Središte EU crpi siromahe, a bogati se i dalje bogate

Što je Unija dala, a što uzela susjednoj nam državi Sloveniji, upitali smo tamošnju sociologinju Martu Gregorčič. Njezino viđenje Unije nakon osam godina uglavnom je negativno. No, osim prema politici Unije vrlo je kritična i prema odnosu slovenskih elita prema toj politici za koje tvrdi da ne promišljaju alternativu.

Smatrate li sebe euroskeptičnom osobom? Ako da, zašto, odnosno nabrojite tri glavne zamjerke EU. 

Euroskeptik nije baš najsretnije izabran izraz, budući da prejudicira sumnju, pasivno protivljenje te nas umjesto prema kritici, artikulaciji problematike, vodi u bespomoćno promatranje. Dilema pred kojom smo se našli 2004. godine u Sloveniji, a pred kojom se danas nalazi i Hrvatska, nije bio izbor između ulaska ili odbijanja ulaska u EU, nego se krije u odgovoru na pitanje: Kako se jasno i odlučno suprotstaviti politici Unije, koja je – u biti – savez članica bez zajedničke politike? Kako se oduprijeti politici koje nema?

Unatoč tom paradoksalnom pitanju, prevladava agresivna sklonost utjecajnih figura prema skupom i neefikasnom forumu birokrata, lobista i tehnokrata, forumu koji nije uspio donijeti zajedničku gospodarsku, financijsku, socijalnu, kulturnu i ostale europske politike, nego slijedi upute megalomanskog stroja Međunarodnog monetarnog fonda, OECD-a, Svjetske banke, Europske banke i drugih međunarodnih institucija koje predvode korporativnu pljačku periferije.

Dilema je, znači, ostati osamljen i na neki način isključen iz tog začaranog kruga pljačkanja periferije u korist centra, ili pak ući u taj cirkus uz punu svijest o tome tko će time biti najviše oštećen, što će sve time biti izgubljeno, a što sve uspostavljeno na novim temeljima. Niti jedan izbor nije dobar. Potrebno je kritički reflektirati, razmišljati i tražiti druge mogućnosti. Potrebno je razbiti taj dogovoreni krug tautoloških politika i otvoriti nove horizonte. To je ono što rade pokreti i kritičari u Europi i ostatku svijeta, dok se u Sloveniji po tom pitanju ne događa baš mnogo. Ne radi se pritom samo o pitanju EU, nego o neizbježnoj potrebi stvaranja alternative kapitalizmu.

Koje su, po Vašem mišljenju, najveće zasluge EU u Sloveniji?

Teško je tražiti zasluge kad je ulazak Slovenije u EU bio samo opravdanje za neke drastične promjene. Jedina konzistentna linija slovenske politike cijelo se vrijeme krije u želji da pripadamo među velike – tako je bilo s Europskom unijom, NATO-om, OECD-om. Mi smo jedina država koja se hvali dosljednim izvršavanjem schengenske politike, zbog koje su prognane izbjeglice, imigranti i "izbrisani" koje smo stvorili nakon osamostaljenja.

Bolonjska reforma degradirala je visokoškolsko obrazovanje u većoj mjeri nego bilo koja prethodna politika ili reforma sveučilišta. Zato smo prije nekoliko godina bili oduševljeni kolegama iz Zagreba čiji je otpor reformi visokog školstva bio znatno artikuliraniji i radikalniji. Grčki studenti ista pitanja problematiziraju još od 2003. godine. Subvencionirana agrarna politika temeljena na nafti potiskuje autohtono sjemenje biljnih kultura i uvodi monokulturnu proizvodnju, industrijsko stočarstvo briše kulturni krajolik te radikalno umanjuje samoopskrbni potencijal države. Svi pokušaji strukturnih reformi zadiru u prava radnika, zbog čega je udio zaposlenih na neodređeno vrijeme danas manji od udjela drugih prekarnih oblika rada, a radnici migranti podvrgnuti su robovskim oblicima iskorištavanja.

Osiromašenje

Cijela se Europa suočava s nezaposlenošću povijesnih razmjera, pa tako i Slovenija. Danas imamo najveći udio ljudi ispod ili na samom pragu siromaštva. Propadaju male tvrtke, obrtnici, manufakture, dok se većina velikih tvrtki prestrukturirala za proizvodnju dijelova proizvoda velikih stranih tvrtki. Socijalne slobode bi – po Lisabonskom ugovoru – trebale biti poštivane, no nisu i propisane, pa se zato u Sloveniji i drugim državama smanjuju socijalna i ostala davanja za siromašne, nezaposlene, isključene.

Cijeli članak pročitajte na net.hr

Hrvatska će biti teren na kojem će EU izgraditi svoje vikendice

To što premijerka najavljuje da ćemo za jedan euro uplaćen u proračun Unije dobivati nazad tri, to su iluzije. Oni imaju program koji je postavljen tako da ga se ne može ostvariti jer bi bilo potrebno dosegnuti kriterije koji su nemogući.

Makroekonomist dr. Branimir Lokin, doajen hrvatske ekonomije, spada u rijetku skupinu domaćih eurorealista, odnosno javnih djelatnika kod kojih ulazak u Europsku uniju izaziva i određenu sumnju, a ne samo euforiju.

Lokin otvoreno govori i o rijetko spominjanim brojkama koje jamče hrvatsku financijsku stabilnost, koje »stranački ekonomisti«, odnosno zagovornici političkih opcija među ekonomskim stručnjacima, u žaru političkih polemika redovito zaboravljaju.

Koliko je država financijski stabilna i može li nam se, ipak, dogoditi grčki rasplet?

– Glavni stožer hrvatskog financijskog sustava je devizna štednja građana koja sada iznosi devet milijardi eura. Istodobno, HNB ima rezerve od 11 milijardi eura u inozemstvu. To su velike državne rezerve. Ako bismo primijenili recept MMF-a, dogodio bi se snažan pad standarda i imali bismo odljev deviza iz štednje. Ideja devalvacije mogla bi uzdrmati kunu i kroz nekoliko mjeseci došlo bi do »grčke krize«. To je lanac koji bi poskupio život, uzdrmao bi ljude, poskupio otplatu kredita i potpuno poremetio monetarni sustav. Postali bismo insolventni prema inozemstvu i to mi govori da u MMF-u imaju loše ekonomiste koji ne znaju što rade.

Povremeno do javnosti dođu loše vijesti oko problema s otplatom državnih kredita prema inozemnim bankama.

– Radi se o lažnim uzbunama. Barata se tzv. stanjem duga, koji je sada 46 milijardi eura. Zaboravlja se da on nije povećan godinu i pol dana, iako se uzimaju nova opterećenja. To znači da su otplate redovne, regularne i visoke. Ali, analitičari koji se time bave ne govore kako naš bankarski sustav, HNB i komercijalne banke, potražuje iz inozemstva 22 milijarde eura, kroz devizne pričuve i štednju građana. Sustav je strahovito stabilan.

Dakle, naš neto dug je 23 milijarde eura i zato država dobiva redovito kredite kada su potrebni. Od 2006. do prosinca 2010. naše potraživanje u »stanju duga« poraslo je s 51 na 63 posto, što znači da smo likvidniji no što smo bili. Možemo se još godinama zaduživati i ništa se neće promijeniti. Osim toga, naša sredstva su promptno upotrebljiva, dok su krediti na dugi rok otplate. Ljudi koji stvaraju paniku oko toga očito ne poznaju stanje.

 

Može li Kina, kao brzo rastuća ekonomija, otkupiti hrvatske dugove, kao što predlaže Grčkoj i Mađarskoj?

– Može, samo je pitanje što bi tražili zauzvrat. Pokušali su ući u riječku luku te je razvijati zajedno s nizinskom prugom za Mađarsku. Hrvatska je to odbila, jer joj EU to nije dopustio. Sada je Europa ušla u riječku luku, odnosno u kontejnerski terminal preko filipinskih ulagača, ali oni neće graditi nizinsku prugu. Traže da je gradimo sami, iako bi je Kinezi bili napravili. To je samo jedan primjer loše odluke pod pritiskom Europe. Druga stvar je odustajanje od mediteranske regije, na kojoj inzistira Francuska.

Što Hrvatska, zapravo, dobiva ulaskom u Europsku uniju na ekonomskom polju?

– Ništa. Tržište je isto kao do sada, nećemo dobiti nova tržišta i bolje reference. Carina neće biti, ali one ni sada ne remete našu konkurentnost. Želim reći da mi u EU ulazimo malo kasno. To treba shvatiti, ali političarima se to ne može objasniti.

Godinama u Hrvatskoj postoji snažan izvoznički lobi koji traži devalvaciju kune.

– U posljednje vrijeme se ne čuju. A godinama prije je tako govorio krug ljudi koji su privatizirali državna poduzeća, s jakim izvoznim prerogativima. Oni su tražili devalvaciju kako bi mogli više zarađivati. No, sada su se takvi zahtjevi iscrpili – pokazalo se da je uvoz rastao brže od izvoza te da time ne bi ništa dobili.

 

Govorilo se da bi devalvacija pojačala konkurentnost turizma.

– Turizam ne bi time mnogo dobio. Tu dobit uzeli bi mu kroz porez i doprinose. Osim toga, cijena u turizmu je vezana uz uvozne cijene, tako da se to ne bi isplatilo.

Cijeli članak pročitajte na novilist.hr

Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo

Ugledni ekonomist i diplomat tumači kako međunarodna financijska oligarhija razara bankarske sustave da bi države postale ovisne o njima, objašnjava zbog čega je protiv EU, otkriva kako bi se mogli riješiti dužničkog ropstva, te tvrdi da bi Rohatinski i Šuker morali odgovarati zbog protuustavnog djelovanja.

Mr. Karino Hromin Sturm teško se probija u medije zbog čega je za njegovu 'Strategiju razvoja Hrvatske na temelju državnog intervencionizma' malo tko čuo. Žestoki je protivnik neoliberalizma i Europske unije, poznat je po tvrdnji da je međunarodna financijska oligarhija namjerno izazvala svjetsku krizu i uništila hrvatske banke, pa ne čudi da ga domaći mediji, uglavnom pod paskom stranih banaka, posve ignoriraju. Nekadašnji bliski suradnik uglednog dr. Branka Horvata stoga je vrlo rado pristao na razgovor za naš portal.

Tvrdite da je kriza 2008. namjerno izazvana kako bi se uski krug ljudi obogatio. Možete li tu tezu objasniti?

- Dakako da je sve bilo organizirano i dirigirano. Novim svjetskim poretkom dirigira svjetska financijska oligarhija, što je lako dokazivo. Jer kapital, kao ni energija, ne mogu nestati. Uzmite samo za primjer jake investicijske banke poput Lehman Brothersa, koja je otišla u stečaj. To se dogodilo mjesec dana nakon objave da će biti stečaj. Sve je bilo izrežirano od strane financijske oligarhije. Lehman Brothers je, primjerice, imala kapital od 756 milijardi dolara, no on je nestao! Lehman Brothers banka je, dakle, otišla u stečaj, baš kao što je kod nas namjerno uništeno 25 banaka za vrijeme guvernera Škreba. Ako banka ima tvornicu, s njezinom propašću propada i tvornica. Zamislite koliko je u Hrvatskoj bilo vrijednosti u tih 25 banaka! Banke su nestale, a s njima je nestao i kapital kojeg je netko preuzeo. No, o tome do danas nitko ne govori.

Što se dogodilo s preostalim bankama?

- One su na vrlo čudan način privatizirane. Kako? Vlada ih je s 50 milijardi kuna sanirala, a prodala ih je za svega 7 milijardi. Svi građani koji su radili u poduzećima osnivali su te banke, što znači da je to bio naš kapital. No, država je podržavila taj društveni kapital, što nije smjela jer je to bilo privatno vlasništvo. Hrvatska Vlada nedavno je dignula kredit od dvije milijarde kuna, da bi otplatila sanaciju tih banaka iz 1991. godine. Oni dvadeset godine, dakle, nisu platili sanaciju, ali su bili toliko lukavi da su uzeli kredit kod Erste i Hypo banke, jer bi bilo preapsurdno da su taj kredit uzeli kod Zagrebačke ili Privredne banke koje su prethodno skupo sanirali, a koje danas imaju fantastičnu dobit. Hrvatski porezni obveznici još uvijek otplaćuju sanaciju tih banaka!

Bivši ministar financija, Borislav Škegro, tvrdi da smo dobro i prošli?

- Škegro je posebna priča. On je bio ministar financija i potpredsjednik Vlade, a danas je potpredsjednik fonda koji barata milijardama, i koji sada govori: 'da se niste usudili dirati banke'. Jasno je zbog čega. On i guverner Škreb su bili umiješani u privatizaciju i likvidaciju hrvatskih banaka. A nakon toga, Škreb je nagrađen mjestom direktora MMF-a u Albaniji. Aktualni guverner Rohatinski također je nagrađen zato što je bio poslušan i jer je izvršavao naredbe MMF-a i Svjetske banke.

Za čiji interes?

- Pa ne valjda za naš. Za interes onih koji mu daju takve naloge. Uloga Hrvatske narodne banke, prema članu 53 Ustava RH, je stabilnost valute, unutrašnja i vanjska likvidnost. Rohatinski samo održava stabilnost. Guverneri Škreb i Rohatinski, te ministri financija Škregro i Šuker zadužili su nas za 47 milijardi eura, dok je unutrašnji dug za njihova mandata narastao na čak 40 milijardi kuna. Zadužili su državu za oko 75 milijardi eura! Pitam vas. bi li ijedan direktor ostao na vlasti 20 godina da svake godine negativno posluje?

Zašto guvernera Rohatinskog kazneno ne prijavite zbog toga?

- Dobra ideja. Jer ako je bračni par Pevec u zatvoru zbog toga što su doveli u financijske poteškoće trgovačku kuću Pevec koja je njihovo vlasništvo i koju su oni izgradili svojim novcem, postavljam pitanje zašto guverner i ministri ne odgovaraju za istu stvar. Jer za razliku od Peveca, guverner i ministri financija troše novac poreznih obveznik. No, nitko njih ništa ne pita. Zato je i moguće da ćemo se sada ponovno zadužiti. Uzet ćemo kredit, povećati glavnicu s pedeset na šezdeset milijardi eura, a oni će novce opet potrošiti. A poznato je da uz veću glavnicu imamo i veću kamatu. Samo ove godine imamo otplatu kamata od 15 milijardi eura. Za to vrijeme glavnica stoji. Usporedimo li taj podatak s činjenicom da smo u trećem kvartalu ove godine postigli tek 0,8 posto rasta, doći ćemo do zaključka da glavnicu nikada nećemo vratiti. Prema tome, država će se morati opet zadužiti.

Jesmo li u dužničko ropstvo ušli zbog nesposobnosti hrvatskih političara i guvernera HNB-a, ili nas je netko sistemski tamo gurao?

- Sigurno nije bilo slučajno. Princip je ovakav: daju vam kredit koji ne možete otplatiti, onda dobijete drugi kredit da bi otplatili ovaj prvi. Glavnica se povećava, povećavaju se kamate, pa ne stignete otplatiti kamate, dok glavnica stalno raste. Zemlje su prisiljene zaduživati se, a tako gube financijsku suverenost. Taj sistem je smišljen od strane međunarodne financijske oligarhije. Posljedice takve politike najbolje se vide u Grčkoj.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

'Neprijatelji Hrvatske svi su koji znaju za koga će glasovati'

Predviđajući recesiju još 2008. godine, don Ivan Grubišić zatražio je od državnih čelnika korjenite promjene i smjene. Tadašnji premijer Ivo Sanader odgovorio mu je u ime hrvatske Vlade: 'Sve je pod kontrolom. Vi radite svoj posao, mi radimo svoj. Hrvatska ide dobrim putem.'

Izaslanstvo GEF-a primio je tada samo predsjednik Republike, Stjepan Mesić, a predsjednik Sabora, Luka Bebić, njihovo je pismo proslijedio saborskom Odboru za Ustav i poslovnik. 

'Bio je to glas vapijućeg u pustinji', rekao je don Ivan Grubišić u emisiji Osječke televizije 'Karte na stol' i dodao: 

'Ovdje nisu zalutale samo ovce, nego i pastiri, a tada je ovcama teško pogoditi pravi put. U Hrvatskoj su zalutali državni dužnosnici u područje interesa, kriminala i korupcije, ali i duhovne vertikale koje navijaju za njih.'

Don Grubišić smatra kako Hrvatska još nije iskoračila u demokratske procese te da nijedni izbori dosad nisu bili demokratski. Tvrdi da je na biračkim popisima pola milijuna birača viška, a Bruxelles barata brojem od čak 700.000! Premda imamo svjež popis stanovništva, nemamo transparentan popis birača, niti se izlazi s popisom hrvatskim branitelja kako bi se lakše utvrdilo tko ondje ne pripada, a uživa privilegije. 

'Dok su neki za Hrvatsku davali živote, drugi su se šetali po gradovima i dobili činove i privilegije. Od rata žive ratni profiteri, a pravi branitelji ostali su zanemareni. Zato mi govori o nultoj toleranciji prema kriminalu i korupciji izgledaju kao diktat Bruxellesa, jer je ulazak Hrvatske u EU odgođen dok se te stvari ne poslože. 

Percepcija hrvatskih stranaka u društvu vrlo je niska, ali to biračima ništa neće značiti da ponovno padnu na ispitu zrelosti i vlastite odgovornosti za Hrvatsku. Svi koji znaju kome će dati glas na izborima, po mome su dubokom uvjerenju neprijatelji hrvatske budućnosti', ustvrdio je don Ivan Grubišić u razgovoru s urednikom emisije Goranom Flauderom.

Grubišić ne vjeruje da bi birači čvrsto svrstani uz neku od dvije glavne političke opcije mogli promijeniti mišljenje:

'Religiozni ljudi, ideološki ili vjerski, su talibani i kod njih nema obraćenja. Isus nije htio s takvima gubiti vrijeme. U punu čašu ne može se više ništa nadoliti i kada čovjek stvori mišljenje i zauzme stav, tu ni Bog ne može više ništa uliti, a da se ne prolije. Zato nema smisla govoriti da će narod progledati – oči imaju a ne vide, uši imaju a ne čuju. 'Usalilo se srce ovoga naroda', kažu starozavjetni proroci. 

Zakoni su pisani za moćnike, a protiv siromaha i mi moramo stvoriti socijalnu državu, a ne socijalu poput Caritasa i Pučkih kuhinja. To je briga društva za ljude u potrebi, ali i potreba Crkve da se socijalno angažira, a ne da gradi hramove i pročelja oblaže u oniks novcem poreznih obveznika'.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

Hrvatsku su prošlosti već tlačili, a i u EU ćemo biti beznačajna provincija

U toj mega državi Hrvata će biti manje od 1 % i naša politička moć bit će manja od statističke pogreške. Vlast pažljivo krije da će se 1. travnja 2017. glavne odluke donositi većinom glasova od 55 posto,  a ne konsenzusom, i da će o svemu odlučivati samo velike države, naglašava Marjan Bošnjak.

Povratnik iz Australije, Marjan Bošnjak, autor je knjige 'Eu? Ne hvala' i žestoki kritičar hrvatskog ulaska u Europsku uniju. U razgovoru otkriva šokantne činjenice o EU koje, tvrdi, vlast namjerno skriva od svojih građana. Najavljuje da će ukoliko vladajući ne dopuste demokratsku raspravu i podastru sve relevantne činjenice oko pridruživanja toj mega državi, predstojeći referendum osporiti na sudu jer će se raditi o prevari vlastitih građana.

Zašto ste napisali knjigu u kojoj kritički progovarate o Hrvatskom ulasku u EU?

- Prateći hrvatske medije uvidio sam da se javnosti prezentira samo jedna strana ulaska u EU. Nema nikakvih argumenata protiv ulaska. Pomislio sam, 'pa nekih loših stvari pritom jednostavno mora biti'. Počeo sam istraživati i ostao sam šokiran onim što sam pronašao. Postoji daleko više argumenata protiv ulaska Hrvatske u EU nego što nam se govori.

Ako je tako, zašto nam ih skrivaju i tko to radi?

- Čovjek bi očekivao da o jednom tako vitalnom pitanju bude javne rasprave, pogotovo ako živimo u demokratskoj državi. Vlast bi trebala štiti interese vlastitog naroda. No, meni je neshvatljivo da se sustavno skriva istina od vlastitog naroda. Kako možemo objasniti da političke elite žele Hrvatsku ugurati u neku novu državu bez otvorene rasprave o tome? Kako će narod na referendumu donijeti ispravnu odluku kad ne zna sve informacije? Istovremeno se Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija hvali da je u zadnjih mjesec dana kroz medije plasiralo 11.300 spotova 'za' ulazak u Uniju. A o negativnostima ni riječi.

Pa zašto bi političari to radili? Ako oni i rade, zašto ostale društvene grupe šute, gdje su intelektualci, akademici?

- Mislim da većina njih to radi iz neznanja. Imam dojam da u samoj vlasti samo mali broj ljudi zna o čemu se tu zapravo radi. Velika većina nema pojma a kamoli da su pročitali Lisabonski ugovor, svojevrsni ustav EU, države u koju nas žele uvesti. Godinama je naglasak bio samo na procesu, koliko smo i kad ćemo zatvoriti sva poglavlja a ne na njihovom sadržaju. Što je uistinu ispregovarano i potpisano, do danas nije objavljeno. Javnosti su na uvid dane samo pregovaračke pozicije Hrvatske. Ali to nije ono što je potpisano. To se skriva.

Zašto je po vama loše ako Hrvatska uđe u EU?

- Ulazak u EU za sve nas će biti katastrofa iz tri razloga: političkih, gospodarskih i kulturnih. Svjedoci smo da se već sada odluke donose mimo građana. Ulaskom u europsku mega-državu, većina najvažnijih odluka će se donositi još dalje, u Bruxellesu a ne više u Zagrebu. Njih će donosili drugi, prema njihovim interesima.

Ali i mi ćemo kao članica EU-a sudjelovati u njihovom donošenju, zar ne?

- Ako znamo činjenicu da će nas Hrvata u toj mega državi biti manje od 1 posto, to znači da će naša politička moć biti manja od statističke pogreške. Ono što se pažljivo krije od hrvatskog naroda jest činjenica da će se od 1. travnja 2017. glavne odluke unutar EU donositi većinom glasova od 55 posto, a ne više konsenzusom. Radi se o Vijeću europe, Vijeću ministara odnosno o upravnim tijelima EU-a. Jasno je da će odluke donositi samo veliki narodi a nas Hrvate nitko ništa neće pitati. U primjerice, Europskom parlamentu od oko 764 zastupnika mi bi smo imali samo 12. U političkom smislu imati ćemo status jedne manje europske provincije. Politička prava biti će nam manja nego što smo ih imali u bivšoj Jugoslaviji gdje nas je bilo 22 posto. Znamo kako se tamo postupalo s Hrvatima a kako će to biti tek u EU gdje će nas biti manje od 1 posto.

Zašto mislite da će se ulazak u Uniji odraziti loše na nas u gospodarskom smislu? Pa tržište će se otvoriti za naše proizvode a tu su i izdašni EU fondovi?

- EU tržište od 500 milijuna ljudi će nas pregaziti. Mi za njega nismo konkurentni. Imali smo 45 godina komunizma i destruktivan rat od kojeg se još nismo oporavili. Pa od 1.2.2002. od kada smo se otvorili Europi, uvoz iz EU je naglo porastao kao i vanjski dug. Živimo li bolje od kada smo se otvorili EU tržištu?

Ali ne živi li se u zemljama koje su također bile u socijalističkom bloku bolje nakon što su ušle u EU?

- Isticali su nam i primjer Irskog tigra, da ćemo biti kao oni. Pa pogledajte što se danas tamo događa. Grčka je primjerice u EU od samog početka. Kako to da je ta zemlja na koljenima ako u EU vlada blagostanje? U Španjolskoj je nezaposlenost 21 posto, Portugal ima ogromne probleme, Italija i druge zemlje. I u Sloveniji se sve slabije živi. I Mađari su nakon inicijalnog zaleta pali u krizu.

Ali primjerice bivša socijalistička Poljska bilježi i u krizi rast BDP-a?

- To ćemo tek vidjeti što će s Poljskom biti za pet ili deset godina.

Nisu li države same krive što su neracionalno potrošile posuđeni novac. Zašto bi to bila odgovornosti EU?

- Pogledajte efekte koje ima EU. Imamo tržište od 500 milijuna ljudi na kojem očito neki prosperiraju a neki ne. Ono odgovora primjerice snažnom njemačkom gospodarstvu koje je izuzetno konkurentno. Ta zemlja ima veliku korist od EU i da sam ja primjerice Nijemac bio bih prvi za ulazak u EU jer bi nam ona omogućila da se proširimo na europski teritorij i da na njemu politički dominiramo. Međutim, ja sam Hrvat i gledam što to znači za nas. Primjer Poljske je zanimljiv ali mi smo ipak Hrvati.

Gdje vidite najveću opasnost za Hrvatsku?

- Ulaskom u EU mi gubimo kontrolu nad vanjskim granicama. Otvaramo se svim Europljanima. Njih 500 milijuna imati će pravo živjeti gdje god žele. Mi smo imali 12 posto Srba koji su živjeli u Hrvatskoj i ratovali protiv nas. Tko kaže da se ponovno neće doseliti na ove prostore jednom kada i Srbija uđe u EU? Svjesno se ignorira povijest ovih prostora. Naši susjedi Talijani, njih 60 milijuna, imati će pravo ponovno kolonizirati Hrvatsku što im je bila namjera kroz stoljeća. Neki njihovi političari i danas otvoreno govori o tome.

Mislite li da će se ljudi više doseljavati u Hrvatsku nego će naših građana odlaziti živjeti i raditi u druge europske zemlje?

- Mi ćemo imati dvostruki problem. Mladi Hrvati će neizbježno odlaziti iz zemlje za bolje plaćenim poslovima jer im nesposobne političke elite nisu osigurale dostojan život u njihovoj državi. S druge strane imamo potencijal od 500 milijuna stranaca koji se mogu slobodno naseliti u Hrvatskoj.

Cijeli intervju pročitajte na dnevno.hr

Pomoz Bože - Jandrokoviću

'HDZ misli da je dobro što Hrvatska ulazi u EU, a ako netko misli drugačije, neka iziđe na izbore i siguran sam da takve birači neće honorirati jer će dobiti jedan do dva posto glasova', rekao je između ostalog Jandroković, koji je podsjetio i da je Sveti Otac zagovornik ulaska Hrvatske u EU.

Ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković izjavio je u ponedjeljak navečer da se ne boji istupa bivšeg premijera Ive Sanadera pri povratku iz austrijskog pritvora u Hrvatsku jer je taj povratak očekivan.

"Logično je da se Ivo Sanader vraća u Hrvatsku jer smo očekivali da će on ovaj tjedan biti izručen Hrvatskoj", rekao je u Splitu ministar Jandroković prije Sanaderova dolaska u Hrvatsku.

Jandroković je u Splitu održao predavanje na javnoj tribini "Hrvatska 28. članica EU-a" koju je organizirao županijski splitsko-dalmatinski HDZ.

Odgovarajući na novinarska pitanja o "nesporazumima u sukreiranju vanjske politike" Hrvatske između Vlade RH i predsjednika Republike Ive Josipovića, ministar Jandroković je zamjerio Josipoviću da pokušava voditi "paralelnu politiku".

"Što se tiče Ministarstva vanjskih poslova i Vlade RH, mi se držimo onoga što kaže Ustav RH i zainteresirani smo za suradnju i sukreiranje (vanjske politike), ali, čini se da nekad zaista s druge strane nema sukreiranja, nego se pokušava voditi jedna paralelna politika bez dovoljno konzultacija", ocijenio je Jandroković i kao primjer naveo današnji sastanak na Brijunima kojem je domaćin bio predsjednik Josipović, a nazočili su srbijanski predsjednik Boris Tadić i tri člana Predsjedništva BiH: Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Bakir Izetbegović.

Cijeli članak pročitajte na Dnevno.hr

Hrvatska će biti teren na kojem će EU izgraditi svoje vikendice

To što premijerka najavljuje da ćemo za jedan euro uplaćen u proračun Unije dobivati nazad tri, to su iluzije. Oni imaju program koji je postavljen tako da ga se ne može ostvariti jer bi bilo potrebno dosegnuti kriterije koji su nemogući.

Makroekonomist dr. Branimir Lokin, doajen hrvatske ekonomije, spada u rijetku skupinu domaćih eurorealista, odnosno javnih djelatnika kod kojih ulazak u Europsku uniju izaziva i određenu sumnju, a ne samo euforiju.

Lokin otvoreno govori i o rijetko spominjanim brojkama koje jamče hrvatsku financijsku stabilnost, koje »stranački ekonomisti«, odnosno zagovornici političkih opcija među ekonomskim stručnjacima, u žaru političkih polemika redovito zaboravljaju.

Godinama u Hrvatskoj postoji snažan izvoznički lobi koji traži devalvaciju kune.

– U posljednje vrijeme se ne čuju. A godinama prije je tako govorio krug ljudi koji su privatizirali državna poduzeća, s jakim izvoznim prerogativima. Oni su tražili devalvaciju kako bi mogli više zarađivati. No, sada su se takvi zahtjevi iscrpili – pokazalo se da je uvoz rastao brže od izvoza te da time ne bi ništa dobili.

Cijeli članak pročitajte na Novilist.hr

David Icke o ulasku Hrvatske u EU

Što misli David Icke, jedan od najvećih teoretičara zavjere o ulasku u EU i o odnosima između svjetskih sila.

Ulazak u EU - šteta ili korist za tvrtke?

Ulazak u EU biti će jak udarac za nepripremljeno hrvatsko gospodarstvo

"- Hrvatska će zbog nepripremljenosti njenog poslovnog sektora biti upisana u povijest EU kao jedina zemlja čiji gospodarski sustav nakon ulaska u Uniju neće ostvariti korist, a vjerujem da će pretrpjeti i znatne štete, upozorava Željko Ivančević, lobist u Bruxellesu i direktor konzultantske tvrtke ECS-Bruxssels.

Dugoročno je, dodaje, ipak optimist, no poručuje da će ulaskom u EU mnoge tvrtke biti iznenađene, a država općenito nespremna."

"- Svojevrsna potvrda toga je i osjetno smanjena prisutnost brojnih slovenskih proizvoda koji su nakon ulaska Dežele u Uniju bili nestali s hrvatskog tržišta zbog promjene carinskog sustava nakon ulaska u EU. A te pozicije kada se jedanput izgube, teško je vratiti pa hrvatske tvrtke moraju o tome već sada razmišljati. Osim promjene postojećih pozicija na drugim tržištima hrvatske tvrtke će morati računati i na osjetno veći pritisak na vlastitom terenu, naglašava Ivančević."

"Ulazak u EU bit će jak udarac za hrvatsko gospodarstvo jer će Hrvatska morati izići iz CEFTA-e, gdje ostvaruje znatne izvozne zarade.

Zonu slobodne trgovine CEFTA osnovale su prije dvadeset godina , kao svojevrsno predvorje za EU , bivše komunističke zemlje poput Poljske, Češke i Mađarske, a bila je pozvana i Hrvatska, ali Franjo Tuđman taj je poziv odbio.

Nakon što su te zemlje primljene u EU, Hrvatska je ipak ušla u tu udrugu koju čine još Srbija, BiH, Makedonija, Crna Gora, Kosovo, Moldavija i Albanija , ukupno 25 milijuna ljudi, ne računajući RH. Osnovno obilježje slobodne trgovine je trgovina bez gotovo ikakvih carina za većinu proizvoda."

Cijeli članak pročitajte na Dnevno.hr

Ante Prkačin u nedjeljom u 2

Što nas čeka u EU?

Dio interviewa sa Antom Prkačinom, razmišljanja o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju, u emisiji Aleksandra Stankovića, nedjeljom u 2.

Ivanka Polić u TV Bujici

Dali je ulazak u EU izdaja?

Zanimljiv interview s gospođom Polić iz udruge "Volim Hrvatsku" koji se uobičajeno ne može vidjeti na HTV-u i drugim vodećim komercijalnim televizijama.