine koja je koračala nogostupom.

Novinarka New York Timsea Natasha Lennard našla se među uhićenima. "Negdje na pola puta odvojila se skupina koja je htjela zauzeti čitavi most. Željeli su biti uhićeni, to je i bio cilj", ispričala je.  

Međutim, neki drugi svjedoci tvrde da je policija prvo dopustila prosvjednicima hodanje po kolniku da bi ih na kraju dočekao policijski kordon koji ih je, jednoga po jednoga, uhitio. Policija je priopćila da su podnesene prijave protiv prosvjednika koji su nekoliko puta bili upozoreni da će biti uhićeni ako se ne vrate na nogostup. Most je ponovno otvoren u 20:05 sati.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

Zašto se bojim vjerovati boljitku u EU - Nepoznata istina o 9/11

Nakon 10 godina tzv. napad Al Qa'ide na Ameriku i dalje su nerazjašnjena mnoga pitanja. Iako pitanja postoje, jasna su, također ih stručnjaci sve glasnije postavljaju, nema odaziva političara. Službena politika šuti, žrtve su pokopane a kopanje po kosturima moglo bi donijeti mnoge neugodne odgovore.

Ova situacija me često podsjeća na Hrvatsku. Građevinska mafija harači, poslovi se namještaju, HDZ-ovi ministri do grla u sudskim procesima, sve se zna, a ništa se ne zna. Vjerojatno će biti dovoljno smjestiti par "odgovornih" na par godina, pa možemo slučajeve zatvoriti. To što se glasno postavlja pitanje tko je sve u crnoj knjižici primatelja novca distribuiranog od HDZ-ove šefice računovodstva, vjerojatno nikad nećemo doznati. Slučajno ili namjerno? Tko je sve koristio usluge eskort dama, ni to javnost ne smije znati. Tko je žmirio na iskorištavanje maloljetnih djevojaka doma u Osijeku? Ni na to nema odgovora.

Mulj je posvuda, uđemo li u EU, biti će ga još i više, jer će se u poznatoj maniri nisam ja, on je (uvijek neka nepoznata osoba/institucija) prebacivati odgovornost na institucije EU-a. U biti vlast će biti delegirana na višu instancu, a moćnici EU-a će raditi s Hrvatskom i Hrvatima što požele i kada to požele. Netreba biti u zabludi da nas taj plimni val u ovom trenutku kroz financijske institucije koje smo prodali ne ljulja lijevo i desno, ali može biti i gore.

Da bi to izbjegli potrebno je upoznati se s činjenicama koje nam govore puno o današnjem svijetu i modelima vladanje, a jedan od najjačih je definitivno strah i osveta. Nepoznata istina o 9/11 je priča o tome kako je pala treća zgrada WTC-a koju tog dana nije pogodio putnički avion (a nije ni prikazana na CNN-u), i ne to nije "teorija zavjere" od neupućenih neškolovanih promatrača koji eto stalno nešto smišljaju kako bi dospjeli u centar pažnje već od 1500 stručnjaka koji se bave arhitekturom i graditeljstvom.

Posljedica 9/11 je bila rat za naftu u Iraqu, u kojem je svrgnut diktator Saddam Husein postavljen od te iste Amerike, te nametnuta "demokracija". Povijest se ponovno ponavlja, povod je tu, slično kao i za IWW, atentat u Sarajevu i IIWW napad Poljske na pogranične snage Njemaca. Naravno oružje masovne destrukcije u Iraqu nikad nije nađeno, a tzv. šef Al Qa'ide je ubijen u napadu u svojoj rezidenciji (a ne u špilji u koju je svako malo trčao na snimanje svojih video uradaka) u kojoj se godinama "neprimjetno" skrivao. Naravno, tijelo nismo vidjeli, već klasičnu fotomontažu.

Glavno je pitanje, želimo li biti dio takvih sustava koji kreiraju ratove poput rata u Libiji potpomognutog od EU. Želimo li sudjelovati u tome? Znamo li zašto smo u ratu s Afganistanom? Ulaskom u NATO već smo uprljali ruke, a ulaskom u EU gubimo potpunu kontrolu nad događajima. Posljedica ulaska u EU; tko god bude na vlasti u RH morati će poštovati sporazume potpisane pri ulasku u EU, o kojima nažalost ne znamo ništa jer nigdje nisu objavljeni, te će mu ruke biti vezane. Želimo li to? Sudjelovanje u ratovima od koji Hrvatska nema ništa niti s kojima Hrvati nemaju ništa? Jesmo li kroz povijest dovoljno ratovali za ovu ili onu stranu? Koga je od svjetskih moćnika briga ukoliko pošalje Hrvate u rat, kad jedna Amerika tako hladno šalje desetke tisuća mladih Amerikanca u osvajački pohod... u smrt. Želimo li biti pijuni u toj igri? Želimo li stvarno u EU ili bi bilo dobro prije razmisliti o posljedicama.

Više o tome možete doznati na možete pogledati na ae911truth.org

Kapitalizam je u krizi, možemo očekivati velike društvene nemire

Istaknuti američki profesor ekonomije Nouriel Roubini koji je predvidio financijski slom 2008. godine – vraća se s još malo pesimističnih prognoza…

U razgovoru za izraelski Globes, Nouriel Roubini ističe kako svjetska ekonomija polako “usporava” što može dovesti do velikih društvenih nemira koje smo već mogli vidjeti u sjevernoj Africi i dijelu Bliskog Istoka.

“Val prosvjeda od Bliskog Istoka, Izraela pa sve do Velike Britanije – uskoro će se proširiti i na druge razvijene ekonomije i tržišta u razvoju. Svi ti prosjedi temelje se na istim frustracijama i tenzijama – nejednakosti, siromaštvu, nezaposlenosti i beznađu. I ‘srednja klasa’ osjeća pad prihoda i dostupnih mogućnosti”, kazao je Roubini.

Roubini je još jednom upozorio kako će kapitalizam zauvijek ostati u krizi – kao što je predvidio ekonomist Karl Marx prije više od stotinu godina. Trenutni problemi za kapitalizam, po Roubiniju, izlaze iz procesa globalizacije, nepotrebnog financijskog posredništva i destruktivnog prelijevanja prihoda iz rada u kapital.

Cijeli članak pročitajte na poslovniplus.com

Bliži li se kraj Europe?

Katastrofične ekonomske vijesti koje pristižu posljednjih tjedana, uključujući snižavanje kreditnog rejtinga SAD-a, krizu eurozone i tržišna previranja središnja su tema svugdje u svijetu. Kriza potresa ne samo tržišta ili poslovni svijet, već mijenja i način razmišljanja kako svijet funkcionira. 

I premda se čini da je to ponajviše problem Europe, činjenica je da bi raspad eurozone itekako odjeknuo i u Pekingu i u Bostonu, piše Time 'Europa će eksplodirati. Nema više čekanja ni nadanja da će SAD izvlačiti globalnu ekonomiju. EU mora stvari riješiti kod kuće', rekao je Kenneth Rogoff s Harvarda.

Europska unija i eurozona trebale su donijeti ekonomsku stabilnost i ukloniti tradicionalne prepreke rasta, kao što su tarife i propisi. No, kako piše Time, umjesto toga, EU je postala sebična unija u kojoj mlatarajuće ekonomije hrane rastući nacionalizam, bijes zbog imigracija i uzavrelo nepovjerenje između bogatih i onih manje bogatih zemalja.

Dok se možda čini da je aktualna kriza europski problem, nedvojbeno je da bi raspad eurozone podjednako odjeknuo i u Pekingu i u Bostonu. Međutim, promjenjiva kontinentalna tržišta i bijesne demonstracije od Atene do Madrida manifestacija su očajničkih pokušaja europskih političara da obuzdaju dužničku krizu eurozone koja ugrožava valutu i destabilizira čitavu regiju. 

SAD više nije ekonomska protuteža Europi, sada je to sama Europa, tvrdi Time.

Ovo vrijeme danas sasvim je drukčije od onog vremena rapidnog globalnog rasta između 1991. i 2008., razdoblja u kojem je rođena Europska unija, euro i san o velikoj europskoj integraciji. Time smatra kako je tome najviše pridonio SAD. Amerika je, naime, pomogla u izgradnji poslijeratne Europe. Američki dolar, dobro funkcionirajuća demokracija i snažni izgledi za rast bili su najveća, najlikvidnija i najsigurnija investicija na planetu.

Naravno, globalna slika se promijenila. Činilo se da je euro jedina održiva valuta koja bi mogla biti alternativa dolaru, piše Time. Britanska funta je prošlost, a valute rastućih tržišta poput BRIC zemalja su premale, promjenjive i strogo kontrolirane. No svjetsko tržište zlata nije dovoljno veliko da ugodi ozbiljnoj diversifikaciji dolara bez velike inflacije samog zlata. Međutim, još je neizvjesno hoće li euro uopće preživjeti krizu koja je zahvatila Europu.

Eurozona je prvenstveno sebična unija. U svim fazama razvoja moderne Europe, od stvaranja Europske unije pa do uvođenja eura, uvijek je bilo teško postići pravu političku integraciju europskih država, što ne čudi s obzirom na heterogenost Starog kontinenta. Rezultat svega monetarna je unija koja katkad podsjeća na Casino, piše Time. 

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

Grčku i iduće godine očekuje recesija i pad BDP-a od 2 posto

Kada je Grčka u pitanju svjetlo na kraju tunela nikako da se konačno pojavi…

Iako se do sada očekivalo kako će Grčka iduće godine konačno napraviti zaokret kada je u pitanju gospodarski pad, posljednje prognoze govore kako o tome nema govora. Po svemu sudeći, Grčka će i iduće godine ostvariti visoki gospodarski pad.

Kako danas javlja Wall Street Journal, analitičari očekuju kako će Grčka iduće godine ući u četvrtu godinu recesije. Iduće godine grčko će se gospodarstvo smanjiti za dodatnih 2 posto, nakon prošlogodišnjeg gospodarskog pada od 4,5 posto i ovogodišnjeg očekivanog pada od 3,9 posto.

Produljena recesija sigurno bi dovela u pitanje provođenje mjera za smanjenje proračunskog deficita koje su jedan od osnovnih uvjeta starog (2010) i novog paketa pomoći EU-a i MMF-a. Kada još dodamo podatak o stopi nezaposlenosti koja se kreće oko 17 posto – sasvim je jasno da najveći problemi za Grčku tek dolaze.

Posljednje MMF-ovo izvješće predviđalo je rast grčkog gospodarstva u 2012. godini po stopi od 0,6 posto.

Cijeli članak pročitajte na poslovniplus.com

Preraspodjela bogatstva – marksistička tlapnja ili jedino rješenje?

Sjedinjene Američke Države u mnogočemu su specifično društvo. Malo gdje je u svijetu jaz između siromašnih i superbogatih tako izražen kao u SAD-u, čemu u prilog svakako idu izuzetno niski porezi koje plaćaju najbogatiji, dok su siromašni i srednja klasa itekako pritisnuti poreznim opterećenjima.

Kad se u tu računicu uvrsti podatak da se SAD, prema procjenama relevantnih analitičara, trenutno nalazi na pragu tzv. krize dvostrukog dna (što znači da je nedavna globalna recesija bila tek blagi uvod u ono što namslijedi), postavlja se pitanje koliko je takva situacija održiva, odnosno je li vrijeme da Sjedinjene Države razmisle o pojmu koji kod većine Amerikanaca, naročito onih konzervativnijih, izaziva paničan strah – preraspodjela bogatstva.

U državi u kojoj 40 posto ljudi posjeduje tek 0,3 posto ukupnog bogatstva, u kojoj bi prosječan radnik morao raditi 1100 godina ne bi li zaradio godišnju plaću prosječnog predsjednika uprave (podatak iz 2007.), u kojoj čak i oni najbogatiji, poput Warrena Buffeta, javno traže da ih se napokon oporezuje sukladno njihovim enormnim prihodima, spominjanje bilo kakve preraspodjele bogatstva i dalje se u javnosti percipira kao - marksizam.

Naime, dobar dio američke populacije i dalje smatra da su bilo kakvi porezi ultimativno zlo protiv kojeg se treba boriti svim raspoloživim sredstvima. Takvo dogmatsko gledanje na tematiku koja je sve samo ne jednostavna najglasnije propagira ultrakonzervativna i reakcionarna frakcija Republikanske stranke, tzv. Tea Party.

Zastrašivanje Amerikanaca 'zlim socijalističkim porezima' i 'predsjednikom muslimanom koji je rođen izvan SAD-a' taktika je koja je konzervativnim radikalima donijela stanovitu kratkoročnu popularnost, ali prema najnovijim istraživanjima javnog mnijenja u SAD-u, i to se mijenja, pa je tako popularnost Tea Partyja trenutno niža od popularnosti tradicionalno najomraženijih društvenih skupina kao što su ateisti i muslimani.

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, superuspješni investitor Warren Buffet u nedavnom je komentaru objavljenom u New York Timesu ozbiljno upozorio na činjenicu da američka vlada već 20-30 godina sve manjim porezima uporno 'mazi' one najbogatije, dok u isto vrijeme siromašni i srednja klasa zbog visokih poreza grcaju u problemima. Da stvar bude dovedena do krajnjeg apsurda, dok najbogatiji Amerikanci poput Buffeta i Billa Gatesa traže od američke vlade da im uzme dio bogatstva kako bi pomogli svojim sugrađanima i budućnosti svoje zemlje, ista ta vlada doima se odlučnom u provođenju porezne politike koja štiti one koji ne mogu potrošiti svoje bogatstvo u 10 života, a kamoli u jednom.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

CNN o opstanku eurozone: Stanje će i dalje biti nestabilno

EUROPSKI čelnici nalaze se pod golemim pritiskom pokušavajući pronaći dugoročno rješenje problema nagomilanih dugova koji bi Europsku uniju mogli dovesti do točke s koje nema povratka.

Međutim, CNN izvještava kako dio analitičara, uzimajući u obzir velike izazove i neprijatne mogućnosti koje su im dostupne, ipak smatra da će čelnici EU-a ipak uskoro izaći s najavama značajnih promjena.

"Nema rješenja na vidiku za dužničku krizu u Europskoj uniji. Tržište će do daljnjega nastaviti biti vrlo nestabilno i hirovito", rekao je ekonomski analitičar Carl Weinberg.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy pokušali su pronaći rješenje sastankom u utorak kada su najavili mjere koje bi trebale ohrabriti fiskalnu disciplinu i povećati ekonomsku kompetitivnost u eurozoni. Međutim, investitore ni to nije ohrabrilo.

Nedostatak akcije Merkel i Sarkozyja

Dionice širom Europe su i jučer padale, tako da se nastavila velika rasprodaja od četvrtka. Dionice na frankfurtskoj burzi pale su tri posto, a indeksi u Londonu i Parizu za oko 1,5 posto.

"Tržište je dalo priliku Merkel i Sarkozyju da zaustave krizu u EU. Danas možemo vidjeti odgovor na njihov nedostatak akcije", rekao je izvršni direktor europske internetske stranice za financijsko tržište ADVFN Clem Chambers.

Dionice na Wall Streetu su u petak također zabilježile padove, ali ne tako značajne. Neke dionice tehnoloških kompanija su čak zabilježile dobitke. Dionice europskih banaka istovremeno su doživjele težak udarac nakon vijesti da je jedna neimenovana institucija posudila 500 milijuna dolara od Europske centralne banke.

Investitori su se nadali konkretnijim mjerama te povećanju europskog fonda za stabilnost. Sarkozy i Merkel nisu najavili takav korak, već su izjavili da je fond u vrijednosti 440 milijardi eura dovoljan za opstanak eurozone. Mjere koje su predložili - uravnoteženi proračuni 17 članica eurozone, davanje većih fiskalnih ovlasti birokraciji EU-a te nametanje nove vrste poreza - nisu ocijenjene kao dovoljne.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

"Crni ponedjeljak" na američkim burzama

Najava je nove velike gospodarske krize. Rasprodaja dionica na Američkim burzama mogla bi napraviti val koji se dogodio i 2008 te ponovno pogoditi cijeli svijet.

"AMERIKA je i dalje AAA država", pokušao je primiriti paniku na Wall Streetu i svjetskim burzama Barack Obama u svom obraćanju naciji. Govoreći o ekonomskoj situaciji u SAD-u, koja bi se lako mogla pretvoriti u novu recesiju, Obama je najavio da će ponuditi dodatna rješenja za smanjenje deficita.

"Za smanjenje američkog kreditnog rejtinga odgovorna su politička prepucavanja u Washingtonu", kazao je Obama dodavši kako se nada da će gospodarski kaos koji je nastao pomoći zastupnicima u Kongresu da shvate kako više nema vremena za političke igre.

Obama je ponovio svoje uvjerenje da rješenje za ekonomsku situaciju ne može biti samo u rezanju potrošnje. Predsjednik tvrdi da se porezne stope za najbogatije moraju povećavati. No, svoja uvjerenja Obama je olako izdao prošlog tjedna, kada je postignut dogovor u kojem je maksimalno popustio radikalnim pritiscima iz redova Republikanske stranke.

Što se dogodilo Obami?

"Što se dogodilo Baracku Obami?", otvoreno se ovih dana pitaju mnogi njegovi pristaše u SAD-u. To je i naslov kolumne u New York Timesu, najozbiljnijem američkom dnevnom listu, koji je donedavno bio sklon predsjedniku. Kritike na račun Obame stizale su i od strane ostalih liberalnih medija u SAD-u, ali ova u tradicionalno umjerenom i objektivnom NY Timesu svakako je najozbiljnija.

"Suočen s najvećom gospodarskom krizom, najvećom razinom ekonomske nejednakosti i najvećom razinom korporativnog utjecaja na politiku još od Velike depresije, Barack Obama gledao je u oči povijesti i odlučio skrenuti pogled. Umjesto da je osudio ljude čiji je nemar uništio ekonomiju, on im je prepustio volan", piše kolumnist Timesa Drew Western.

Kukavičluk predsjednika SAD-a mogao bi izazvati novu krizu

Barack Obama i čitava Demokratska stranka, piše Western, pokazali su ne samo neodlučnost, već i kukavičluk. Nisu se znali suprotstaviti republikancima, nisu znali artikulirati svoje stavove i objasniti javnosti pogodnosti svoje progresivne ekonomske politike. Olako je Obama, još jednom, povio kičmu pred republikancima i pokazao se kao loš pregovarač.

"Baš poput većine Amerikanaca, u ovom trenutku, ja nemam nikakvog pojma koji je stav Baracka Obame - pa tako i stranke koju vodi - oko bilo kojeg pitanja", zaključuje Western. Na sličnom tragu je i komentator uglednog časopisa New Yorker John Cassidy. Cassidy ne zaboravlja napomenuti da su republikanci, ili preciznije Tea Party, krivi za situaciju koja prijeti da će dovesti do kolapsa američkog gospodarstva. No, Obama im to nije smio dopustiti. "Obama je trebao odbiti pregovore s republikancima u Kongresu i zaprijetiti im da će granicu zaduživanja podići administrativnom odlukom, pozivajući se na 14. amandman", smatra Cassidy.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr