Grčku i iduće godine očekuje recesija i pad BDP-a od 2 posto

Kada je Grčka u pitanju svjetlo na kraju tunela nikako da se konačno pojavi…

Iako se do sada očekivalo kako će Grčka iduće godine konačno napraviti zaokret kada je u pitanju gospodarski pad, posljednje prognoze govore kako o tome nema govora. Po svemu sudeći, Grčka će i iduće godine ostvariti visoki gospodarski pad.

Kako danas javlja Wall Street Journal, analitičari očekuju kako će Grčka iduće godine ući u četvrtu godinu recesije. Iduće godine grčko će se gospodarstvo smanjiti za dodatnih 2 posto, nakon prošlogodišnjeg gospodarskog pada od 4,5 posto i ovogodišnjeg očekivanog pada od 3,9 posto.

Produljena recesija sigurno bi dovela u pitanje provođenje mjera za smanjenje proračunskog deficita koje su jedan od osnovnih uvjeta starog (2010) i novog paketa pomoći EU-a i MMF-a. Kada još dodamo podatak o stopi nezaposlenosti koja se kreće oko 17 posto – sasvim je jasno da najveći problemi za Grčku tek dolaze.

Posljednje MMF-ovo izvješće predviđalo je rast grčkog gospodarstva u 2012. godini po stopi od 0,6 posto.

Cijeli članak pročitajte na poslovniplus.com

Preraspodjela bogatstva – marksistička tlapnja ili jedino rješenje?

Sjedinjene Američke Države u mnogočemu su specifično društvo. Malo gdje je u svijetu jaz između siromašnih i superbogatih tako izražen kao u SAD-u, čemu u prilog svakako idu izuzetno niski porezi koje plaćaju najbogatiji, dok su siromašni i srednja klasa itekako pritisnuti poreznim opterećenjima.

Kad se u tu računicu uvrsti podatak da se SAD, prema procjenama relevantnih analitičara, trenutno nalazi na pragu tzv. krize dvostrukog dna (što znači da je nedavna globalna recesija bila tek blagi uvod u ono što namslijedi), postavlja se pitanje koliko je takva situacija održiva, odnosno je li vrijeme da Sjedinjene Države razmisle o pojmu koji kod većine Amerikanaca, naročito onih konzervativnijih, izaziva paničan strah – preraspodjela bogatstva.

U državi u kojoj 40 posto ljudi posjeduje tek 0,3 posto ukupnog bogatstva, u kojoj bi prosječan radnik morao raditi 1100 godina ne bi li zaradio godišnju plaću prosječnog predsjednika uprave (podatak iz 2007.), u kojoj čak i oni najbogatiji, poput Warrena Buffeta, javno traže da ih se napokon oporezuje sukladno njihovim enormnim prihodima, spominjanje bilo kakve preraspodjele bogatstva i dalje se u javnosti percipira kao - marksizam.

Naime, dobar dio američke populacije i dalje smatra da su bilo kakvi porezi ultimativno zlo protiv kojeg se treba boriti svim raspoloživim sredstvima. Takvo dogmatsko gledanje na tematiku koja je sve samo ne jednostavna najglasnije propagira ultrakonzervativna i reakcionarna frakcija Republikanske stranke, tzv. Tea Party.

Zastrašivanje Amerikanaca 'zlim socijalističkim porezima' i 'predsjednikom muslimanom koji je rođen izvan SAD-a' taktika je koja je konzervativnim radikalima donijela stanovitu kratkoročnu popularnost, ali prema najnovijim istraživanjima javnog mnijenja u SAD-u, i to se mijenja, pa je tako popularnost Tea Partyja trenutno niža od popularnosti tradicionalno najomraženijih društvenih skupina kao što su ateisti i muslimani.

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, superuspješni investitor Warren Buffet u nedavnom je komentaru objavljenom u New York Timesu ozbiljno upozorio na činjenicu da američka vlada već 20-30 godina sve manjim porezima uporno 'mazi' one najbogatije, dok u isto vrijeme siromašni i srednja klasa zbog visokih poreza grcaju u problemima. Da stvar bude dovedena do krajnjeg apsurda, dok najbogatiji Amerikanci poput Buffeta i Billa Gatesa traže od američke vlade da im uzme dio bogatstva kako bi pomogli svojim sugrađanima i budućnosti svoje zemlje, ista ta vlada doima se odlučnom u provođenju porezne politike koja štiti one koji ne mogu potrošiti svoje bogatstvo u 10 života, a kamoli u jednom.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

CNN o opstanku eurozone: Stanje će i dalje biti nestabilno

EUROPSKI čelnici nalaze se pod golemim pritiskom pokušavajući pronaći dugoročno rješenje problema nagomilanih dugova koji bi Europsku uniju mogli dovesti do točke s koje nema povratka.

Međutim, CNN izvještava kako dio analitičara, uzimajući u obzir velike izazove i neprijatne mogućnosti koje su im dostupne, ipak smatra da će čelnici EU-a ipak uskoro izaći s najavama značajnih promjena.

"Nema rješenja na vidiku za dužničku krizu u Europskoj uniji. Tržište će do daljnjega nastaviti biti vrlo nestabilno i hirovito", rekao je ekonomski analitičar Carl Weinberg.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy pokušali su pronaći rješenje sastankom u utorak kada su najavili mjere koje bi trebale ohrabriti fiskalnu disciplinu i povećati ekonomsku kompetitivnost u eurozoni. Međutim, investitore ni to nije ohrabrilo.

Nedostatak akcije Merkel i Sarkozyja

Dionice širom Europe su i jučer padale, tako da se nastavila velika rasprodaja od četvrtka. Dionice na frankfurtskoj burzi pale su tri posto, a indeksi u Londonu i Parizu za oko 1,5 posto.

"Tržište je dalo priliku Merkel i Sarkozyju da zaustave krizu u EU. Danas možemo vidjeti odgovor na njihov nedostatak akcije", rekao je izvršni direktor europske internetske stranice za financijsko tržište ADVFN Clem Chambers.

Dionice na Wall Streetu su u petak također zabilježile padove, ali ne tako značajne. Neke dionice tehnoloških kompanija su čak zabilježile dobitke. Dionice europskih banaka istovremeno su doživjele težak udarac nakon vijesti da je jedna neimenovana institucija posudila 500 milijuna dolara od Europske centralne banke.

Investitori su se nadali konkretnijim mjerama te povećanju europskog fonda za stabilnost. Sarkozy i Merkel nisu najavili takav korak, već su izjavili da je fond u vrijednosti 440 milijardi eura dovoljan za opstanak eurozone. Mjere koje su predložili - uravnoteženi proračuni 17 članica eurozone, davanje većih fiskalnih ovlasti birokraciji EU-a te nametanje nove vrste poreza - nisu ocijenjene kao dovoljne.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

Finci od Grčke traže Partenon, Akropolu i otoke kao jamstvo

NAKON što je Finska jučer dogovorila kolateral za sudjelovanje u programu spašavanja grčkog gospodarstva, i niz drugih europskih zemlja pohitao je učiniti isto kako bi zaštitio svoje uloge.

Podsjetimo, Finska je, kao jedan od najvećih protivnika novog spašavanja posrnule grčke ekonomije,od Grčke zatražila da položi kao jamstvo određeni kapital u finske banke, u protivnom će ova odustati od sudjelovanja u programu spašavanja. Grčka je na to morala pristati, a krv su potom nanjušile i druge zemlje. Konkretno, riječ je o Austriji, Slovačkoj, Sloveniji i Nizozemskoj koje su također zatražile financijski kolateral of Grčke, piše Bloomberg.

Finski presedan mogao bi postaviti pravila igre koja će u budućnosti vrijediti za sva financijska spašavanja.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

ECB kupila rekordan iznos obveznica eurozone

Europska središnja banka prošli je tjedan kupila obveznice u vrijednosti 22 mlrd eura.

Kako bi spriječila nekontrolirano širenje dužničke krize, Europska središnja banka (ECB) je prošlog tjedna kupila državnih obveznica u vrijednosti 22 mlrd eura, što je najveća kupnja do sada, javlja u utorak Financial Times.

ECB se na ovaj potez odlučila kako bi spriječila dužnički krah Italije i Španjolske te kontrolirala njihove troškove zaduživanja, a vrtoglavi iznos kupnje potaknuo je pitanje o mogućnosti takvih budućih intervencija ECB-a.

Nakon četveromjesečne stanke, ECB je s kupnjom obveznica ponovno započela 4. kolovoza, a zahvaljujući prošlotjednim uzburkanim uvjetima na financijskom tržištu koji su povisili troškove zaduživanja, ECB je kupnjom talijanskih i španjolskih obveznica smanjila prinose istih sa 6 na 5 posto kako bi spriječila financijski slom eurozone.

Posljednja najveća kupnja obveznica od strane ECB bila je u svibnju prošle godine, kada je ona otkupila obveznica u vrijednosti 16,5 mlrd eura, a prošlotjednom kupnjom od 22 mlrd eura povećana je sveukupna knjigovodstvena vrijednost euroobveznica ECB-a na 96 mlrd eura.

Analitičare zabrinjava ovakav potez zbog prevelikog obujma talijanskog i španjolskog tržišta obveznica što bi moglo ugroziti kreditnu sposobnost ECBa ukoliko ona nastavi s ovakvim mjerama spašavanja.

Cijeli članak pročitajte na Bankamagazine.hr

Ne održi li se euro, nastat će potpuni kaos

Milijarder George Soros još jednom je pozvao Njemačku da pristane na kompromise i prihvati rješenje krize u eurozoni kroz zajedničke europske obveznice. U suprotnom će, kaže, raspadne li se euro, nastati potpuni kaos.

Naime, Soros je u intervjuu za njemački magazin Spiegel kazao kako budućnost eura ovisi o Njemačkoj, jer se Njemačka nalazi "na mjestu vozača", budući da je to najveća zemlja u Europi, s najboljim kreditnim rejtingom i najvećim viškovima. 

"Nema alternative. Da se euro raspadne, nastala bi bankovna kriza koja bi bila izvan kontrole financijskih krugova... Mislim da postoji samo jedan izbor. To nije pitanje toga treba li Europa zajedničku valutu. Euro postoji, a ako bi se raspao, nastao bi potpuni kaos. Njemačka mora osigurati da euro funkcionira. A da bi funkcionirao, morate dopustiti zemljama članicama da refinanciraju svoj dug po prihvatljivim uvjetima. Zato trebate tu prljavu riječ: euroobveznice", kazao je Soros u intervjuu. 

Cijeli članak pročitajte na Net.hr

Talijanska vlada pooštrila rezove na 115,5 milijardi eura

U sljedeće dvije godine svaki će Talijan, od kolijevke do groba, biti uskraćen za gotovo 2000 eura u novcu ili u uslugama.

Berlusconijeva  vlada odrezala je sjekirom nove mjere štednje: u sljedeće dvije godine odrezat će još 45,5 milijardi eura, što skupa s onih 70 milijardi odlučenih u srpnju čini 115,5 milijardi što novih nameta, što drastičnih ušteda. U međuvremenu je odlučeno da rok za tih 70 milijardi neće biti kraj 2014., nego 2013. Ukratko, u sljedeće dvije godine svaki će Talijan, od kolijevke do groba, biti uskraćen za gotovo 2000 eura u novcu ili u uslugama. Nove mjere poštedjele su samo zdravstvo i školu.

Italija tako plaća danak nesposobnosti Berlusconijeve vlade, koja nije znala povećati društveni brutoproizvod, povećavši pak javni dug preko 1,9 bilijuna eura (u lipnju), tj. na 121 posto jednogodišnjega BDP. Suočena sa svjetskom krizom, morala je u panici spašavati financije, tako da mjere donesene prekjučer a pooštrene jučer, već danas nisu dovoljne. Pitanje je hoće li sada biti dosta.

Za desetak milijardi se smanjuju dotacije oblastima, kotarima i općinama, koji su već najavili pobunu, te za još 5 milijardi ministarstvima.

Mjere predviđaju povećanje poreza privatnicima, zatim 20 posto poreza na zarade od vrednosnih papira (poput dionica), osim državnih obveznica (koje ostaju na 12,5 posto), zatim 5 posto dodatnog poreza na ukupni prihod onima koji zarađuju 90.000 eura godišnje a 10 posto koji zarađuju 150.000, povišenje mirovinske granice za žene na 65 godina već 2015. (a ne 2020.) i usporavanje umirovljenja muškaraca, hitnu privatizaciju komunalija, odgodu otpremnina državnim uposlenicima za dvije godine itd.

Cijeli članak pročitajte na Jutarnji.hr

Nasilje na ulicama - kad ljudi 'prolupaju'

Prizori nasilja na ulicama gradova u Velikoj Britaniji zaprepastile su svjetsku javnost, ali sociolog Michael Hartmann nije iznenađen: tamo mladi imaju sve manje perspektive, a štedi se svugdje. Jednom onda mora 'pući'.

Prizori kakvi se vide u medijima, jedva se mogu opravdati: pljačkaju se trgovine, udaraju starci i građani, pale se automobili i kuće, čak i djeca napadaju policajce. Možda se ne mogu opravdati, ali se možda mogu objasniti. Jer tamo se na ulicama pomiješalo svašta, od sve više kriminala pa do mladih koji su izgubili svaku nadu da će im ikada biti bolje. Na pitanje, da li je iznenađen prizorima nasilja u gradovima Velike Britanije, sociolog Michael Hartmann odgovara - ne:

"Ne, ne doista. Ne može se reći, kada će se takvo prigušeno nezadovoljstvo, koje se sakupljalo dugo vremena, iskazati na taj način. To se vidjelo i u predgrađima Pariza prošle godine: odjednom su mladi palili automobile. Najčešće je povod neki napad policajaca kakav oni misle da je tipičan za njihov položaj. To se dogodilo već u SAD kad su policajci tukli crnca koji je već ležao na zemlji, ili u Francuskoj gdje je netko bio ustrijeljen zato jer ga je policija proganjala jer su sumnjali da je ukrao auto. To su tipični scenariji nakon kojih se jednom - ne može se reći točno kad - događaju takvi nemiri."

Ima li određeni trenutak kada se može reći; ovo ne može završiti dobro?

"Ne, to se ne može općenito reći jer ima previše nacionalnih tradicija. Ima zemalja, kao što su Sjedinjene Države, ali i Velika Britanija, gdje se tradicionalno poštuje velika razlika između bogatih i siromašnih. S druge strane, postoje i različite kulture prosvjeda. Ima tih spontanih pobuna u getima - tamo gdje geta postoje, dakle u SAD, Velikoj Britaniji ili Francuskoj. U Njemačkoj još nema geta takve vrste, baš kao niti u Skandinaviji. Moraju se stvoriti određene pretpostavke da bi došlo do takvih nemira kakve sad vidimo u Londonu ili Birminghamu."

Da li ste iznenađeni razmjerima nemira u Velikoj Britaniji?

"Ne. Da se sada to nije dogodilo, došlo bi do toga možda za pola godine. Trenutna tamošnja vlada Davida Camerona je odlučila najstrože mjere štednje na kakve se trenutno nije odlučila još niti jedna razvijena zemlja posljednjih mjeseci. To znači, prije svega za siromašni dio stanovništva, da su ukinute mnoge usluge, komunalne ili državne. Time se još zaoštrava problem nedostatka perspektive kakav vlada u mnogim četvrtima Londona. A kada je nedostatak nade tako velik da su mladi uvjereni kako nemaju baš nikakve šanse, što god da učinili, onda je dovoljna samo iskra pa da sve eksplodira."

Ostatak interviewa pročitajte na Deutsche Welle

"Crni ponedjeljak" na američkim burzama

Najava je nove velike gospodarske krize. Rasprodaja dionica na Američkim burzama mogla bi napraviti val koji se dogodio i 2008 te ponovno pogoditi cijeli svijet.

"AMERIKA je i dalje AAA država", pokušao je primiriti paniku na Wall Streetu i svjetskim burzama Barack Obama u svom obraćanju naciji. Govoreći o ekonomskoj situaciji u SAD-u, koja bi se lako mogla pretvoriti u novu recesiju, Obama je najavio da će ponuditi dodatna rješenja za smanjenje deficita.

"Za smanjenje američkog kreditnog rejtinga odgovorna su politička prepucavanja u Washingtonu", kazao je Obama dodavši kako se nada da će gospodarski kaos koji je nastao pomoći zastupnicima u Kongresu da shvate kako više nema vremena za političke igre.

Obama je ponovio svoje uvjerenje da rješenje za ekonomsku situaciju ne može biti samo u rezanju potrošnje. Predsjednik tvrdi da se porezne stope za najbogatije moraju povećavati. No, svoja uvjerenja Obama je olako izdao prošlog tjedna, kada je postignut dogovor u kojem je maksimalno popustio radikalnim pritiscima iz redova Republikanske stranke.

Što se dogodilo Obami?

"Što se dogodilo Baracku Obami?", otvoreno se ovih dana pitaju mnogi njegovi pristaše u SAD-u. To je i naslov kolumne u New York Timesu, najozbiljnijem američkom dnevnom listu, koji je donedavno bio sklon predsjedniku. Kritike na račun Obame stizale su i od strane ostalih liberalnih medija u SAD-u, ali ova u tradicionalno umjerenom i objektivnom NY Timesu svakako je najozbiljnija.

"Suočen s najvećom gospodarskom krizom, najvećom razinom ekonomske nejednakosti i najvećom razinom korporativnog utjecaja na politiku još od Velike depresije, Barack Obama gledao je u oči povijesti i odlučio skrenuti pogled. Umjesto da je osudio ljude čiji je nemar uništio ekonomiju, on im je prepustio volan", piše kolumnist Timesa Drew Western.

Kukavičluk predsjednika SAD-a mogao bi izazvati novu krizu

Barack Obama i čitava Demokratska stranka, piše Western, pokazali su ne samo neodlučnost, već i kukavičluk. Nisu se znali suprotstaviti republikancima, nisu znali artikulirati svoje stavove i objasniti javnosti pogodnosti svoje progresivne ekonomske politike. Olako je Obama, još jednom, povio kičmu pred republikancima i pokazao se kao loš pregovarač.

"Baš poput većine Amerikanaca, u ovom trenutku, ja nemam nikakvog pojma koji je stav Baracka Obame - pa tako i stranke koju vodi - oko bilo kojeg pitanja", zaključuje Western. Na sličnom tragu je i komentator uglednog časopisa New Yorker John Cassidy. Cassidy ne zaboravlja napomenuti da su republikanci, ili preciznije Tea Party, krivi za situaciju koja prijeti da će dovesti do kolapsa američkog gospodarstva. No, Obama im to nije smio dopustiti. "Obama je trebao odbiti pregovore s republikancima u Kongresu i zaprijetiti im da će granicu zaduživanja podići administrativnom odlukom, pozivajući se na 14. amandman", smatra Cassidy.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

Najveći prosvjedi u povijesti Izraela

U Izraelu se iz dana u dan povećava broj nezadovoljnika na ulicama svih većih gradova. Njihova brojka se u međuvremenu popela na 350.000. Toliko ljudi u ovoj zemlji još nikada nije prosvjedovalo.

Prosvjedi protiv previsokih cijena u Izraelu dosegli su, moglo bi se reći novi vrhunac. Kako javljaju ondašnji mediji, na ulice diljem zemlje je u subotu uvečer (6.8.) izašlo više od 350.000 ljudi. Najviši broj prosvjednika zabilježen je u Tel Avivu gdje je svoje nezadovoljstvo izrazilo više od 230.000 osoba. Slična je situacija i u ostalim gradovima; primjerice u Jeruzalemu na demonstracijama sudjeluje oko 30.000 ljudi a u Aškelonu oko 10.000.

Već se sada može reći da su ovo najbrojniji prosvjedi ovakvog tipa u povijesti izraelske države uopće. Do sada su se građani najčešće okupljali kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo političkom situacijom (uglavnom vezanom za sukob s Palestincima ili pak u svezi gradnje novih naselja), no ovo je prvi put da Izraelci prosvjeduju zbog socijalne situacije; procesa privatizacije, previsokih cijena hrane, preskupih stanarina, loše situacije u zdravstvu kao i u školstvu, odnosno, obrazovanju.

Traže besplatne škole i dječje vrtiće

Prosječna plaća u Izraelu iznosi oko 1.800 eura, dok se cijene stanarina za primjerice, trosobni stan kreću od 1.000 eura na više. „Mi tražimo ni manje ni više nego promjene u cjelokupnom sustavu i to takve da od njih koristi ima cjelokupno društvo. Ovako kako je sada, na dobiti su samo privilegirani članovi našeg društva“, rekao je Uri Metuki, jedan od vođa demonstracija. On dodaje da prosvjednici stoga zahtijevaju uvođenje plaćanja poreza za stanove i apartmane koji su prazni, povećanje najniže zakonom zajamčene mjesečne plaće, besplatno školovanje i prije svega – smanjenje cijena stanarina.

Cijeli članak pročitajte na Deutsche Welle

Sastanak G7 sutra prije otvaranja azijskih burzi

Ministri financija skupine industrijski najrazvijenijih država svijeta G7 raspravit će na telefonskoj konferenciji u ponedjeljak prije otvaranja azijskih burzi snižavanje američkog kreditnog rejtinga i dužničke probleme eurozone, najavio je danas izvor iz japanske vlade

Ministri financija skupine industrijski najrazvijenijih država svijeta G7 raspravit će na telefonskoj konferenciji u ponedjeljak prije otvaranja azijskih burzi snižavanje američkog kreditnog rejtinga i dužničke probleme eurozone, najavio je danas izvor iz japanske vlade

Kako je kazao, iako još nema službenih najava, 'normalno bi bilo' da se ta konferencija održi prije početka rada azijskih burzi te da će možda G7 objaviti i priopćenje nakon toga. Članice skupine G7 su Britanija, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan i SAD.

U međuvremenu, danas su na tu temu telefonsku konferenciju održali financijski izaslanici skupine G20, objavio je zamjenik južnokorejskog ministra financija Choi Jong-Ku.

Uslijed intenziviranja dužničke krize u eurozoni i problema s američkim kreditnim rejtingom, protekloga tjedna na svjetskim burzama cijene dionica oštro su pale, 'izbrisavši' investitorima čak 2.500 milijardi dolara na vrijednosti njihove imovine.

Na samom kraju tjedna, nakon zatvaranja Wall Streeta, agencija za kreditni rejting Standard & Poor's snizila je SAD-u kreditni rejting za jedan stupanj, s najvišeg mogućeg AAA na AA+, što je dosad nezabilježen slučaj u tom najvećem svjetskom gospodarstvu.

Zakonodavci s velikom zabrinutošću, pa i strahom iščekuju početak rada svjetskih burzi u ponedjeljak, jer ne znaju koliko će žestoka biti reakcija investitora. Zamjenik japanskog ministra financija Fumihiko Igarashi nije potvrdio da će se održati sastanak G7, no nastupajući u jednom televizijskom programu u nedjelju kazao da se on priprema.

‘Nismo u fazi da bismo mogli najaviti konferenciju. Na valutnim tržištima važno je iznenađenje, stoga mislim da nije dobra ideja najavljivati nešto unaprijed’, izjavio je Igarashi.

Također, upozorio je da će Tokio ponovno intervenirati na valutnim tržištima vidi li 'neprirodna' kretanja špekulativne prirode.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

'Zlatna groznica' jača nego ikad

Do rasta cijene zlata dovela su tri događaja - početak krize u SAD-u, prezaduženost Grčke, pa drugih zemalja eurozone

Već godinama cijena zlata zna samo za jedan pravac - naviše. Prvo su zlato kupovali samo privatni i institucionalni investitori, a sada su se na tržištu kao veliki kupci pojavile i centralne banke, piše Deutsche Welle.

Unca zlata djeluje prilično nezanimljivo, teška je 31 gram i usprkos svemu na većoj cijeni je nego ikada.

Uplašeni od dužničke krize koja prijeti Europi i političke nestabilnosti u SAD, mnogi investitori bježe u navodno sigurnu luku, trenutno unca zlata košta više od tisuću i pol dolara i dvostruko je skuplja nego prije dvije godine. Cijena se na prošlotjedni, crni četvrtak popela na 1.665,57 dolara.

"Zlato trenutno djeluje kao čvrsta stijena u buri. Mislim da će biti na cijeni sve dok ne budu riješene dužničke krize u Europi i SAD-u“, procjenjuje Eugen Weinberg, analitičar tržišta Commerzbanka.

Desetljeće zlata

Nije uvijek tako bilo. Krajem devedesetih godina unca zlata vrijedila je samo 300 dolara što je jedva pokrivalo troškove proizvodnje.

Cijena unce zlata 2000. godine bila je 272 dolara, dvadeset dolara manje od cijene proizvodnje. Ali, poslije napada 11. rujna 2001. godine sve se promijenilo.

Kako bi spriječile recesiju centralne banke preplavile su tržišta novcem, kamate su se ubrzano kretale u pravcu nule i ponovo se pojavila opasnost inflacije. Rasle su cijene sirovina i namirnica, u SAD je počeo rasti mjehur na tržištu nekretnina.

Tri vala potražnje

Nakon toga uslijedila su tri vala potražnje za zlatom koja su dovela do rasta cijene: 2008. godine kada je bankrotirala velika američka investicijska banka Lehman Brothers, 2010. kada je postalo jasno da je Grčka prezadužena i 2011. godine kada se vidjelo da Europska monetarna unija ima silne muke da izađe na kraj s dugovima perifernih zemalja - Irske, Portugala i Španjolske.

Od tada u utrci za zlatom nema pauze. Zlato je mnogo više od obične sirovine, ocjenjuje se u analizama Commercbanke i konstatira da trenutačni razvoj „pokazuje da zlato nije samo zaštita od inflacije, pokazatelj nesigurnosti i zamjena za dolar“, nego i moneta koja profitira od slabosti dvije velike valute - eura i dolara.

Međutim, neki drugi analitičari pozivaju na oprez. Za Susanne Steinmann iz banke Quirin mnogo je razumnije „da se imovina uvijek rasporedi na više strana. To je slučaj i sa zlatom.

Privatni investitori trebali bi dio novca uložiti i u zlato, no odlučiti se samo za ulaganje u zlato predstavlja rizik koji, na žalost, danas mnogi podcjenjuju“.

Prema procjenama Landesbank Baden-Württemberg (LBBW) unca zlata porast će do 1.750 dolara, jer zlato ne kupuju samo privatni investitori, nego i hedge fondovi i drugi institucionalni investitori (banke, fondovi, osiguranja) kako bi se zaštitili od slabog dolara.

Cijeli članak pročitajte na Banka magazine

Može li se uopće zaustaviti divljanje 'švicarca'?

Franak je po srednjem tečaju HNB-a u petak dostigao novu rekordnu vrijednost od 6,74 kune, a nastavio je jačati i na svjetskim tržištima gdje je bio radni dan. Tamo je dospio do 6,94 kune, preračunato u omjeru s eurom. U nastavku je dana, pak, zabilježio pad na 6,85.

To je mnogo više od tečaja koji vrijedi u Hrvatskoj te bismo idućeg tjedna mogli dočekati da franak probije sedam kuna i uskoro se približi paritetu s eurom koji vrijedi 7,448 kuna na tečajnici HNB-a, odnosno 7,426 na međubankarskom tržištu, piše Glas Istre.

Kriza sa švicarcima

Da jačanje franka do tih razmjera nije nemoguće švicarski list Sonntag objavio je u prosincu prošle godine. Citirajući svoje izvore, taj je list navodio je da je guverner Narodne banke Švicarske Philippe Hildebrand na tajnom sastanku upozorio švicarsku vladu da bi euro mogao zabilježiti velik pad vrijednosti u odnosu na franak. Prema istom izvoru, rekao je da ukoliko se pogorša dužnička kriza zemalja eurozone, euro bi mogao vrijediti pola franka.

Ako se ostvari takav rast franka, to bi značilo da će švicarac vrijediti gotovo 14,9 kuna, dvostruko više nego što sada vrijedi euro (7,45). No, pod uvjetom da tečaj eura ostane stabilan naspram kuni, jer u tom slučaju i tečaj franka veći od 15 kuna nije neostvariva vrijednost. U trenutku kada je Glas Istre prenio priču švicarskog lista, franak je bio nadomak šest kuna, a sada je nadomak sedam.

Vladine mjere protiv franka povećavaju dug?

Što u takvoj perspektivi znači prijedlog Vladinih mjera za velik broj naših građana s kreditom u francima? Podsjetimo, Vlada je predložila bankama da spuste kamate na kredite u francima na razinu koja će anuitete sniziti na početni iznos anuiteta uz fiksiranje tečaja franka od 5,8 kuna ili manje. Također, traži da banke omoguće plaćanje tečajne razlike beskamatno u ratama s desetogodišnjom odgodom.

Cijeli članak pročitajte na Net.hr

Provesti mjere za rješavanje krize

Berlin, Pariz, Rim i London žele da se što prije počnu provoditi mjere usvojene na summitu EU-a u srpnju o rješavanju financijske krize.

Iz ureda njemačke kancelarke Angele Merkel priopćeno je da je ona odvojeno telefonski razgovarala s francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem, talijanskim premijerom Silvijem Berlusconijem i britanskim premijerom Davidom Cameronom.

Svi oni žele da se što prije počnu provoditi mjere dogovorene na summitu 21. srpnja u Bruxellesu, kazao je glasnogovornik ureda njemačke kancelarke.

Cameronov ured priopćio je da se on s Merkel dogovorio o nadzoru krize na financijskim tržištima.

Francuski predsjednik Sarkozy razgovarao o gospodarskom stanju s Merkel i šefovima vlada Španjolske i Italije, Jose Luisom Zapaterom i Berlusconijem, a tijekom večeri je predviđen i njegov telefonski razgovor s američkim predsjednikom Barackom Obamom.

Cijeli članak pročitajte na hrt.hr

Panika u Rimu

Italija traži podršku Europske unije (EU) zbog intenziviranih prodaja dionica i obveznica te zemlje, koje su izazvali dužnički problemi eurozone i strah investitora od usporavanja globalnog gospodarstva. 

Talijanski ministar gospodarstva Giulio Tremonti sastao se s predsjedateljem ministara financija 17-člane eurozone Jean-Claudeom Junckerom radi hitnog razgovora zbog skoka prinosa na talijanske i španjolske 10-godišnje obveznice na najviše razine u 14 godina i oštrog pada cijena dionica.

No, malo su toga Tremonti i Juncker imali reći novinarima nakon sastanka, najavivši tek da će nastaviti svoje razgovore.

"Imali smo dugu raspravu u kojoj smo se osvrnuli na sve probleme s kojima se eurozona suočava. Nastavit ćemo razmišljati u miru", kazao je Juncker.

Tremonti je dodao da se slaže s time te ocijenio razgovor dugačkim i plodonosnim.

Odvojeno, Tremonti je razgovarao danas i s europskim povjerenikom za gospodarska i monetarna pitanja Ollijem Rehnom, koji je nakon toga kazao da vjeruje kako Italija čini sve što treba da ojača gospodarski rast i konsolidira svoje javne financije.

"Ministar Tremonti izvijestio je povjerenika Rehna o najnovijim mjerama koje Italija poduzima kako bi provela strukturne reforme i fiskalnu konsolidaciju. Povjerenik Rehn je i dalje uvjeren da ministar Tremonti i talijanske vlasti čine sve nužno da vrate Italiju na put održivog gospodarskog rasta i osiguraju fiskalnu konsolidaciju", priopćila je danas Europska komisija.

Talijanski premijer Silvio Berlusconi tijekom dana bi se trebao obratiti zastupnicima u oba doma talijanskog parlamenta kako bi ih izvijestio o stanju gospodarstva u pokušaju smirivanja ulagača na tržištima.

Cijena zaduživanja Italije na rok od 10 godina dosegnula je jutros 6,227 posto, novu najvišu razinu od uvođenja eura, čime je razlika u prinosima između 10-godišnjih talijanskih obveznica i onih na referentne njemačke obveznice dosegnula rekordnih 3,89 postotnih bodova. U slučaju španjolske države cijena zaduživanja dosegnula je 6,388 posto, pri čemu je razlika u prinosima u odnosu na njemačke porasla na 4,04 postotnih bodova.

Cijeli članak pročitajte na Seebiz.eu