Središte EU crpi siromahe, a bogati se i dalje bogate

Što je Unija dala, a što uzela susjednoj nam državi Sloveniji, upitali smo tamošnju sociologinju Martu Gregorčič. Njezino viđenje Unije nakon osam godina uglavnom je negativno. No, osim prema politici Unije vrlo je kritična i prema odnosu slovenskih elita prema toj politici za koje tvrdi da ne promišljaju alternativu.

Smatrate li sebe euroskeptičnom osobom? Ako da, zašto, odnosno nabrojite tri glavne zamjerke EU. 

Euroskeptik nije baš najsretnije izabran izraz, budući da prejudicira sumnju, pasivno protivljenje te nas umjesto prema kritici, artikulaciji problematike, vodi u bespomoćno promatranje. Dilema pred kojom smo se našli 2004. godine u Sloveniji, a pred kojom se danas nalazi i Hrvatska, nije bio izbor između ulaska ili odbijanja ulaska u EU, nego se krije u odgovoru na pitanje: Kako se jasno i odlučno suprotstaviti politici Unije, koja je – u biti – savez članica bez zajedničke politike? Kako se oduprijeti politici koje nema?

Unatoč tom paradoksalnom pitanju, prevladava agresivna sklonost utjecajnih figura prema skupom i neefikasnom forumu birokrata, lobista i tehnokrata, forumu koji nije uspio donijeti zajedničku gospodarsku, financijsku, socijalnu, kulturnu i ostale europske politike, nego slijedi upute megalomanskog stroja Međunarodnog monetarnog fonda, OECD-a, Svjetske banke, Europske banke i drugih međunarodnih institucija koje predvode korporativnu pljačku periferije.

Dilema je, znači, ostati osamljen i na neki način isključen iz tog začaranog kruga pljačkanja periferije u korist centra, ili pak ući u taj cirkus uz punu svijest o tome tko će time biti najviše oštećen, što će sve time biti izgubljeno, a što sve uspostavljeno na novim temeljima. Niti jedan izbor nije dobar. Potrebno je kritički reflektirati, razmišljati i tražiti druge mogućnosti. Potrebno je razbiti taj dogovoreni krug tautoloških politika i otvoriti nove horizonte. To je ono što rade pokreti i kritičari u Europi i ostatku svijeta, dok se u Sloveniji po tom pitanju ne događa baš mnogo. Ne radi se pritom samo o pitanju EU, nego o neizbježnoj potrebi stvaranja alternative kapitalizmu.

Koje su, po Vašem mišljenju, najveće zasluge EU u Sloveniji?

Teško je tražiti zasluge kad je ulazak Slovenije u EU bio samo opravdanje za neke drastične promjene. Jedina konzistentna linija slovenske politike cijelo se vrijeme krije u želji da pripadamo među velike – tako je bilo s Europskom unijom, NATO-om, OECD-om. Mi smo jedina država koja se hvali dosljednim izvršavanjem schengenske politike, zbog koje su prognane izbjeglice, imigranti i "izbrisani" koje smo stvorili nakon osamostaljenja.

Bolonjska reforma degradirala je visokoškolsko obrazovanje u većoj mjeri nego bilo koja prethodna politika ili reforma sveučilišta. Zato smo prije nekoliko godina bili oduševljeni kolegama iz Zagreba čiji je otpor reformi visokog školstva bio znatno artikuliraniji i radikalniji. Grčki studenti ista pitanja problematiziraju još od 2003. godine. Subvencionirana agrarna politika temeljena na nafti potiskuje autohtono sjemenje biljnih kultura i uvodi monokulturnu proizvodnju, industrijsko stočarstvo briše kulturni krajolik te radikalno umanjuje samoopskrbni potencijal države. Svi pokušaji strukturnih reformi zadiru u prava radnika, zbog čega je udio zaposlenih na neodređeno vrijeme danas manji od udjela drugih prekarnih oblika rada, a radnici migranti podvrgnuti su robovskim oblicima iskorištavanja.

Osiromašenje

Cijela se Europa suočava s nezaposlenošću povijesnih razmjera, pa tako i Slovenija. Danas imamo najveći udio ljudi ispod ili na samom pragu siromaštva. Propadaju male tvrtke, obrtnici, manufakture, dok se većina velikih tvrtki prestrukturirala za proizvodnju dijelova proizvoda velikih stranih tvrtki. Socijalne slobode bi – po Lisabonskom ugovoru – trebale biti poštivane, no nisu i propisane, pa se zato u Sloveniji i drugim državama smanjuju socijalna i ostala davanja za siromašne, nezaposlene, isključene.

Cijeli članak pročitajte na net.hr

Kako je Europa izgubila smjer

Ova rasprava u europskom parlamentu govori o tome kako su političari najvećih zemalja EU odlučili ostvariti EU po svaku cijenu bez obzira na pozitivan ili negativan glas stanovništva, jednostavno pokapaju demokraciju o kojoj su nekad govorili.

Hrvatska će biti teren na kojem će EU izgraditi svoje vikendice

To što premijerka najavljuje da ćemo za jedan euro uplaćen u proračun Unije dobivati nazad tri, to su iluzije. Oni imaju program koji je postavljen tako da ga se ne može ostvariti jer bi bilo potrebno dosegnuti kriterije koji su nemogući.

Makroekonomist dr. Branimir Lokin, doajen hrvatske ekonomije, spada u rijetku skupinu domaćih eurorealista, odnosno javnih djelatnika kod kojih ulazak u Europsku uniju izaziva i određenu sumnju, a ne samo euforiju.

Lokin otvoreno govori i o rijetko spominjanim brojkama koje jamče hrvatsku financijsku stabilnost, koje »stranački ekonomisti«, odnosno zagovornici političkih opcija među ekonomskim stručnjacima, u žaru političkih polemika redovito zaboravljaju.

Koliko je država financijski stabilna i može li nam se, ipak, dogoditi grčki rasplet?

– Glavni stožer hrvatskog financijskog sustava je devizna štednja građana koja sada iznosi devet milijardi eura. Istodobno, HNB ima rezerve od 11 milijardi eura u inozemstvu. To su velike državne rezerve. Ako bismo primijenili recept MMF-a, dogodio bi se snažan pad standarda i imali bismo odljev deviza iz štednje. Ideja devalvacije mogla bi uzdrmati kunu i kroz nekoliko mjeseci došlo bi do »grčke krize«. To je lanac koji bi poskupio život, uzdrmao bi ljude, poskupio otplatu kredita i potpuno poremetio monetarni sustav. Postali bismo insolventni prema inozemstvu i to mi govori da u MMF-u imaju loše ekonomiste koji ne znaju što rade.

Povremeno do javnosti dođu loše vijesti oko problema s otplatom državnih kredita prema inozemnim bankama.

– Radi se o lažnim uzbunama. Barata se tzv. stanjem duga, koji je sada 46 milijardi eura. Zaboravlja se da on nije povećan godinu i pol dana, iako se uzimaju nova opterećenja. To znači da su otplate redovne, regularne i visoke. Ali, analitičari koji se time bave ne govore kako naš bankarski sustav, HNB i komercijalne banke, potražuje iz inozemstva 22 milijarde eura, kroz devizne pričuve i štednju građana. Sustav je strahovito stabilan.

Dakle, naš neto dug je 23 milijarde eura i zato država dobiva redovito kredite kada su potrebni. Od 2006. do prosinca 2010. naše potraživanje u »stanju duga« poraslo je s 51 na 63 posto, što znači da smo likvidniji no što smo bili. Možemo se još godinama zaduživati i ništa se neće promijeniti. Osim toga, naša sredstva su promptno upotrebljiva, dok su krediti na dugi rok otplate. Ljudi koji stvaraju paniku oko toga očito ne poznaju stanje.

 

Može li Kina, kao brzo rastuća ekonomija, otkupiti hrvatske dugove, kao što predlaže Grčkoj i Mađarskoj?

– Može, samo je pitanje što bi tražili zauzvrat. Pokušali su ući u riječku luku te je razvijati zajedno s nizinskom prugom za Mađarsku. Hrvatska je to odbila, jer joj EU to nije dopustio. Sada je Europa ušla u riječku luku, odnosno u kontejnerski terminal preko filipinskih ulagača, ali oni neće graditi nizinsku prugu. Traže da je gradimo sami, iako bi je Kinezi bili napravili. To je samo jedan primjer loše odluke pod pritiskom Europe. Druga stvar je odustajanje od mediteranske regije, na kojoj inzistira Francuska.

Što Hrvatska, zapravo, dobiva ulaskom u Europsku uniju na ekonomskom polju?

– Ništa. Tržište je isto kao do sada, nećemo dobiti nova tržišta i bolje reference. Carina neće biti, ali one ni sada ne remete našu konkurentnost. Želim reći da mi u EU ulazimo malo kasno. To treba shvatiti, ali političarima se to ne može objasniti.

Godinama u Hrvatskoj postoji snažan izvoznički lobi koji traži devalvaciju kune.

– U posljednje vrijeme se ne čuju. A godinama prije je tako govorio krug ljudi koji su privatizirali državna poduzeća, s jakim izvoznim prerogativima. Oni su tražili devalvaciju kako bi mogli više zarađivati. No, sada su se takvi zahtjevi iscrpili – pokazalo se da je uvoz rastao brže od izvoza te da time ne bi ništa dobili.

 

Govorilo se da bi devalvacija pojačala konkurentnost turizma.

– Turizam ne bi time mnogo dobio. Tu dobit uzeli bi mu kroz porez i doprinose. Osim toga, cijena u turizmu je vezana uz uvozne cijene, tako da se to ne bi isplatilo.

Cijeli članak pročitajte na novilist.hr

Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo

Ugledni ekonomist i diplomat tumači kako međunarodna financijska oligarhija razara bankarske sustave da bi države postale ovisne o njima, objašnjava zbog čega je protiv EU, otkriva kako bi se mogli riješiti dužničkog ropstva, te tvrdi da bi Rohatinski i Šuker morali odgovarati zbog protuustavnog djelovanja.

Mr. Karino Hromin Sturm teško se probija u medije zbog čega je za njegovu 'Strategiju razvoja Hrvatske na temelju državnog intervencionizma' malo tko čuo. Žestoki je protivnik neoliberalizma i Europske unije, poznat je po tvrdnji da je međunarodna financijska oligarhija namjerno izazvala svjetsku krizu i uništila hrvatske banke, pa ne čudi da ga domaći mediji, uglavnom pod paskom stranih banaka, posve ignoriraju. Nekadašnji bliski suradnik uglednog dr. Branka Horvata stoga je vrlo rado pristao na razgovor za naš portal.

Tvrdite da je kriza 2008. namjerno izazvana kako bi se uski krug ljudi obogatio. Možete li tu tezu objasniti?

- Dakako da je sve bilo organizirano i dirigirano. Novim svjetskim poretkom dirigira svjetska financijska oligarhija, što je lako dokazivo. Jer kapital, kao ni energija, ne mogu nestati. Uzmite samo za primjer jake investicijske banke poput Lehman Brothersa, koja je otišla u stečaj. To se dogodilo mjesec dana nakon objave da će biti stečaj. Sve je bilo izrežirano od strane financijske oligarhije. Lehman Brothers je, primjerice, imala kapital od 756 milijardi dolara, no on je nestao! Lehman Brothers banka je, dakle, otišla u stečaj, baš kao što je kod nas namjerno uništeno 25 banaka za vrijeme guvernera Škreba. Ako banka ima tvornicu, s njezinom propašću propada i tvornica. Zamislite koliko je u Hrvatskoj bilo vrijednosti u tih 25 banaka! Banke su nestale, a s njima je nestao i kapital kojeg je netko preuzeo. No, o tome do danas nitko ne govori.

Što se dogodilo s preostalim bankama?

- One su na vrlo čudan način privatizirane. Kako? Vlada ih je s 50 milijardi kuna sanirala, a prodala ih je za svega 7 milijardi. Svi građani koji su radili u poduzećima osnivali su te banke, što znači da je to bio naš kapital. No, država je podržavila taj društveni kapital, što nije smjela jer je to bilo privatno vlasništvo. Hrvatska Vlada nedavno je dignula kredit od dvije milijarde kuna, da bi otplatila sanaciju tih banaka iz 1991. godine. Oni dvadeset godine, dakle, nisu platili sanaciju, ali su bili toliko lukavi da su uzeli kredit kod Erste i Hypo banke, jer bi bilo preapsurdno da su taj kredit uzeli kod Zagrebačke ili Privredne banke koje su prethodno skupo sanirali, a koje danas imaju fantastičnu dobit. Hrvatski porezni obveznici još uvijek otplaćuju sanaciju tih banaka!

Bivši ministar financija, Borislav Škegro, tvrdi da smo dobro i prošli?

- Škegro je posebna priča. On je bio ministar financija i potpredsjednik Vlade, a danas je potpredsjednik fonda koji barata milijardama, i koji sada govori: 'da se niste usudili dirati banke'. Jasno je zbog čega. On i guverner Škreb su bili umiješani u privatizaciju i likvidaciju hrvatskih banaka. A nakon toga, Škreb je nagrađen mjestom direktora MMF-a u Albaniji. Aktualni guverner Rohatinski također je nagrađen zato što je bio poslušan i jer je izvršavao naredbe MMF-a i Svjetske banke.

Za čiji interes?

- Pa ne valjda za naš. Za interes onih koji mu daju takve naloge. Uloga Hrvatske narodne banke, prema članu 53 Ustava RH, je stabilnost valute, unutrašnja i vanjska likvidnost. Rohatinski samo održava stabilnost. Guverneri Škreb i Rohatinski, te ministri financija Škregro i Šuker zadužili su nas za 47 milijardi eura, dok je unutrašnji dug za njihova mandata narastao na čak 40 milijardi kuna. Zadužili su državu za oko 75 milijardi eura! Pitam vas. bi li ijedan direktor ostao na vlasti 20 godina da svake godine negativno posluje?

Zašto guvernera Rohatinskog kazneno ne prijavite zbog toga?

- Dobra ideja. Jer ako je bračni par Pevec u zatvoru zbog toga što su doveli u financijske poteškoće trgovačku kuću Pevec koja je njihovo vlasništvo i koju su oni izgradili svojim novcem, postavljam pitanje zašto guverner i ministri ne odgovaraju za istu stvar. Jer za razliku od Peveca, guverner i ministri financija troše novac poreznih obveznik. No, nitko njih ništa ne pita. Zato je i moguće da ćemo se sada ponovno zadužiti. Uzet ćemo kredit, povećati glavnicu s pedeset na šezdeset milijardi eura, a oni će novce opet potrošiti. A poznato je da uz veću glavnicu imamo i veću kamatu. Samo ove godine imamo otplatu kamata od 15 milijardi eura. Za to vrijeme glavnica stoji. Usporedimo li taj podatak s činjenicom da smo u trećem kvartalu ove godine postigli tek 0,8 posto rasta, doći ćemo do zaključka da glavnicu nikada nećemo vratiti. Prema tome, država će se morati opet zadužiti.

Jesmo li u dužničko ropstvo ušli zbog nesposobnosti hrvatskih političara i guvernera HNB-a, ili nas je netko sistemski tamo gurao?

- Sigurno nije bilo slučajno. Princip je ovakav: daju vam kredit koji ne možete otplatiti, onda dobijete drugi kredit da bi otplatili ovaj prvi. Glavnica se povećava, povećavaju se kamate, pa ne stignete otplatiti kamate, dok glavnica stalno raste. Zemlje su prisiljene zaduživati se, a tako gube financijsku suverenost. Taj sistem je smišljen od strane međunarodne financijske oligarhije. Posljedice takve politike najbolje se vide u Grčkoj.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

Mediteran radi, Bruxelles se gradi

Usporedbom s Jugoslavijom, koju ponavlja od savjetovanja do savjetovanja i od jednog intervjua do drugog, glasoviti slovenski ekonomist dr. Jože Mencinger već duže od godine dana crta najcrnju moguću budućnost Europske unije. 

To je raspad u kojem bi čak argumenti oružja mogli zamijeniti argumente kao oružje. On kaže (sada u intervjuu “Globusu”) da bi nekontrolirani raspad vodio u “potpuni kaos”. Ne treba dugo razmišljati što bi ta sintagma mogla značiti u kontekstu ponavljanja ne tako davne jugoslavenske teorije i prakse. Na našu mračnu prošlost podsjeća i njegova konstatacija da je “Europska komisija sastavljena od drugorazrednih političara”. Pamtimo li još sve one fizionomije, koje su se uoči raspada Jugoslavije sastajale po nekadašnjim Titovim rezidencijama, demonstrirajući potpunu nesposobnost da na civilizirani način zaustave galopirajuću krizu?

Mnogi su ljudi proživjeli to vrijeme s nekom čudnom mješavinom razuma i emocija, koju je jedna mudra politička novinarka svojedobno opisala ovako: “Znala sam što će se dogoditi, ali u to što sam znala nisam vjerovala…” Nada umire zadnja, glasi uzrečica koja opisuje tu crtu ljudske prirode. Ako je u ono doba i Mencinger imao nekih iluzija, sada ih više nema. Nažalost, to se ne može reći za mnoge druge ljude, posebno za brojne europske političare kratkog pamćenja i uskih interesa. Iako bi i njima sličnosti nekadašnje Jugoslavije i današnje Europske unije morale doslovno bosti oči.

Razvijeni i nerazvijeni

Jugoslavenske su se republike razlikovale po stupnju razvijenosti, pa je, u najekstremnijem slučaju, Slovenija bila više nego četiri puta bogatija od Makedonije. Postojao je, međutim, mehanizam koji je trebao pomoći da se postupno sužava jaz između bogatijih i siromašnijih. Iz posebnog saveznog fonda manje razvijene republike dobivale su povoljne razvojne kredite, a iz budžeta Jugoslavije financirala se određena razina društvenih potreba (zdravstva, školstva…) onima koji za to sami nisu imali dovoljno novca. Pa ipak, nitko nije bio zadovoljan i svi su tvrdili da ih drugi eksploatiraju. Razvijeni su sve to doživljavali kao uteg oko vrata, odnosno kao trošak koji koči njihov razvoj, dok su nerazvijeni dokazivali da sva pomoć koju dobivaju nije ništa prema koristi koju bogatiji ostvaruju na njihovom tržištu.

To je vodilo u stalne sukobe i međusobna optuživanja republičkih i pokrajinskih političkih vodstava, pri čemu su se oko svake reformske odluke sukobljavale dvije grupacije. Nerazvijeni protiv razvijenih. Tako su se problemi zamrzavali umjesto da se rješavaju, a istovremeno se pripremalo i gnojilo tlo za bujanje otrovnog nacionalističkog korova. Početkom 1981., niti godinu dana poslije Titove smrti, tadašnji neprikosnoveni kosovski lider Mahmut Bakali optužio je Jugoslaviju da eksploatira Kosovo. Ono bi se moralo razvijati duplo brže od prosjeka Jugoslavije, a razvija se “samo” 60 posto brže. Naravno, mjereno per capita, dakle po stanovniku, što je jedino realno, ustvrdio je on. Mjesec dana poslije, na Kosovu su izbile demonstracije na kojima se vikalo: “Trepča radi, Beograd se gradi!”

Beograd je bio simbol Jugoslavije, koja je tada svakog dana davala Kosovu 2,6 milijuna dolara. I to ne ovih sadašnjih, već dolara koji su bili jači nego što je danas euro. To je, smatraju mnogi, bio prvi lagum iskopan ispod temelja Jugoslavije poslije nestanka Tita s političke scene.

Danas se u cijeloj Europskoj uniji izvikuju suvremene varijante iste parole. Unija, a prije nje Europska zajednica, imala je pravilo da svaka buduća članica mora ostvarivati najmanje 60 posto prosječnog bruto domaćeg proizvoda svih ostalih članica. Ali od toga se odustalo u zanosu nakon pada berlinskog zida, kad se odjednom sve činilo mogućim i kad su političari povjerovali da je nakon ujedinjenja Njemačke i ostvarenje sna o ujedinjenoj Europi nadohvat ruke. U groznici proširenja, ali i s posebnim ciljem da se spriječi širenje ruskog utjecaja, Unija je narasla na 27 zemalja, među kojima su razlike u razvijenosti čak i veće od onih u nekadašnjoj Jugoslaviji. Nakon medenog mjeseca, bili su dovoljni prvi znaci krize pa da počnu rasprave o tome tko koga iskorištava, tko je lokomotiva, a tko zadnji vagon, tko je marljiv, a tko lijen itd.

Cijeli članak pročitajte na novossti.com

Neugodna istina: Europska Unija danas i budućnost Republike Hrvatske unutar EU

Jedan od vrlo zanimljivih no očekivano od najjačih medija "falcificiranih" ili u potpunosti ignoriranih događaja je jučer održana javna debata o EU i ulasku Hrvatske u EU u Hrvatskom Novinarskom Domu. 

Na raspravi koju je organizirala e-academia.hr sudjelovali su, između ostalih, Andrej Plenković, državni tajnik za europske integracije u ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, Nigel Paul Farage, britanski političar i član Europskog parlamenta za jugoistočnu Europu i lider Stranke za neovisnost Ujedinjenog Kraljevstva, hrvatski doktori akademici Slaven Letica, Zdravko Tomac, Josip Jurčević, Velimir Srića i Marko Veselica.

Najjači Hrvatski mediji su prikazali ovaj događaj kao proeuropsku podršku sudionika no svatko tko je pratio raspravu u cijelosti zna da to nije tako. Sudionici su višestruko ukazivali na besmisao ulaska i na velike probleme koje će Hrvatska imati po ulasku u EU. Najveći problem je potpuni gubitak nezavisnosti za koju smo se borili u domovinskom ratu. Zakone i pravila će nam nametati Europska birkoracija (njene najjače članice: Njemačka, Francuska i Italija) u kojoj će Hrvatska biti zastupljena sa manje od 1% glasova, te će biti nemoguće zaštiti Hrvatske nacionalne interese, životni standard i radna mjesta. Sukladno tome zakoni i propisi će se donositi mimo volje Hrvatskih građana.

Srećom danas u moderno doba internet nam omogućava da zabilježimo i ovakve za našu vladu i političke elite nepoželjne događaje na kojima se istinski i otvoreno raspravlja o pozitivnim i negativnim stranama Europske unije i odnosima unutar Europske unije, te onome što zemlje koje će tek ući u EU mogu očekivati.

Da ne dužim, oko 2 sata odličnog video materijala donosi nam portal Dnevno.hr.

Članak i cijelu snimku rasprave o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju možete pogledati na Dnevno.hr

Političku podršku Angele Merkel platiti ćemo HEP-om

Posjet njemačke premijerke Angele Merkel uvod je u rasprodaju Hrvatske elektroprivrede i početak predaje strateških nacionalnih dobara, poput struje, plina i vode, na gospodarenje i upravljanje Njemačkoj, upozorava Milovan Šibl, predsjednik stranke Jedino Hrvatska.

- Posjet njemačke premijerke Angele Merkel uvod je u rasprodaju Hrvatske elektroprivrede i početak predaje strateških nacionalnih dobara, poput struje, plina i vode, na gospodarenje i upravljanje Njemačkoj - upozorava Milovan Šibl, predsjednik stranke Jedino Hrvatska.

Nedavni posjet Hrvatskoj prvenstveno vidi kao zastupanje njemačkih energetskih interesa izraženih u petnaest projekata koje su predsjednik odbora njemačkoga gospodarstva za zemlje istočne i jugoistočne Europe Klaus Mangold te predsjednik Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore Ralf Blomberg predali predsjednici Vlade RH Jadranki Kosor prije otprilike godinu dana.

Kako do danas na to nije bilo reakcije, Merkel je u Banskim dvorima udijelila 'packe' Hrvatskoj te rekla kako očekuje 'da će se otkloniti sve prepreke za njemačka ulaganja'.

Ucjena 'monitoringom'

- Svoju 'ponudu' takozvanog strateškog partnerstva ucjenjivački je izrekla, upozoravajući na 'monitoring' nad Hrvatskom, kojim će zemlje Europske unije ocjenjivati ponašanje Hrvatske sukladno svojim nacionalnim interesima. Sve to podsjeća na slično 'ulaganje' njemačke države u Hrvatski Telekom. To je 'ulaganje' urodilo višestruko većim cijenama telefoniranja, otpuštanjem radnika HT-a i godišnjim prelijevanjem više stotina milijuna eura čiste dobiti iz Hrvatske u Njemačku, ističe Šibl.

Prema njemu, slična sudbina sprema se sada elektro-energetskom sustavu.

-Ucjenjujući Hrvatsku ulaskom u EU, Njemačka kancelarka mogla bi za svoju energetsku tvrtku RWE zatražiti kontrolni udio u Hrvatskoj elektroprivredi, uključujući izgradnju električnih centrala, opskrbu plinom ili vodocrpilišta. Kao i sve bivše kolonijalne sile i Nijemci nastoje prokrčiti put za svoje gospodarske interese. Suverene države, poput Hrvatske, tome se moraju oduprijeti, naglašava Šibl.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

Zbog ulaska u EU ugasit će nam se pola proizvodnje!

Čini se da će kod ulaska u EU Hrvatska doživjeti još jednu katarzu, ali ovaj put ekonomsku. Kada većina proizvođača zatvori svoje tvornice u Hrvatskoj i preseli ih u Bosnu ili Srbiju, postavlja se pitanje, a tko će puniti vreću bez dna znanu nam pod imenom proračun.

''Problemi na koje mi iz konditorske industrije upozoravamo su od nacionalnog interesa jer ako se ugasi dio proizvodnje, pitanje je tko će umjesto nas puniti proračun, tko će zapošljavati ljude koje mi danas zapošljavamo', kaže prokuristica Kraša Marica Vidaković.

Naime, najjače tvrtke domaće konditorske industrije predviđaju da će ulaskom Hrvatske u EU i izlaskom iz CEFTA-e imati pad izvoza od najmanje 20 do 30 posto, što će dovesti do pada proizvodnje i likvidacije dijela industrije, pa time i radnih mjesta. Zbog toga su iz udruge konditora Kondin, čiji su članovi Kraš, Koestlin, Kandit, Zvečevo, Podravka i Cedevita, od Ministarstva poljoprivrede i premijerke Kosor, te glavnog pregovarača za EU i ostalih relevantnih institucija u državi još 30. lipnja zatražili hitan sastanak. 

"Konditori za vrijeme pregovora nadležnih tijela s EU nisu bili uključeni niti su do danas upoznati s elementima pregovora koji će se odraziti na njihov položaj ulaskom u Uniju. Stoga su životno zainteresirani da što hitnije upoznaju okvire pregovora, efekte i kontraefekte koji će se odraziti na njihov položaj u sasvim novom okruženju", navodi se u pismu Kondina, kojim se traži sastanak. 

Naime, u Kondinu upozoravaju da će se ulaskom u EU dogovoreni kontingenti za tržišta CEFTA-e prenijeti na sve proizvođače Unije, a ostalo će biti izloženo carinskoj zaštiti. U takvim uvjetima izvoz će im, kažu, biti izuzetno otežan, a ocjenjuju da će im izvoz realno pasti za 20 do 30 posto. U takvim se okolnostima zato očekuje da će tvrtke koje imaju proizvodnju u zemljama regije dobar dio proizvodnje tamo polako seliti - primjerice Kraš, koji je još 2003. godine pod svoje okrilje vratio tvornicu keksa Mira iz Prijedora u Republici Srpskoj. '

Cijeli članak pročitajte na Net.hr

50 odgovora na pitanja o EU (9)

Pitanje 9. Koja ću prava ja kao hrvatski građanin dobiti po stjecanju EU državljanstva?

Službeni odgovor: Državljanin Unije ima pravo putovati i obitavati na području svih država članica, ima pravo glasa na lokalnim izborima u bilo kojoj državi članici u kojoj živi, pravo da se obraća Europskom parlamentu te pravo na diplomatsku zaštitu članica EU u trećim zemljama.

Moje mišljenje: Državljanin današnje Hrvatske ima pravo putovati i obitavati na području svih država članica (ako ima novaca za putovanja), s toga ovaj dio službenog odgovora odaje potpuni besmisao pridruživanja. Također isto ide i za glasanje, ako osoba radi i živi u nekoj od članica EU. Što se obraćanja eurobirokratima tiče, opet govorimo o bezsmislu, pa valjda će se prvo građanin obratiti tijelima u svojoj državi bila ona ili nebila članica EU, a onda na sud za ljudska prava. I diplomatska zaštita na kraju, sve luđe od luđeg. Ako EU nije država ne vidim kako može nuditi diplomatsku zaštitu, znači kao i do sada diplomatsku zaštitu će nuditi svaka država članica ponaosob za svoje građane. (Ako EU planira biti država onda države članice gube svoj suverenitet, a domaći politači nam se kunu da to nije tako) Znači nema nikakve promjene. Ovo cijelo pitanje je samo bacanje prašine u oči.

Jeste li znali - po ulasku u EU u Hrvatsku se može doseliti 16 milijuna stranca

Završit ćemo u rezervatima kao Indijanci, a more će pripasti strancima – predviđa Bruno Langer, istarski aktivist, koji podsjeća da su stanovnici Mallorce, zbog politike masovnog useljavanja, postali manjina na vlastitom otoku.

Sve vjerojatniji skori ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, kao i najave prema kojima ćemo od zemlje iseljavanja, uskoro postati zemlja u koju stranci useljavaju, mnoge je političke aktiviste i ekologe natjeralo da uključe zvono za uzbunu, odnosno da upozore javnost na opasnosti koje, u novim okolnostima, prijete Hrvatskoj.

Tu prije svega misle na katastrofalno osmišljene prostorne planove koji predviđaju brojne i prevelike građevinske i stambene zone širom Hrvatske, i u koje bi, prema riječima stručnjaka, moglo useliti još čak 16 milijuna ljudi! No osim što bi gotovo učetverostručilo broj stanovnika, provođenje tako nakaradnih planova dovelo bi i do rasprodaje te betonizacije mnogih poljoprivrednih zemljišta, kao i do pucanja komunalne infrastrukture većine postojećih naselja.

Marina Dropulić potvrdila informaciju o 16 milijuna stranaca

- Završit ćemo u rezervatima kao američki Indijanci, dok će more pripasti strancima. Kako drugačije protumačiti planove prema kojima se u Hrvatsku može doseliti još tri do četiri nove Hrvatske, od čega bi čak tri do tri i pol milijuna ljudi moglo doći u priobalje. Svojevremeno sam u jednoj televizijskoj emisiji upozorio na tu skandaloznu činjenicu i nitko me nakon toga nije demantirao. Tadašnja je ministrica Marina Matulović-Dropulić, baš naprotiv, izjavila da nije istina da će 16 milijuna stranaca doseli na more, već da je toliko doseljenika predviđeno za cijelu zemlju! Kao da to išta mijenja na stvari – ističe Bruno Langer, poznati istarski aktivist, koji napominje da bi nam se moglo dogoditi ono što se već dogodilo stanovnicima Mallorce, koji su zbog politike masovnog useljavanja u kratko vrijeme postali manjina na vlastitom otoku.

- Prije četrdeset godina Mallorka je imala oko 300.000 stanovnika, da bi zbog nagle urbanizacije u slijedećih nekoliko desetljeća njena populacija narasla na preko 900.000 duša, nakon čega su stranci preuzeli i vlast na otoku – upozorava Langer, te se pita gdje se, u takvoj politici, zametnuo održivi razvoj i gdje su tu interesi domicilnog hrvatskog naroda.

Poropat: Gradnje je predviđena i u zaštićenim područjima

Langerove riječi potvrdio je i Bruno Poropat, poznati istarski arhitekt i prostorni planer, koji je zajedno s još nekoliko kolega prije desetak godina pregledao i analizirao svih 20 novih županijskih prostornih planova i na osnovu njih zaključio da se velika građevinska područja planiraju baš svugdje, te da bi u ta područja doista moglo useliti čak 16 milijuna ljudi!

- Gradnja naselja ili turističkih apartmana se predviđa i u mnogim zaštićenim područjima, u najljepšim puntama i na prekrasnim krajolicima, kakav je, između ostalog, i poluotok Pelegrin na otoku Hvaru. Novi prostorni planovi predviđaju, osim toga, i značajno širenje Zagreba, Splita, Dubrovnika i ostalih gradova za koje znamo da nemaju mnogo mjesta za širenje, osim u slučaju da se zelene površine i parkovi pretvore u građevinske zone. No, osim stambenih, novi urbanistički planovi predviđaju i brojne gospodarske zone, u koje će doći uglavnom investitori s prljavim industrijama, dakle onima koje razvijene zemlje ne žele u svojoj kući. Zasad, doduše, ne postoji interes za gradnju i naseljavanje svih tih planiranih građevinskih i stambenih područja, no problem je u tome što postojeći prostorni planovi imaju snagu zakona, što znači da bi bilo nemoguće spriječiti prodaju i naseljavanje tih područja, kada bi, jednog dana, potencijalni investitori ušli u 'Lijepu našu' – podvlači Poropat, te dodaje da Hrvatska hitno treba donijeti zaštitne mehanizme koji bi mogli spriječiti predviđeno otimanje i silovanje prostora.

Franolić: To je pokušaj legaliziranja velike pljačke prostora

Poput Poropata razmišlja i Damir Franolić, član ekološke udruge Plavi forum, koji je, pri pokušaju da pronađe uzrok predviđene masovne urbanizaciji, otišao i korak dalje, te dotaknuo samu srž problema, odnosno prstom upro u krivce za planirano nasilje nad prostorom.

- Iza svega stoji kratkoročni interes vladajuće političke elite koja je zbog jedne šnicle, figurativno govoreći, odlučila ubiti kravu. Drugim riječima, oni su zbog male i brze dobiti pristali ozakoniti rasprodaju poljoprivrednog zemljišta i nekretnina, ne vodeći pritom računa o potrebama stanovništva. Najbolje se to može prepoznati u okolnostima u kojima je nastao Zakon o golfu. Taj je zakon, da se razumijemo, napisao izraelski lobi koji ima namjeru jeftino doći do atraktivnog prostora. Predstavnici nekih izraelskih kompanija financirali su kampanju HDZ-a, te su tako kupili taj Zakon, kojega su kasnije sami i napisali. Radi se, dakle, o pokušaju legaliziranja velike pljačke kakvu smo već vidjeli ranih devedesetih, odnosno o pokušaju rasprodaje i urbanizacije atraktivnog poljoprivrednog zemljišta, a sve pod krinkom potrebe za izgradnjom golf igrališta. Golf tereni se, naime, ne grade na saniranim smetištima i kamenolomima daleko od mora, kako je to predviđeno u prostornoj strategiji Republike Hrvatske, već na atraktivnom poljoprivrednom zemljištu blizu mora, gdje se predviđa i gradnja popratnih apartmana – ističe Franolić.

Cijeli članak pročitajte na Dnevno.hr

Kupujmo Hrvatsko - kažu Britanci!

Što nas očekuje po ulasku u EU zorno ilustrira novi BBC-ev uradak čiji dio prenosim:

BBC pozvao čitav svijet da 'kupi Hrvatsku'

Ničim izazvan, na naslovnici BBC-a je osvanuo podugački članak kakvog se ne bi posramilo niti Ministarstvo turizma. Autorica u njemu podsjeća da će hrvatsko primorje od 2013. godine biti 'zrelo za berbu' i pritom 'smaragdnim stilom' čitav svijet poziva da 'kupuje Hrvatsko'.

Jedan od vodećih svjetskih medija, britanski BBC, objavio je u srijedu veliki tekst na naslovnici u kojem uvelike hvali Hrvatsku i praktički poziva sve one koji već nisu da posjete ljepotu Mediterana i, ako su pametni, kupe zemljište i zauvijek ostanu tamo živjeti.

Za dvije godine Hrvatska će, nakon Slovenije, postati druga država iz bivše jugoslavije koja će se pridružiti Europskoj Uniji, postajući tako 28. članica EU, no RH se već sada okrenula licu budućnosti. Otkada su ratne 90-e završile, Hrvatska je postala vodeća turistička destinacija za zapadnjačke turiste. Kilometri prelijepe obale jadranskog mora te šume i jezera u unutrašnjosti privikli su putnike i kupce 'drugog doma' iz cijelog svijeta. Nacija često uhvaćena usred Osmanskog carstva, Habsburške monarhije i ostalih tvorevina, Hrvatska na jedinstven način kombinira slavensko srce i dušu mediterana.

Obala duga 1,778 km ima više od tisuću otoka i preko 300 sunčanih dana godišnje. Smaragdno more je kristalno čisto, a morski plodovi su nevjerojatno ukusni. Iako unutrašnjost obiluje simpatičnim kamenom i krških planina, prelijepim jezerima i vodopadima, a Zagreb ima bogatu kulturu i obilni program noćnog život, glavna turistička atrakcija i centar zbivanja je na obali. Posjetitelji doslovno hrle na šljunčane plaže istarskog poluotoka, prelijepe otoke na plavo-zelenom moru, povijest, kulturu i ljepotu Splita i Dubrovnika te na otmjene zabave na otoku Hvaru. Maslinova ulja i vina svjedoče mediteranskim korijenima, a iako nisu sva vina vrhunske kvalitete, rashlađena boca Grka uz zalazak sunca iza mora neopisiv je osjećaj.

Cijeli članak pročitajte na Dnevno.hr

Adris i TDR strahuju od ulaska Hrvatske u EU

Hrvatska industrija bi mogla pretrpjeti štete zbog ulaska u EU jer će tako biti ugrožen izvoz na tržište Srbije. Najviše će biti pogođena duhanska industrija.

Ulaskom u EU Hrvatska automatski istupa iz CEFTA zbog čega se mijenjaju carinske stope, koje postaju znatno više.

Tvornica duhana Rovinj obrađuje 8 tona duhana na sat u tvornici koja je posljednja riječ tehnike u industriji i koja je napravljena pre svega par godina. Od toga veći deo cigareta završi na tržištu Bosne, Srbije, Makedonije. Trenutno fabrika radi u tri smjene ali veliko je pitanje hoće li tako ostati.

Kada Hrvatska pristupi EU, istupit će iz CEFTA-e a to znači da će se promijeniti i carinske stope. Na primjer, u Srbiji je trenutna carina za cigarete prema Hrvatskoj 15 posto, a bit će 47 posto. U Bosni trenutno nema carine, a bit će 15 posto.

“Naravno da se boje toga što će se dogoditi jer će samo u Srbiji morati dati 10 milijuna eura više godišnje na ime carina. Vrše pritisak na vladu da se potpiše bilateralni sporazum sa Srbijom, to bi bio jedini način da riješi situacija”, kaže Davor Tomašković, predsednik uprave TDR.

Cijeli članak pročitajte na Seebiz.eu

Pomoz Bože - Jandrokoviću

'HDZ misli da je dobro što Hrvatska ulazi u EU, a ako netko misli drugačije, neka iziđe na izbore i siguran sam da takve birači neće honorirati jer će dobiti jedan do dva posto glasova', rekao je između ostalog Jandroković, koji je podsjetio i da je Sveti Otac zagovornik ulaska Hrvatske u EU.

Ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković izjavio je u ponedjeljak navečer da se ne boji istupa bivšeg premijera Ive Sanadera pri povratku iz austrijskog pritvora u Hrvatsku jer je taj povratak očekivan.

"Logično je da se Ivo Sanader vraća u Hrvatsku jer smo očekivali da će on ovaj tjedan biti izručen Hrvatskoj", rekao je u Splitu ministar Jandroković prije Sanaderova dolaska u Hrvatsku.

Jandroković je u Splitu održao predavanje na javnoj tribini "Hrvatska 28. članica EU-a" koju je organizirao županijski splitsko-dalmatinski HDZ.

Odgovarajući na novinarska pitanja o "nesporazumima u sukreiranju vanjske politike" Hrvatske između Vlade RH i predsjednika Republike Ive Josipovića, ministar Jandroković je zamjerio Josipoviću da pokušava voditi "paralelnu politiku".

"Što se tiče Ministarstva vanjskih poslova i Vlade RH, mi se držimo onoga što kaže Ustav RH i zainteresirani smo za suradnju i sukreiranje (vanjske politike), ali, čini se da nekad zaista s druge strane nema sukreiranja, nego se pokušava voditi jedna paralelna politika bez dovoljno konzultacija", ocijenio je Jandroković i kao primjer naveo današnji sastanak na Brijunima kojem je domaćin bio predsjednik Josipović, a nazočili su srbijanski predsjednik Boris Tadić i tri člana Predsjedništva BiH: Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Bakir Izetbegović.

Cijeli članak pročitajte na Dnevno.hr

Hrvatska će biti teren na kojem će EU izgraditi svoje vikendice

To što premijerka najavljuje da ćemo za jedan euro uplaćen u proračun Unije dobivati nazad tri, to su iluzije. Oni imaju program koji je postavljen tako da ga se ne može ostvariti jer bi bilo potrebno dosegnuti kriterije koji su nemogući.

Makroekonomist dr. Branimir Lokin, doajen hrvatske ekonomije, spada u rijetku skupinu domaćih eurorealista, odnosno javnih djelatnika kod kojih ulazak u Europsku uniju izaziva i određenu sumnju, a ne samo euforiju.

Lokin otvoreno govori i o rijetko spominjanim brojkama koje jamče hrvatsku financijsku stabilnost, koje »stranački ekonomisti«, odnosno zagovornici političkih opcija među ekonomskim stručnjacima, u žaru političkih polemika redovito zaboravljaju.

Godinama u Hrvatskoj postoji snažan izvoznički lobi koji traži devalvaciju kune.

– U posljednje vrijeme se ne čuju. A godinama prije je tako govorio krug ljudi koji su privatizirali državna poduzeća, s jakim izvoznim prerogativima. Oni su tražili devalvaciju kako bi mogli više zarađivati. No, sada su se takvi zahtjevi iscrpili – pokazalo se da je uvoz rastao brže od izvoza te da time ne bi ništa dobili.

Cijeli članak pročitajte na Novilist.hr

50 odgovora na pitanja o EU (8)

Pitanje 8. Zašto sve radimo po diktatu Bruxellesa?

Službeni odgovor: Sve odluke između država članica donose se dogovorom i dijalogom u tijelu u kojem sjede ministri svih država članica, a Hrvatska želi postati dio tog procesa kako bi na što bolji način zastupala svoje interese. (izvor: Globus)

Moje mišljenje: Samo se vrijedi prisjetiti slučaja gospodarskog pojasa na Jadranu (ZERP) ili dogovora oko broja površina zasađenih pod određenim kulturama (što je protivno zdravoj pameti i logici slobodnog tržišta na koje se poziva EU). Jasno je da tu nema nikakvog govora o dogovoru i zaštiti interesa Hrvatske, tj. hrvatskih građana, već je sve rađeno po planu koji su zacrtali EU birokrati. Jasno je da Hrvatska da bi postala članica EU mora ispuniti određene normative koji su postavljeni. Normativi nisu promjenjivi niti su podložni dogovorima, tako da ne vidim na koji način možemo izbjeći diktat EU. Zašto Hrvatska (tj. hrvatski političari) žele ući u takvo udruženje  (osim uhljebljenja u EU institucije) gdje ćemo biti prisiljeni pristati na ekonomske gubitke i gdje nećemo moći zaštiti nacionalne interese, meni je u potpunosti nepoznato i neshvatljivo, ali je tema za razmišljanje.

Koga briga za ustav

Deklaracija o ulasku u EU je protuustavna. 

Parlamentarni izbori 4. prosinca, potpisivanje ugovora s EU 9. prosinca, referendum za EU 8. siječnja 2012. Tako je hodogram događanja za kraj godine zamislio HDZ. Jedni problem, koji to njemu očito nije, činjenica je da će, ako se ne drugi put u godinu dana izmijeni Deklaracija o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, referendum biti proveden nepropisno, a ima onih koji tvrde da je dio Deklaracije protuustavan.

U Deklaraciji stoji kako referendum o pristupu EU mora biti proveden najkasnije 30 dana od potpisivanja pristupnog ugovora. Ustav pak propisuje da se referendum mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Sabora. Jedini je problem što Sabor, koji referendum treba raspisati, ako i bude oformljen u ustavnom roku od 20 dana neće moći raspisati referendum u roku koji predviđa Deklaracija.

Predsjednik Hrvatskih laburista – stranke rada Dragutin Lesar tvrdi da u najboljim uvjetima referendum ne može biti prije 13. siječnja i da bi on mogao biti raspisan za 15. siječnja.

'SDP, HNS i svi ostali saborski trgovci prodali su dušu đavlu i trgovali su, a da nisu čitali ni datume, ni Ustav ni Deklaraciju. Deklaracija je protuustavna i najvjerojatnije će je promijeniti. Usto, Ustav je promijenjen i sada se Sabor mora konstituirati u roku od 20 dana od održavanja izbora. Zadnji rok da se Sabor konstituira je Badnjak odnosno 24. prosinca. Kako to misle napraviti ako bude ponavljanja izbora na pojedinim mjestima i žalbi?' pita se Lesar. 

Deklaraciju protuustavnom smatra i saborska zastupnica SDP-a Tanja Vrbat koja je prilikom izmjene Deklaracije prije osam mjeseci u ime kluba svoje stranke predlagala da rok umjesto 30 bude 60 dana, ali ni ona tada nije išla za tim da je  Deklaracija u koliziji s Ustavom.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

Europska unija, demokracija ili totalitarizam?

Krije li se iza demokratskog lica Europske unije klasična totalitaristička tvorevina koja pokušava spriječiti pravo na drugačije razmišljanje od onog koje je trenutno politički korektno. Što se događa kad se ugase svjetla kamera? Novinari BBC-a prenose svoja iskustva.

Zašto su Irci Euroskeptici?

Jedan mali primjer zašto su Irci, koji su očito malo bolje pročitali sporazume i pravila koje bi trebali potpisati pri ulasku u Europsku uniju, postali euroskeptici.

David Icke o ulasku Hrvatske u EU

Što misli David Icke, jedan od najvećih teoretičara zavjere o ulasku u EU i o odnosima između svjetskih sila.

50 odgovora na pitanja o EU (7)

Pitanje 7. U medijima su se pojavljivali napisi da bi službeni jezik svih zemalja JI Europe po njihovu ulasku u EU mogao biti srpskohrvatski. Je li to moguće? 

Službeni odgovor: Članak 22. Povelje o temeljnim pravima EU naglašava poštovanje jezične raznolikosti. Nakon pristupanja RH Uniji hrvatski jezik postat će službeni jezik EU te službeni jezik europskih institucija. (izvor: Globus)

Moje mišljenje: Nakon ulaska EU ne trebamo se plašiti dali će Hrvatski jezik biti srpskohrvatski (klasična smicalica domaćih političara), već dali će ga za 200 godina uopće biti. Naša će djeca učiti najmanje dva svjetska jezika, od kojih je jedan engleski (službeni jezik unutar EU). Nakon određenog vremena vjerojatno je da će i naše institucije prihvatiti dokumente na Hrvatskom i Engleskom jeziku, a potom dolazi do opasnosti da Engleski jezik zbog jednostavnosti međudržavne i unutar europske komunikacije, te s obzirom da je to u većini slučajeva službeni jezik korporacija, prevlada nad Hrvatskim jezikom. Slično izumiranje jezika doživljava Irska koja je pod stoljećima Engleske dominacije izgubila svoj materinji jezik, te ga danas govori manje od 1% Irske populacije.