Prikazani su postovi s oznakom Pitanja i dogovori o EU. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Pitanja i dogovori o EU. Prikaži sve postove

srijeda, 11. siječnja 2012.

Europska Unija - Što su nam to političari prešutjeli?

Kako je moguće da toliki broj ljudi i dan danas nakon završenih i zaključenih pregovora nemaju uvid u to što su to naši političari pregovarali s Europskom unijom? Kako je moguće da postoji veliki broj onih koji su´neodlučni´, a pogotovo onih koji smatraju da je EU nešto dobro?

Ovaj tekst je napisan kombinacijom tekstova, kolumni, podataka iz knjiga te video zapisa ljudi koji spadaju među one stranački ne opredijeljene, poput uglednog politologa, filozofa, sociologa i ekonomskog analitičara Slavka Kulića, zatim Davora Pavune, izumitelja i fizičara, te dr.Marijana Bošnjaka, autora knjige ´EU – NE HVALA!´. postoje ljudi koji su, za razliku od naših političara, duboko analizirali lisabonski sporazum i EU odredbe što čak nisu učinili ni hrvatski političari. U prilogu posta se nalaze svi izvori.

Da bi shvatili kako smo dovedeni u ovu situaciju, znajte da je jedan od osnovnih problema, što možemo ponajprije zahvaliti političkoj eliti, ali i narodu koji ju je izabrao, to što smo mi kao narod potpuno ne informirani i ne pripremljeni za uključivanje u jedan potpuno drugačiji oblik civilizacijskog ustroja.

Dakle, prije 20 godina, točnije 1991. godine, izašli smo iz jednog oblika federalne diktature koja je imala svoje središte u Beogradu. Nakon osamostaljenja, uslijedilo je čekanje, a uzlazak naroda se nije dogodio. Sistem iz kojega smo tada neposredno izašli, bazirao se na radničko klasnom i u takvom sistemu je rad bio kriterij raspodjele dohodaka. Sistem u kojega nas je ugurala novonastala politička oligarhija, koja je u biti ista komunistička partija samo što ju predstavljaju nove generacije, je vlasničko klasni poredak kojemu temelj nije proizvodnja već preprodaja te nasilna preraspodjela dobara. U takvom uređenju, zemlja ne služi za proizvodnju već za preprodavanje.

Takav novi civilizacijski ustroj iliti ekonomija geografije, je sastavni dio politike EU i ono nije greška i sistem u raspadu, već čvrsto utemeljena i isplanirana doktrina – u takvom sistemu ne postoji slučajnost. To je odlika novog svijeta, kojega oslikava projekt Europske Unije. Kada bi to ljudi barem djelom shvatili, glasali bi jasno protiv i ne bi bilo čak niti onih u nedoumici. Dakle, takav ustroj je baziran na principu opstojanja jačeg, iliti novog civilizacijskog ustroja u kojemu će kolonijalisti, bogati vlasnici imati prednost, te kao vlasnici i preprodavači sadržaja određivati će stvarnost u kojoj mi živimo. To je problem razumijevanja ne samo takvog sistema, već i samih sebe. Taj dio istine nije objasnio ni znanstveni, ni politički ni vjerski determinizam.

Da bi bilo koji narod i bilo koja država opstala u takvoj sredini, potrebno je postepeno osvješćivati narod, i pomoći mu u ostvarivanju društvenog, ekonomskog i trgovačkog uzdizanja kako bi spremni dočekali novu geografsku ekonomiju. To su učinili narodi Austrije, Njemačke, Švicarske, itd. mi smo imali 20 godina dovoljno vremena da učinimo tu stvar. Imali smo i sredstva jer je ova zemlja po prirodnim resursima među najbogatijima na ovom kontinentu. No, umjesto da je naš narod informiran u tom smjeru i navikavan na suživot s drugima, on je nasuprot tome, razvlašten, razoružan, osvojen, namjerno i ciljano da u određenom trenutku isti ne bi mogao proturječiti zahtjevima političke oligarhije, jer bi bio suviše emocionalno, duhovno i intelektualno slab, što mi u suštini jesmo.

Narod, generalno, nije u stanju da razumije sebe, a kamoli okolnosti u koje ga se uvodi u takvu pravnu stečevinu. Čak je vlast organizirala i Papin dolazak u ne tako´slučajno´ pravo vrijeme jer su znali da upravo vjerski determinizam može ostvariti pritisak na ´80% vjernika´  jer nisu u stanju saznati osnovna saznanja, te se na ovaj način nastojalo kompenzirati neznanje o tome što nas čeka u EU s vjerom u ono što bi nas trebalo čekati. A znanje se ne može nikako kompenzirati, posebice ne s ovakvim oblikom sakralne manipulacije.

Problem nije čak u nepismenima,  nego u onima koji misle da su pismeni i na sav glas pjevaju hvalospjeve o EU, te u onima koji nude budućnost za narod bez da mu daju informacije o tome što ga čeka.

Nitko nije niti riječi napisao ništa, niti se govorilo o socijalno psihološkim principima koje je potrebno poznavati da bi znali što čeka jedan narod na ulasku u federaciju u kojoj će biti podređen. Bitno je da svakodnevno gledamo idiotske filmiće o hvalospjevima EU u kojima neki potplaćeni malograđani postavljaju na pitanja o ˝bitnim˝ problemima na što dobivaju nevažeće, neukusne i kriminalno površne odgovore i to na nacionalnoj televiziji. Sociološki i psihološki aspekt nije obrađen iz razloga jer se, od naroda izabrana,  politička elita opredijelila za ovakav pristup problemu Europske unije podredivši ga funkcionalnim direktivama, a ne sociološkim. Iz razloga jer se upravo funkcionalne direktive temelje na europskim direktivama, a europske direktive su ultimativan odnos. Narode ove zemlje, suočite se s činjenicom; institucije pregovora nikada nije niti bilo! Jer EU direktive ne traže pregovarače već izvođače.

Da bi narod bio tako dobro istreniran ne proturječiti zahtjevima političke elite, te voljno pristajati na sve što im se kaže, za to je bilo potrebno odraditi 20 godina sustavnog pranja mozga putem medija, politike i obrazovanja dok je istovremeno ista komunistička partija pljačkala sve resurse do kojih je mogla doći. Postoje ljudi koji neće shvatiti o čemu se tu govori, no i to je posljedica upravo političkog determinizma koji vlada  na ovim prostorima zadnjih 20 godina.

Od početka nam je ciljano podmetnut sistem varanja a ne stvaranja. To je politika koju je sam započeo Franjo Tuđman i koju su naslijedili svi njegovi drugari. Takvi državni vođe su trebali biti pošteni ljudi i pomoći narodu da postavi društvo bruto proizvoda na stvaranje novih vrijednosti u tehnološkoj orijentaciji, umjesto na političkom determinizmu – nasilnoj preraspodjeli onog što smo imali zbog interesa stranog kapitala, - refeudalizacija poljoprivrede.

No, ukoliko se s ovakvim sustavom narod ne slaže, glasat će protiv EU. Ako budu glasali da, značit će da svojevoljno pristaje na ´totalnu rasprodaju´, refeudalizaciju i odricanje vlastite kulture i integriteta. Glasajući ZA, narod se svojevoljno predaje u ruke europskoj zajednici moćnika i prepuštamo sve neoliberalnoj doktrini nasilne preraspodjele svega – ne znanjem. Žalosno je što ljudi ne shvaćaju goruću činjenicu koja funkcionira po najprirodnijim zakonitostima; Ljudsko dostojanstvo  i prostor se ne prodaju,  ono se nasljeđuje i ostavlja nasljednim generacijama. Sve suprotno je kriminalizacija stvarnosti. To je postala tolika nepoznanica zbog globalnog zastranjenja da to ne shvaćaju čak niti pravne institucije.

Cijeli članak pročitajte na 4dportal.hr

utorak, 13. prosinca 2011.

50 odgovora na pitanja o EU (10)

Pitanje 10. Kako će se ulazak Hrvatske u EU manifestirati na Hrvate iz BiH koji imaju dvojno državljanstvo?

Službeni odgovor: Ovo pitanje nije u nadležnosti EU. Svaka država članica, pa tako i RH, može zakonom urediti pitanje svojeg državljanstva.

Moje mišljenje: Neće biti nikakvih promjena.

utorak, 6. rujna 2011.

Neugodna istina: Europska Unija danas i budućnost Republike Hrvatske unutar EU

Jedan od vrlo zanimljivih no očekivano od najjačih medija "falcificiranih" ili u potpunosti ignoriranih događaja je jučer održana javna debata o EU i ulasku Hrvatske u EU u Hrvatskom Novinarskom Domu. 

Na raspravi koju je organizirala e-academia.hr sudjelovali su, između ostalih, Andrej Plenković, državni tajnik za europske integracije u ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, Nigel Paul Farage, britanski političar i član Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu i lider Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva, hrvatski doktori akademici Slaven Letica, Zdravko Tomac, Josip Jurčević, Velimir Srića i Marko Veselica.

Najjači Hrvatski mediji su prikazali ovaj događaj kao proeuropsku podršku sudionika no svatko tko je pratio raspravu u cijelosti zna da to nije tako. Sudionici su višestruko ukazivali na besmisao ulaska i na velike probleme koje će Hrvatska imati po ulasku u EU. Najveći problem je potpuni gubitak nezavisnosti za koju smo se borili u domovinskom ratu. Zakone i pravila će nam nametati Europska birkoracija (njene najjače članice: Njemačka, Francuska i Italija) u kojoj će Hrvatska biti zastupljena sa manje od 1% glasova, te će biti nemoguće zaštiti Hrvatske nacionalne interese, životni standard i radna mjesta. Sukladno tome zakoni i propisi će se donositi mimo volje Hrvatskih građana.

Srećom danas u moderno doba internet nam omogućava da zabilježimo i ovakve za našu vladu i političke elite nepoželjne događaje na kojima se istinski i otvoreno raspravlja o pozitivnim i negativnim stranama Europske unije i odnosima unutar Europske unije, te onome što zemlje koje će tek ući u EU mogu očekivati.

Da ne dužim, oko 2 sata odličnog video materijala donosi nam portal Dnevno.hr.

Članak i cijelu snimku rasprave o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju možete pogledati na Dnevno.hr

srijeda, 31. kolovoza 2011.

Hrvatsku su prošlosti već tlačili, a i u EU ćemo biti beznačajna provincija

U toj mega državi Hrvata će biti manje od 1 % i naša politička moć bit će manja od statističke pogreške. Vlast pažljivo krije da će se 1. travnja 2017. glavne odluke donositi većinom glasova od 55 posto,  a ne konsenzusom, i da će o svemu odlučivati samo velike države, naglašava Marjan Bošnjak.

Povratnik iz Australije, Marjan Bošnjak, autor je knjige 'Eu? Ne hvala' i žestoki kritičar hrvatskog ulaska u Europsku uniju. U razgovoru otkriva šokantne činjenice o EU koje, tvrdi, vlast namjerno skriva od svojih građana. Najavljuje da će ukoliko vladajući ne dopuste demokratsku raspravu i podastru sve relevantne činjenice oko pridruživanja toj mega državi, predstojeći referendum osporiti na sudu jer će se raditi o prevari vlastitih građana.

Zašto ste napisali knjigu u kojoj kritički progovarate o Hrvatskom ulasku u EU?

- Prateći hrvatske medije uvidio sam da se javnosti prezentira samo jedna strana ulaska u EU. Nema nikakvih argumenata protiv ulaska. Pomislio sam, 'pa nekih loših stvari pritom jednostavno mora biti'. Počeo sam istraživati i ostao sam šokiran onim što sam pronašao. Postoji daleko više argumenata protiv ulaska Hrvatske u EU nego što nam se govori.

Ako je tako, zašto nam ih skrivaju i tko to radi?

- Čovjek bi očekivao da o jednom tako vitalnom pitanju bude javne rasprave, pogotovo ako živimo u demokratskoj državi. Vlast bi trebala štiti interese vlastitog naroda. No, meni je neshvatljivo da se sustavno skriva istina od vlastitog naroda. Kako možemo objasniti da političke elite žele Hrvatsku ugurati u neku novu državu bez otvorene rasprave o tome? Kako će narod na referendumu donijeti ispravnu odluku kad ne zna sve informacije? Istovremeno se Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija hvali da je u zadnjih mjesec dana kroz medije plasiralo 11.300 spotova 'za' ulazak u Uniju. A o negativnostima ni riječi.

Pa zašto bi političari to radili? Ako oni i rade, zašto ostale društvene grupe šute, gdje su intelektualci, akademici?

- Mislim da većina njih to radi iz neznanja. Imam dojam da u samoj vlasti samo mali broj ljudi zna o čemu se tu zapravo radi. Velika većina nema pojma a kamoli da su pročitali Lisabonski ugovor, svojevrsni ustav EU, države u koju nas žele uvesti. Godinama je naglasak bio samo na procesu, koliko smo i kad ćemo zatvoriti sva poglavlja a ne na njihovom sadržaju. Što je uistinu ispregovarano i potpisano, do danas nije objavljeno. Javnosti su na uvid dane samo pregovaračke pozicije Hrvatske. Ali to nije ono što je potpisano. To se skriva.

Zašto je po vama loše ako Hrvatska uđe u EU?

- Ulazak u EU za sve nas će biti katastrofa iz tri razloga: političkih, gospodarskih i kulturnih. Svjedoci smo da se već sada odluke donose mimo građana. Ulaskom u europsku mega-državu, većina najvažnijih odluka će se donositi još dalje, u Bruxellesu a ne više u Zagrebu. Njih će donosili drugi, prema njihovim interesima.

Ali i mi ćemo kao članica EU-a sudjelovati u njihovom donošenju, zar ne?

- Ako znamo činjenicu da će nas Hrvata u toj mega državi biti manje od 1 posto, to znači da će naša politička moć biti manja od statističke pogreške. Ono što se pažljivo krije od hrvatskog naroda jest činjenica da će se od 1. travnja 2017. glavne odluke unutar EU donositi većinom glasova od 55 posto, a ne više konsenzusom. Radi se o Vijeću europe, Vijeću ministara odnosno o upravnim tijelima EU-a. Jasno je da će odluke donositi samo veliki narodi a nas Hrvate nitko ništa neće pitati. U primjerice, Europskom parlamentu od oko 764 zastupnika mi bi smo imali samo 12. U političkom smislu imati ćemo status jedne manje europske provincije. Politička prava biti će nam manja nego što smo ih imali u bivšoj Jugoslaviji gdje nas je bilo 22 posto. Znamo kako se tamo postupalo s Hrvatima a kako će to biti tek u EU gdje će nas biti manje od 1 posto.

Zašto mislite da će se ulazak u Uniji odraziti loše na nas u gospodarskom smislu? Pa tržište će se otvoriti za naše proizvode a tu su i izdašni EU fondovi?

- EU tržište od 500 milijuna ljudi će nas pregaziti. Mi za njega nismo konkurentni. Imali smo 45 godina komunizma i destruktivan rat od kojeg se još nismo oporavili. Pa od 1.2.2002. od kada smo se otvorili Europi, uvoz iz EU je naglo porastao kao i vanjski dug. Živimo li bolje od kada smo se otvorili EU tržištu?

Ali ne živi li se u zemljama koje su također bile u socijalističkom bloku bolje nakon što su ušle u EU?

- Isticali su nam i primjer Irskog tigra, da ćemo biti kao oni. Pa pogledajte što se danas tamo događa. Grčka je primjerice u EU od samog početka. Kako to da je ta zemlja na koljenima ako u EU vlada blagostanje? U Španjolskoj je nezaposlenost 21 posto, Portugal ima ogromne probleme, Italija i druge zemlje. I u Sloveniji se sve slabije živi. I Mađari su nakon inicijalnog zaleta pali u krizu.

Ali primjerice bivša socijalistička Poljska bilježi i u krizi rast BDP-a?

- To ćemo tek vidjeti što će s Poljskom biti za pet ili deset godina.

Nisu li države same krive što su neracionalno potrošile posuđeni novac. Zašto bi to bila odgovornosti EU?

- Pogledajte efekte koje ima EU. Imamo tržište od 500 milijuna ljudi na kojem očito neki prosperiraju a neki ne. Ono odgovora primjerice snažnom njemačkom gospodarstvu koje je izuzetno konkurentno. Ta zemlja ima veliku korist od EU i da sam ja primjerice Nijemac bio bih prvi za ulazak u EU jer bi nam ona omogućila da se proširimo na europski teritorij i da na njemu politički dominiramo. Međutim, ja sam Hrvat i gledam što to znači za nas. Primjer Poljske je zanimljiv ali mi smo ipak Hrvati.

Gdje vidite najveću opasnost za Hrvatsku?

- Ulaskom u EU mi gubimo kontrolu nad vanjskim granicama. Otvaramo se svim Europljanima. Njih 500 milijuna imati će pravo živjeti gdje god žele. Mi smo imali 12 posto Srba koji su živjeli u Hrvatskoj i ratovali protiv nas. Tko kaže da se ponovno neće doseliti na ove prostore jednom kada i Srbija uđe u EU? Svjesno se ignorira povijest ovih prostora. Naši susjedi Talijani, njih 60 milijuna, imati će pravo ponovno kolonizirati Hrvatsku što im je bila namjera kroz stoljeća. Neki njihovi političari i danas otvoreno govori o tome.

Mislite li da će se ljudi više doseljavati u Hrvatsku nego će naših građana odlaziti živjeti i raditi u druge europske zemlje?

- Mi ćemo imati dvostruki problem. Mladi Hrvati će neizbježno odlaziti iz zemlje za bolje plaćenim poslovima jer im nesposobne političke elite nisu osigurale dostojan život u njihovoj državi. S druge strane imamo potencijal od 500 milijuna stranaca koji se mogu slobodno naseliti u Hrvatskoj.

Cijeli intervju pročitajte na dnevno.hr

petak, 29. srpnja 2011.

50 odgovora na pitanja o EU (9)

Pitanje 9. Koja ću prava ja kao hrvatski građanin dobiti po stjecanju EU državljanstva?

Službeni odgovor: Državljanin Unije ima pravo putovati i obitavati na području svih država članica, ima pravo glasa na lokalnim izborima u bilo kojoj državi članici u kojoj živi, pravo da se obraća Europskom parlamentu te pravo na diplomatsku zaštitu članica EU u trećim zemljama.

Moje mišljenje: Državljanin današnje Hrvatske ima pravo putovati i obitavati na području svih država članica (ako ima novaca za putovanja), s toga ovaj dio službenog odgovora odaje potpuni besmisao pridruživanja. Također isto ide i za glasanje, ako osoba radi i živi u nekoj od članica EU. Što se obraćanja eurobirokratima tiče, opet govorimo o bezsmislu, pa valjda će se prvo građanin obratiti tijelima u svojoj državi bila ona ili nebila članica EU, a onda na sud za ljudska prava. I diplomatska zaštita na kraju, sve luđe od luđeg. Ako EU nije država ne vidim kako može nuditi diplomatsku zaštitu, znači kao i do sada diplomatsku zaštitu će nuditi svaka država članica ponaosob za svoje građane. (Ako EU planira biti država onda države članice gube svoj suverenitet, a domaći politači nam se kunu da to nije tako) Znači nema nikakve promjene. Ovo cijelo pitanje je samo bacanje prašine u oči.

utorak, 19. srpnja 2011.

50 odgovora na pitanja o EU (8)

Pitanje 8. Zašto sve radimo po diktatu Bruxellesa?

Službeni odgovor: Sve odluke između država članica donose se dogovorom i dijalogom u tijelu u kojem sjede ministri svih država članica, a Hrvatska želi postati dio tog procesa kako bi na što bolji način zastupala svoje interese. (izvor: Globus)

Moje mišljenje: Samo se vrijedi prisjetiti slučaja gospodarskog pojasa na Jadranu (ZERP) ili dogovora oko broja površina zasađenih pod određenim kulturama (što je protivno zdravoj pameti i logici slobodnog tržišta na koje se poziva EU). Jasno je da tu nema nikakvog govora o dogovoru i zaštiti interesa Hrvatske, tj. hrvatskih građana, već je sve rađeno po planu koji su zacrtali EU birokrati. Jasno je da Hrvatska da bi postala članica EU mora ispuniti određene normative koji su postavljeni. Normativi nisu promjenjivi niti su podložni dogovorima, tako da ne vidim na koji način možemo izbjeći diktat EU. Zašto Hrvatska (tj. hrvatski političari) žele ući u takvo udruženje  (osim uhljebljenja u EU institucije) gdje ćemo biti prisiljeni pristati na ekonomske gubitke i gdje nećemo moći zaštiti nacionalne interese, meni je u potpunosti nepoznato i neshvatljivo, ali je tema za razmišljanje.

petak, 15. srpnja 2011.

50 odgovora na pitanja o EU (7)

Pitanje 7. U medijima su se pojavljivali napisi da bi službeni jezik svih zemalja JI Europe po njihovu ulasku u EU mogao biti srpskohrvatski. Je li to moguće? 

Službeni odgovor: Članak 22. Povelje o temeljnim pravima EU naglašava poštovanje jezične raznolikosti. Nakon pristupanja RH Uniji hrvatski jezik postat će službeni jezik EU te službeni jezik europskih institucija. (izvor: Globus)

Moje mišljenje: Nakon ulaska EU ne trebamo se plašiti dali će Hrvatski jezik biti srpskohrvatski (klasična smicalica domaćih političara), već dali će ga za 200 godina uopće biti. Naša će djeca učiti najmanje dva svjetska jezika, od kojih je jedan engleski (službeni jezik unutar EU). Nakon određenog vremena vjerojatno je da će i naše institucije prihvatiti dokumente na Hrvatskom i Engleskom jeziku, a potom dolazi do opasnosti da Engleski jezik zbog jednostavnosti međudržavne i unutar europske komunikacije, te s obzirom da je to u većini slučajeva službeni jezik korporacija, prevlada nad Hrvatskim jezikom. Slično izumiranje jezika doživljava Irska koja je pod stoljećima Engleske dominacije izgubila svoj materinji jezik, te ga danas govori manje od 1% Irske populacije.

50 odgovora na pitanja o EU (6)

Pitanje 6. Hoće li Hrvatska morati dozvoliti osamostaljenje nekoj regiji i tako izgubiti dio svojeg teritorija?

Službeni odgovor: Pravo da se pokrene postupak udruživanja i postupak razdruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama regulirano je Ustavom RH. EU potiče ravnomjerni razvoj regija putem strukturnih instrumenata koji su namijenjeni bržem razvitku manje razvijenih regija. (izvor: Globus)

Moje razmišljanje: EU je zajednica jedne grupe različitih nacionalnih država. Ukoliko bi podupirala razdruživanje u jednoj od nacionalnih država, morala bi isti kriterij primjeniti i prema nekoj drugoj nacionalnoj državi članici, a to nikom nije u interesu. Na kraju krajeva, na primjeru Belgije vidimo da se EU ne miješa u takve probleme država članica.

utorak, 12. srpnja 2011.

50 odgovora na pitanja o EU (3, 4, 5)

Pitanje 3. Hoćemo li ulaskom u EU izgubiti nacionalni identitet?

Službeni odgovor: Unija promiče raznolikost nacionalnih identiteta država članica, o čemu svjedoči i slogan EU “Ujedinjeni u različitosti”.

Pitanje 4. Znači li ulazak u EU gubitak nacionalnog suvereniteta?

Službeni odgovor: Ulaskom u EU svaka država članica prenosi dio svojeg suvereniteta na EU, odnosno u nekim područjima države članice odluke donose zajednički na razini EU. Pritom svaka država članica aktivno sudjeluje u postupku donošenja odluka.

Pitanje 5. Hoće li državljanstvo Europske Unije nadomjestiti nacionalno državljanstvo? Hoćemo li se i dalje zvati Hrvati ili ćemo postati Europljani?

Službeni odgovor: I dalje ćemo se zvati Hrvati kao što se Nijemci nazivaju Nijemcima, a Talijani Talijanima. Državljanstvo EU ne zamjenjuje nacionalno državljanstvo, nego ga nadograđuje i nadopunjuje. (izvor: Globus)

Moje razmišljanje: Hrvata u domovini ima oko 4,5 milijuna, što je broj veličina jednog većeg europskog grada. S obzirom da ćemo otvoriti granice za oko 500 milijuna građana Europske unije, što znači i za Rumunje, Mađare, Bugare, Litvance itd. moglo bi vjerojatno će nam se dogoditi da će mnogi njihovi građani potražiti sreću u Hrvatskoj. Sigurno će se povećati broj stranaca koji će dolaziti na rad u Hrvatsku, a potom i ostati živjeti u Hrvatskoj. Povjesno gledano, pokoravanje i pokušaj istrebljenja nekog naroda uvijek se odvijao kroz naseljavanje drugog naroda na teritorij domicilnog naroda (trenutni primjer - Izraelci naseljavaju dio Palestinskog teritorija). Istrebljeni vjerojatno nećemo biti, ali bi se lako moglo dogoditi da budemo asimilirani. Očito je da Europska Unija ima aspiracije (poput nekad Jugoslavije) da svi budemo Europljani (nekad smo bili Jugoslaveni), logika mi govori da ulaskom u EU, u kratkom periodu ne gubimo nacionalni identitet, ali na duge staze, DA. Dali je to dobro ili loše ostavljam svakom ponaosob na procjenu.

Vezano uz nacionalni suverenitiet, ako gledamo riječ "suveren" - vladar, značenje imati vlast nad svojim teritorijem. Smatram da Hrvatska u potpunosti gubi suverenitet jer će se sve ključne odluke donositi u Bruxellesu gdje će Hrvatska sa svojih 4,5 milijuna stanovnika imati svega par glasova (nešto manje od 1%). Velike nacije će donositi pravila koja njima odgovaraju, dok će se male nacije morati, kao i do sada, pokoravati velikima. U povijesti Hrvati su ovo već prošli unutar Austrougarske i Kraljevine SHS gdje smo čak imali i dosta bolji omjer stanovništva. Naravno ovo nije isto, ali gorak okus iz prošlosti poziva na pojačan oprez.

petak, 8. srpnja 2011.

50 odgovora na pitanja o EU (2)

Pitanje 2. Što to EU ima, a mi nemamo?

Službeni odgovor: Pitanje ulaska u Europsku Uniju nije pitanje ima li EU nešto što mi u Hrvatskoj nemamo. Radi se o tome da Hrvatska želi postati jedna od država članica, dijeliti vrijednosti koje se već 60 godina razvijaju i nadograđuju unutar EU. Prije svega tu su dvije od najvažnije vrijednosti – mir i stabilnost. Točnije, 60 godina mira. (izvor: Globus)

Moje razmišljanje: Glavno pitanje je što je to Hrvatska (?), kada službeni izvor kaže "Hrvatska želi", dali je Hrvatska neka osoba, individua ili skup građana. Očito s ovakvom izjavom pretpostavlja se da svi građani žele ući u novu zajedničku državu kao što je nekad bila Jugoslavija. Dali je ta želja istinita ili nije, to nije utvrđeno, jer nikad nije proveden referendum na kojem bi Hrvatski građani bili pitani žele li ući u takvu zajednicu. Čak i kad referendum bude proveden s obzirom na sve dosadašnje afere s namještanjem izbora i hrpom progona najviših dužnosnika biti će pitanje dali je taj referendum namješten.
Što se tiče mira i stabilnosti i bivša zajednica Jugoslavija je imala preko 40 godina mira i stabilnosti, no kao što smo vidjeli kada smo željeli izaći iz te zajednice nije nam bilo dopušteno. Dali će nam biti dopušteno izaći iz EU kada to zaželimo ili ćemo opet morati ratovati? Već danas jedan dio zemalja koje su članice EU žele izaći ili rade sve kako bi se zaštitile od drugih članica EU (granične kontrole, progon građana ne-državljana dotične zemlje, zaštita od uvoza robe iz nekih od članica EU itd), a u velikom broju zemalja građani protestiraju radi narušenih im prava.

četvrtak, 7. srpnja 2011.

50 odgovora na pitanja o EU (1)

Ovo je početak autorskog osvrta na pitanja građana o Europskoj Uniji, a na koji me potakla Globusov članak sa službenim stavovima RH.

Pitanje 1. Hoće li regionalna suradnja dovesti do stvaranja nove Jugoslavije?

Službeni odgovor: Princip regionalne suradnje koji je EU ugradila u Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nastojanje je za uspostavom suradnje u cijeloj jugoistočnoj Europi, a ne pokušaj oživljavanja zajednice koja se pokazala neodrživom. Sporazumima o trgovini i drugim oblicima gospodarske suradnje sa susjednim državama, Hrvatska svojim tvrtkama osigurava pristup regionalnim tržištima, što svakako rezultira pozitivnom trgovinskom bilancom.

Moje razmišljanje: Hrvatska je potpisnica sporazuma o trgovini iako nije u EU i danas ima pristup regionalnim tržištima, što najviše možemo vidjeti kroz širenje Agrokora na susjednu BiH i Srbiju, a i na ostale susjedne države. Problem pozitivne trgovinske bilance je više u tome što Hrvatska vrlo malo proizvodi pa nema niti što izvesti, pa od tuda negativna trgovinska bilanca.