Spašavanje eura: Nijemci daju četvrtinu novca

Više od 200 milijardi eura. Toliki je udio Njemačke u novom, proširenom Paketu za spas eura. No za to su potrebni odgovarajući zakonski okviri, a tu su brojna pitanja otvorena.

Njemačka Vlada je poduzela dodatni korak u cilju borbe protiv dužničke krize u Europi i proširenja Paketa pomoći za spas eura. Vlada je na sjednici u srijedu donijela odgovarajući Nacrt zakona. No i pored toga ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri, kada je riječ o korištenju Fonda za spas eura, o svemu može suodlučivati Bundestag. Opozicija ali i pojedini članovi vladajuće koalicije traže znatno veći utjecaj Bundestaga nego do sada.

Odluka početkom rujna

Vlada svjesno nije željela predložiti Nacrt zakona u kojem se regulira u kojoj mjeri će o Paketu pomoći za spas eura odlučivati Bundestag. O tome naime odluku treba donijeti sam Bundestag već tijekom ovog mjeseca. Pri tome će biti uzeta u obzir i odluka Ustavnog suda o pomoći za spas eura koja bi trebala biti donesena 7. rujna.

I parlamenti ostalih zemalja EU-a trebaju potvrditi ovu odluku koju su šefovi država i vlada zemalja članica Unije donijeli u srpnju. Tzv. kišobran za spasavanje eura trebao bi ubuduće podrazumijevati ovlasti kojim bi se zemljama u teškom financijskom stanju moglo pomoći. Osim toga ukupna suma u okviru kišobrana za spasavanje, koja može biti dodijeljena u formi kredita, trebala bi biti povećana na 440 milijardi eura. Zemlje članice pri tome daju jamstva u visini od 780 milijardi eura. Od te sume Njemačka bi trebala izdvojiti 211 milijardi eura, što je više od jedne četvrtine.

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble pohvalio je odluku o jačanju Fonda za spas eura kao jednu od učinkovitih preventivnih mjera: „Njemačka Vlada je odlučna u tome da osigura stabilnost eura", kaže Schäuble. Prema njegovim riječima radi se o tome da se spriječi moguće širenje krize i na neke države koje do sada nisu bile previše zadužene.

Porez na financijske transakcije u eurozoni

Pripadnici oporbe su signalizirali da su spremni podržati planove za spas eura, ali su i najavili da postoje dijelovi o kojima dodatno žele razgovarati. Tako je za socijaldemokrate (SPD), osim učešća Bundestaga u odlučivanju, važno i kako uvezati financijski sektor u pružanje pomoći zaduženima i na koji način provesti bolju regulaciju proračunske politike prezaduženih zemalja, kao i regulaciju bankarskog sustava.

Cijeli članak pročitajte na Nacional.hr

Hrvatsku su prošlosti već tlačili, a i u EU ćemo biti beznačajna provincija

U toj mega državi Hrvata će biti manje od 1 % i naša politička moć bit će manja od statističke pogreške. Vlast pažljivo krije da će se 1. travnja 2017. glavne odluke donositi većinom glasova od 55 posto,  a ne konsenzusom, i da će o svemu odlučivati samo velike države, naglašava Marjan Bošnjak.

Povratnik iz Australije, Marjan Bošnjak, autor je knjige 'Eu? Ne hvala' i žestoki kritičar hrvatskog ulaska u Europsku uniju. U razgovoru otkriva šokantne činjenice o EU koje, tvrdi, vlast namjerno skriva od svojih građana. Najavljuje da će ukoliko vladajući ne dopuste demokratsku raspravu i podastru sve relevantne činjenice oko pridruživanja toj mega državi, predstojeći referendum osporiti na sudu jer će se raditi o prevari vlastitih građana.

Zašto ste napisali knjigu u kojoj kritički progovarate o Hrvatskom ulasku u EU?

- Prateći hrvatske medije uvidio sam da se javnosti prezentira samo jedna strana ulaska u EU. Nema nikakvih argumenata protiv ulaska. Pomislio sam, 'pa nekih loših stvari pritom jednostavno mora biti'. Počeo sam istraživati i ostao sam šokiran onim što sam pronašao. Postoji daleko više argumenata protiv ulaska Hrvatske u EU nego što nam se govori.

Ako je tako, zašto nam ih skrivaju i tko to radi?

- Čovjek bi očekivao da o jednom tako vitalnom pitanju bude javne rasprave, pogotovo ako živimo u demokratskoj državi. Vlast bi trebala štiti interese vlastitog naroda. No, meni je neshvatljivo da se sustavno skriva istina od vlastitog naroda. Kako možemo objasniti da političke elite žele Hrvatsku ugurati u neku novu državu bez otvorene rasprave o tome? Kako će narod na referendumu donijeti ispravnu odluku kad ne zna sve informacije? Istovremeno se Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija hvali da je u zadnjih mjesec dana kroz medije plasiralo 11.300 spotova 'za' ulazak u Uniju. A o negativnostima ni riječi.

Pa zašto bi političari to radili? Ako oni i rade, zašto ostale društvene grupe šute, gdje su intelektualci, akademici?

- Mislim da većina njih to radi iz neznanja. Imam dojam da u samoj vlasti samo mali broj ljudi zna o čemu se tu zapravo radi. Velika većina nema pojma a kamoli da su pročitali Lisabonski ugovor, svojevrsni ustav EU, države u koju nas žele uvesti. Godinama je naglasak bio samo na procesu, koliko smo i kad ćemo zatvoriti sva poglavlja a ne na njihovom sadržaju. Što je uistinu ispregovarano i potpisano, do danas nije objavljeno. Javnosti su na uvid dane samo pregovaračke pozicije Hrvatske. Ali to nije ono što je potpisano. To se skriva.

Zašto je po vama loše ako Hrvatska uđe u EU?

- Ulazak u EU za sve nas će biti katastrofa iz tri razloga: političkih, gospodarskih i kulturnih. Svjedoci smo da se već sada odluke donose mimo građana. Ulaskom u europsku mega-državu, većina najvažnijih odluka će se donositi još dalje, u Bruxellesu a ne više u Zagrebu. Njih će donosili drugi, prema njihovim interesima.

Ali i mi ćemo kao članica EU-a sudjelovati u njihovom donošenju, zar ne?

- Ako znamo činjenicu da će nas Hrvata u toj mega državi biti manje od 1 posto, to znači da će naša politička moć biti manja od statističke pogreške. Ono što se pažljivo krije od hrvatskog naroda jest činjenica da će se od 1. travnja 2017. glavne odluke unutar EU donositi većinom glasova od 55 posto, a ne više konsenzusom. Radi se o Vijeću europe, Vijeću ministara odnosno o upravnim tijelima EU-a. Jasno je da će odluke donositi samo veliki narodi a nas Hrvate nitko ništa neće pitati. U primjerice, Europskom parlamentu od oko 764 zastupnika mi bi smo imali samo 12. U političkom smislu imati ćemo status jedne manje europske provincije. Politička prava biti će nam manja nego što smo ih imali u bivšoj Jugoslaviji gdje nas je bilo 22 posto. Znamo kako se tamo postupalo s Hrvatima a kako će to biti tek u EU gdje će nas biti manje od 1 posto.

Zašto mislite da će se ulazak u Uniji odraziti loše na nas u gospodarskom smislu? Pa tržište će se otvoriti za naše proizvode a tu su i izdašni EU fondovi?

- EU tržište od 500 milijuna ljudi će nas pregaziti. Mi za njega nismo konkurentni. Imali smo 45 godina komunizma i destruktivan rat od kojeg se još nismo oporavili. Pa od 1.2.2002. od kada smo se otvorili Europi, uvoz iz EU je naglo porastao kao i vanjski dug. Živimo li bolje od kada smo se otvorili EU tržištu?

Ali ne živi li se u zemljama koje su također bile u socijalističkom bloku bolje nakon što su ušle u EU?

- Isticali su nam i primjer Irskog tigra, da ćemo biti kao oni. Pa pogledajte što se danas tamo događa. Grčka je primjerice u EU od samog početka. Kako to da je ta zemlja na koljenima ako u EU vlada blagostanje? U Španjolskoj je nezaposlenost 21 posto, Portugal ima ogromne probleme, Italija i druge zemlje. I u Sloveniji se sve slabije živi. I Mađari su nakon inicijalnog zaleta pali u krizu.

Ali primjerice bivša socijalistička Poljska bilježi i u krizi rast BDP-a?

- To ćemo tek vidjeti što će s Poljskom biti za pet ili deset godina.

Nisu li države same krive što su neracionalno potrošile posuđeni novac. Zašto bi to bila odgovornosti EU?

- Pogledajte efekte koje ima EU. Imamo tržište od 500 milijuna ljudi na kojem očito neki prosperiraju a neki ne. Ono odgovora primjerice snažnom njemačkom gospodarstvu koje je izuzetno konkurentno. Ta zemlja ima veliku korist od EU i da sam ja primjerice Nijemac bio bih prvi za ulazak u EU jer bi nam ona omogućila da se proširimo na europski teritorij i da na njemu politički dominiramo. Međutim, ja sam Hrvat i gledam što to znači za nas. Primjer Poljske je zanimljiv ali mi smo ipak Hrvati.

Gdje vidite najveću opasnost za Hrvatsku?

- Ulaskom u EU mi gubimo kontrolu nad vanjskim granicama. Otvaramo se svim Europljanima. Njih 500 milijuna imati će pravo živjeti gdje god žele. Mi smo imali 12 posto Srba koji su živjeli u Hrvatskoj i ratovali protiv nas. Tko kaže da se ponovno neće doseliti na ove prostore jednom kada i Srbija uđe u EU? Svjesno se ignorira povijest ovih prostora. Naši susjedi Talijani, njih 60 milijuna, imati će pravo ponovno kolonizirati Hrvatsku što im je bila namjera kroz stoljeća. Neki njihovi političari i danas otvoreno govori o tome.

Mislite li da će se ljudi više doseljavati u Hrvatsku nego će naših građana odlaziti živjeti i raditi u druge europske zemlje?

- Mi ćemo imati dvostruki problem. Mladi Hrvati će neizbježno odlaziti iz zemlje za bolje plaćenim poslovima jer im nesposobne političke elite nisu osigurale dostojan život u njihovoj državi. S druge strane imamo potencijal od 500 milijuna stranaca koji se mogu slobodno naseliti u Hrvatskoj.

Cijeli intervju pročitajte na dnevno.hr

Njemačka ofenziva za Grčku

Njemačka vlada želi poduzetnike potaknuti na pojačani angažman u Grčkoj. No uvjet za to je da se Atena pobrine za provedbu reformi i to bez zastoja.

Već neko vrijeme njemački ministar gospodarstva i šef vladajućih liberala Philip Rösler, među njemačkim poduzetnicima sakuplja izraze podrške za svoju "Investicijsku i konjukturnu ofenzivu za Grčku". Da je takva ofenziva potrebna pokazuju i najnoviji podaci za ovu sredozemnu zemlju: ove godine grčko će se gospodarstvo smanjiti za 5 posto, stopa nezaposlenosti će porasti na 17 posto a državni prihodi, unatoč višekratnom povećanju poreza, se i dalje smanjuju.  Jedno je dakle sigurno: same mjere štednje neće biti dovoljne kako bi se Grčka vratila na čvrste gospodarske noge. No gdje leži rješenje?

Atraktivni energetski sektor

Stefan Kapferer, Državni tajnik u njemačkom ministarstvu gospodarstva ovog tjedna je posjetio grčki glavni grad Atenu. On rješenje vidi u pojačanoj stručnoj pomoći iz Njemačke i to prije svega u zajedničkom radu njemačke Banke za pomoć i razvoj (KfW) i grčkog ministarstva gospodarstva. CIlj ove suradnje bio bi osnivanje grčke državne banke za poticanje gospodarstva. Njemačka bi, kako je naglasio Kapferer, ovdje stručnim savjetima mogla pomoći na mnogim područjima poput kartelskog prava pa sve do stručnog obrazovanja. "Postoje mnoge moguće točke suradnje koje se ne ograničavaju samo na političku razinu", smatra Kapferer. No na razočaranje domaćina, gosti iz Njemačke su jasno dali do znanja da pomoć ne uključuje i eventualno direktno podupiranje grčkog poduzetništva od strane KfW-a, koji se ograničuje na pomoć projektima u Njemačkoj.  Usprkos tomu, kako smatra Kapferer,  velike količine stranog kapitala mogle bi se sliti u Grčku. Njemačke tvrtke trenutačno najviše zanimanja pokazuju za područje energetike (u sjeni odluke njemačke vlade o odustajanju od atomske energije) te transporta i turizma. Trenutno se razgovara i o osnivanju izvanredne gospodarske zone s poreznim privilegijama. Detalje bi trebao razjasniti sam ministar Rösler prilikom posjeta Ateni početkom listopada.

Cijeli članak pročitajte na Deutsche Welle

Orban: Mađarska u opasnosti zbog dužničke krize u eurozoni

Mađarska je suočena s ozbiljnom opasnošću zbog rizika povezanih s dužničkom krizom u eurozoni i mora ubrzati proračunske rezove jer će se u protivnom izložiti riziku gubitka ekonomskog suvereniteta kao što je bio slučaj s Grčkom, upozorio je danas premijer Viktor Orban.

"Mađarska se u prošla tri mjeseca našla u ozbiljno opasnoj situaciji. Kriza u eurozoni predstavlja iznimne i neposredne prijetnje za Mađarsku", rekao je Orban na sastanku veleposlanika. Istaknuo je da se Mađari moraju pripremiti za tešku jesen, budući da je zemlja suočena s izborom između onog što je nazvao nazadovanjem po uzoru na Grčku i napredovanja putem ekonomskih planova koji su pokrenuti prije više od godinu dana. "Želim li biti iskren prema Vama i istodobno izbjeći pretjeranu patetiku, moram reći da je na kocki mađarski suverenitet", naglasio je premijer. 

Orbanova vlada računala je na oporavak svjetskog gospodarstva, te je prije godinu dana raskinula aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom. Umjesto toga, Budimpešta je od početka ove godine počela oporezivati osobne dohotke po jedinstvenoj, 16-postotnoj stopi, ali poreznu osnovicu čini bruto plaća plus doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, koje plaćaju poslodavci. Vlada je namjeravala sniziti osnovicu 2012. i 2013. Takvo smanjivanje poreza na dohotke u vrijednosti 400 milijardi forinti (2,1 milijardu dolara) nije potaknulo potrošnju. U međuvremenu je prihode kućanstava s kreditima u švicarskim francima nagrizao i snažan rast švicarske nacionalne valute. Oslabio je i izvoz, zbog slabog inozemnog rasta. Budimpešta je uvela i porez na velike korporativne zarade i nacionalizirala imovinu privatnih mirovinskih fondova u vrijednosti nekih 15 milijardi dolara.

Cijeli članak pročitajte na poslovni.hr

Zašto se bojim vjerovati boljitku u EU - Nepoznata istina o 9/11

Nakon 10 godina tzv. napad Al Qa'ide na Ameriku i dalje su nerazjašnjena mnoga pitanja. Iako pitanja postoje, jasna su, također ih stručnjaci sve glasnije postavljaju, nema odaziva političara. Službena politika šuti, žrtve su pokopane a kopanje po kosturima moglo bi donijeti mnoge neugodne odgovore.

Ova situacija me često podsjeća na Hrvatsku. Građevinska mafija harači, poslovi se namještaju, HDZ-ovi ministri do grla u sudskim procesima, sve se zna, a ništa se ne zna. Vjerojatno će biti dovoljno smjestiti par "odgovornih" na par godina, pa možemo slučajeve zatvoriti. To što se glasno postavlja pitanje tko je sve u crnoj knjižici primatelja novca distribuiranog od HDZ-ove šefice računovodstva, vjerojatno nikad nećemo doznati. Slučajno ili namjerno? Tko je sve koristio usluge eskort dama, ni to javnost ne smije znati. Tko je žmirio na iskorištavanje maloljetnih djevojaka doma u Osijeku? Ni na to nema odgovora.

Mulj je posvuda, uđemo li u EU, biti će ga još i više, jer će se u poznatoj maniri nisam ja, on je (uvijek neka nepoznata osoba/institucija) prebacivati odgovornost na institucije EU-a. U biti vlast će biti delegirana na višu instancu, a moćnici EU-a će raditi s Hrvatskom i Hrvatima što požele i kada to požele. Netreba biti u zabludi da nas taj plimni val u ovom trenutku kroz financijske institucije koje smo prodali ne ljulja lijevo i desno, ali može biti i gore.

Da bi to izbjegli potrebno je upoznati se s činjenicama koje nam govore puno o današnjem svijetu i modelima vladanje, a jedan od najjačih je definitivno strah i osveta. Nepoznata istina o 9/11 je priča o tome kako je pala treća zgrada WTC-a koju tog dana nije pogodio putnički avion (a nije ni prikazana na CNN-u), i ne to nije "teorija zavjere" od neupućenih neškolovanih promatrača koji eto stalno nešto smišljaju kako bi dospjeli u centar pažnje već od 1500 stručnjaka koji se bave arhitekturom i graditeljstvom.

Posljedica 9/11 je bila rat za naftu u Iraqu, u kojem je svrgnut diktator Saddam Husein postavljen od te iste Amerike, te nametnuta "demokracija". Povijest se ponovno ponavlja, povod je tu, slično kao i za IWW, atentat u Sarajevu i IIWW napad Poljske na pogranične snage Njemaca. Naravno oružje masovne destrukcije u Iraqu nikad nije nađeno, a tzv. šef Al Qa'ide je ubijen u napadu u svojoj rezidenciji (a ne u špilji u koju je svako malo trčao na snimanje svojih video uradaka) u kojoj se godinama "neprimjetno" skrivao. Naravno, tijelo nismo vidjeli, već klasičnu fotomontažu.

Glavno je pitanje, želimo li biti dio takvih sustava koji kreiraju ratove poput rata u Libiji potpomognutog od EU. Želimo li sudjelovati u tome? Znamo li zašto smo u ratu s Afganistanom? Ulaskom u NATO već smo uprljali ruke, a ulaskom u EU gubimo potpunu kontrolu nad događajima. Posljedica ulaska u EU; tko god bude na vlasti u RH morati će poštovati sporazume potpisane pri ulasku u EU, o kojima nažalost ne znamo ništa jer nigdje nisu objavljeni, te će mu ruke biti vezane. Želimo li to? Sudjelovanje u ratovima od koji Hrvatska nema ništa niti s kojima Hrvati nemaju ništa? Jesmo li kroz povijest dovoljno ratovali za ovu ili onu stranu? Koga je od svjetskih moćnika briga ukoliko pošalje Hrvate u rat, kad jedna Amerika tako hladno šalje desetke tisuća mladih Amerikanca u osvajački pohod... u smrt. Želimo li biti pijuni u toj igri? Želimo li stvarno u EU ili bi bilo dobro prije razmisliti o posljedicama.

Više o tome možete doznati na možete pogledati na ae911truth.org

Političku podršku Angele Merkel platiti ćemo HEP-om

Posjet njemačke premijerke Angele Merkel uvod je u rasprodaju Hrvatske elektroprivrede i početak predaje strateških nacionalnih dobara, poput struje, plina i vode, na gospodarenje i upravljanje Njemačkoj, upozorava Milovan Šibl, predsjednik stranke Jedino Hrvatska.

- Posjet njemačke premijerke Angele Merkel uvod je u rasprodaju Hrvatske elektroprivrede i početak predaje strateških nacionalnih dobara, poput struje, plina i vode, na gospodarenje i upravljanje Njemačkoj - upozorava Milovan Šibl, predsjednik stranke Jedino Hrvatska.

Nedavni posjet Hrvatskoj prvenstveno vidi kao zastupanje njemačkih energetskih interesa izraženih u petnaest projekata koje su predsjednik odbora njemačkoga gospodarstva za zemlje istočne i jugoistočne Europe Klaus Mangold te predsjednik Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske komore Ralf Blomberg predali predsjednici Vlade RH Jadranki Kosor prije otprilike godinu dana.

Kako do danas na to nije bilo reakcije, Merkel je u Banskim dvorima udijelila 'packe' Hrvatskoj te rekla kako očekuje 'da će se otkloniti sve prepreke za njemačka ulaganja'.

Ucjena 'monitoringom'

- Svoju 'ponudu' takozvanog strateškog partnerstva ucjenjivački je izrekla, upozoravajući na 'monitoring' nad Hrvatskom, kojim će zemlje Europske unije ocjenjivati ponašanje Hrvatske sukladno svojim nacionalnim interesima. Sve to podsjeća na slično 'ulaganje' njemačke države u Hrvatski Telekom. To je 'ulaganje' urodilo višestruko većim cijenama telefoniranja, otpuštanjem radnika HT-a i godišnjim prelijevanjem više stotina milijuna eura čiste dobiti iz Hrvatske u Njemačku, ističe Šibl.

Prema njemu, slična sudbina sprema se sada elektro-energetskom sustavu.

-Ucjenjujući Hrvatsku ulaskom u EU, Njemačka kancelarka mogla bi za svoju energetsku tvrtku RWE zatražiti kontrolni udio u Hrvatskoj elektroprivredi, uključujući izgradnju električnih centrala, opskrbu plinom ili vodocrpilišta. Kao i sve bivše kolonijalne sile i Nijemci nastoje prokrčiti put za svoje gospodarske interese. Suverene države, poput Hrvatske, tome se moraju oduprijeti, naglašava Šibl.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

Nobelovci otpisali Europu

Nobelove nagrade dodjeljuju se ljudima koji su nešto postigli prije ostatka čovječanstva. Ovaj puta, 17 ekonomista sa štokhomskom nagradom, okupljenih u njemačkom gradu Lindauu, zaključilo je što već zna i ostatak globusa: EU čeka dugi niz godina stagnacije. Čak i pod znanstvenofantastičnom pretpostavkom da se njezini čelni političari ekspeditivno i hrabro suoče sa situacijom

Gradić Lindau na otoku Bodenseea mjesto je radnje četvrtog simpozija laureata iz ekonomije na koji je pozvano i oko 350 mladih ekonomista iz svijeta. Teme su zahvalne za diskusiju, no katastrofalne za budućnost europske populacije – ekonomska besperspektivnost kako Europe, tako i SAD-a. Premda se razlikuju u naglascima i detaljima problema i rješenja, svih 17 nobelovaca bilo je unisono u stavu da je Zapad u dugoj silaznoj putanji.

Edmund Phelps, profesor sa Sveučilišta Columbia koji je 2006. dobio Nobelovu nagradu za teoriju rasta, kao da citira kineske državne medije: 'Zapad je predugo živio iznad svojih mogućnosti i na taj je način već konzumirao dio svoje budućnosti. To znači da SAD, baš kao i Europu, čeka dugi period stagnacije', prenosi Die Welt. Cijena prenapuhanog lifestylea definitivno je došla na naplatu, no ukoliko političari reagiraju promptno i odgovorno, ona bi mogla biti nešto manja. Zasad to izgleda kao nemoguća misija. S onu stranu Atlantika, fiskalna politika i razvojna strategija potpuno su paralizirane političkim ucjenama demokrata i republikanca, a poznavatelji situacija drže da će jaz biti sve veći i ekstremniji. Naime, u Kongres je prošle godine ušlo mnogo mladih republikanskih lavova kojima je umijeće kompromisa i ideal dugoročne stabilnosti zadnja stvar na popisu prioriteta.

U Europi je problematika drukčija, no ništa manje politička. Phelps optužuje lidere Starog kontinenta da su stvorili sustave u kojima se vlade slizuju s bankama, potonje ih opskrbljuju jeftinim kreditima, a države im zauzvrat omogućuju da posuđuju sredstva bez dovoljnih novčanih rezervi. Na kraju, argumentira Phelps, novac se slijeva u ruke vladama koje ih troše na potrebe javne administracije. Posljedica je da banke nemaju dovoljno kapitala za ulaganje u poslovne inicijative – jedinu formulu ekonomskog rasta.

Zašto, dakle, europski lideri toliko oklijevaju s radikalnijim akcijama poput tješnje fiskalne unije, izdavanja euroobveznica ili, blago pjesnički rečeno, pokazati da žele stvarno rješiti krizu eurozone i takvim stavom najefikasnije vratiti povjerenje investitora? Razloga je nekoliko, no održavanje statusa quo palijativnom mjerama poput posudbe stotine milijardi eura EU-brodolomcima izravno pogoduje najboljim prijateljima svih europskih vlada – bankama. Kako su francuske i njemačke banke vlasnice pozamašnog dijela duga problematičnih zemalja, nema šanse da nekim političkim aktom kompromitira vrijednost njihovih dionica. Kako se Europa bogatila, istom logikom sada i stagnira, pa barem za jedno ne možemo optužiti okolišanje EU čelnika da se smjelo suoče sa situacijom – a to je konzekventnost.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

Kapitalizam je u krizi, možemo očekivati velike društvene nemire

Istaknuti američki profesor ekonomije Nouriel Roubini koji je predvidio financijski slom 2008. godine – vraća se s još malo pesimističnih prognoza…

U razgovoru za izraelski Globes, Nouriel Roubini ističe kako svjetska ekonomija polako “usporava” što može dovesti do velikih društvenih nemira koje smo već mogli vidjeti u sjevernoj Africi i dijelu Bliskog Istoka.

“Val prosvjeda od Bliskog Istoka, Izraela pa sve do Velike Britanije – uskoro će se proširiti i na druge razvijene ekonomije i tržišta u razvoju. Svi ti prosjedi temelje se na istim frustracijama i tenzijama – nejednakosti, siromaštvu, nezaposlenosti i beznađu. I ‘srednja klasa’ osjeća pad prihoda i dostupnih mogućnosti”, kazao je Roubini.

Roubini je još jednom upozorio kako će kapitalizam zauvijek ostati u krizi – kao što je predvidio ekonomist Karl Marx prije više od stotinu godina. Trenutni problemi za kapitalizam, po Roubiniju, izlaze iz procesa globalizacije, nepotrebnog financijskog posredništva i destruktivnog prelijevanja prihoda iz rada u kapital.

Cijeli članak pročitajte na poslovniplus.com

Klauzula za Finsku - početak kraja eurozone?

Nakon što se Finska de facto "isključila" i gotovo uopće ne sudjeluje u paketu za pomoć Grčkoj, sada isti tretman traže Nizozemska i Austrija. To bi pak moglo ugroziti cijeli pakt za prezaduženu mediteransku zemlju.

Sadržaj završne deklaracije briselskog izvanrednog summita zemalja eurozone od 21.srpnja o drugom paketu pomoći za Grčku možda je formuliran složeno, ali svim sudionicima je sve - bilo jasno.

Radilo se o klauzuli za Finsku. Ona glasi: „Prema potrebama članicama eurozone će se pokriti rizik za jamstva koja pružaju za fond za stabilizaciju eura EFSF“. Nova finska vlada još je prije srpanjskog summita naglasila da pristaje za nove kredite samo ako se u novom paketu doda klauzula koja ide u korist Helsinkiju.

Finski primjer mogli bi slijediti i ostali

Da se klauzula odnosi samo na Finsku, to za vrijeme summita nitko nije propitkivao. Ni austrijska ni nizozemska vlada nisu spominjale da bi mogle također zatražiti nešto slično kao i Finska. Beč i Haag tada su se borili kao i Berlin s jednim sasvim drugim pitanjem, a to je bilo sudjelovanje privatnih vjerovnika. Dok su Njemačka, Austrija i Nizozemska kompromis oko sudjelovanja banaka "prodavali" kao svoj uspjeh, finskoj je vladi bilo važnije spasiti svoje „ovčice“ – i to im je uspjelo. Dogovor oko jamstva koji su postigli Atena i Helsinki predstavlja temelj provedbe briselskih odluka.

Prošle srijede (17.8.) finska ministrica financija Jutta Urpilainen i njezin grčki kolega po dužnosti Evangelos Venizelos dogovorili su da će Finska od Grčke za njezino sudjelovanje u drugom paketu pomoći za Atenu dobiti novac. Atena će u sigurne fondove uložiti jednu milijardu eura i u slučaju državnog bankrota vratiti ih Finskoj. Zanimljivo je da jamstva koje daje Grčka nisu nekretnine, kako je to tražila Finska, već se radi o gotovini, koja potječe iz prvog paketa za Grčku. Time druge članice eurozone financiraju finski doprinos doduše neizravno, a time je Helsinki de facto napustio akciju pružanja pomoći Grčkoj.

Reagirajući na finsko-grčki dogovor, nekoliko manjih članica eurozone koje raspolažu s najboljim ocjenama rating-agencija zatražile su same da se dogovore s Atenom na isti način kao i Finska. Austrijska ministrica financija Maria Fekter obrazložila je svoj zahtjev da dogovor sa summita nije shvatila kao „Lex Finnland“ već kao pravilo koje vrijedi za sve članice. Glasnogovornik nizozemskog ministarstva financija argumentirao je na sličan način i tvrdio da je njegova vlada „u Bruxellesu uvijek naglašavala da i Haag želi iste uvjete kao i Helsinki“. Službeno pak nizozemska vlada još nije predala svoje zahtjeve. Pod unutarnjopolitičkim pritiskom nalazi se nizozemski premijer Mark Rutte. Šef euroskeptične slobodarske stranke Gert Wilders od ministra financija Jana Keesa je zatražio da se „sjedne u idući zrakoplov za Atenu i ispregovara isti ugovor kao i Finci“. Javila se i slovenska vlada koja sada također želi bilateralni dogovor s Atenom.

Austrijska miniustrica Fekter formalno ima pravo: Briselski dogovor je otvoreno formuliran i stoga potencijalno vrijedi za sve članice. Da se na kraju ipak radi o „Lex Finnland“ svima je jednako jasno. Klauzula pokazuje još jednom koliko je summit zemalja eurozone ostavio neriješenih pitanja.

Cijeli članak pročitajte na Deutsche Welle

Bliži li se kraj Europe?

Katastrofične ekonomske vijesti koje pristižu posljednjih tjedana, uključujući snižavanje kreditnog rejtinga SAD-a, krizu eurozone i tržišna previranja središnja su tema svugdje u svijetu. Kriza potresa ne samo tržišta ili poslovni svijet, već mijenja i način razmišljanja kako svijet funkcionira. 

I premda se čini da je to ponajviše problem Europe, činjenica je da bi raspad eurozone itekako odjeknuo i u Pekingu i u Bostonu, piše Time 'Europa će eksplodirati. Nema više čekanja ni nadanja da će SAD izvlačiti globalnu ekonomiju. EU mora stvari riješiti kod kuće', rekao je Kenneth Rogoff s Harvarda.

Europska unija i eurozona trebale su donijeti ekonomsku stabilnost i ukloniti tradicionalne prepreke rasta, kao što su tarife i propisi. No, kako piše Time, umjesto toga, EU je postala sebična unija u kojoj mlatarajuće ekonomije hrane rastući nacionalizam, bijes zbog imigracija i uzavrelo nepovjerenje između bogatih i onih manje bogatih zemalja.

Dok se možda čini da je aktualna kriza europski problem, nedvojbeno je da bi raspad eurozone podjednako odjeknuo i u Pekingu i u Bostonu. Međutim, promjenjiva kontinentalna tržišta i bijesne demonstracije od Atene do Madrida manifestacija su očajničkih pokušaja europskih političara da obuzdaju dužničku krizu eurozone koja ugrožava valutu i destabilizira čitavu regiju. 

SAD više nije ekonomska protuteža Europi, sada je to sama Europa, tvrdi Time.

Ovo vrijeme danas sasvim je drukčije od onog vremena rapidnog globalnog rasta između 1991. i 2008., razdoblja u kojem je rođena Europska unija, euro i san o velikoj europskoj integraciji. Time smatra kako je tome najviše pridonio SAD. Amerika je, naime, pomogla u izgradnji poslijeratne Europe. Američki dolar, dobro funkcionirajuća demokracija i snažni izgledi za rast bili su najveća, najlikvidnija i najsigurnija investicija na planetu.

Naravno, globalna slika se promijenila. Činilo se da je euro jedina održiva valuta koja bi mogla biti alternativa dolaru, piše Time. Britanska funta je prošlost, a valute rastućih tržišta poput BRIC zemalja su premale, promjenjive i strogo kontrolirane. No svjetsko tržište zlata nije dovoljno veliko da ugodi ozbiljnoj diversifikaciji dolara bez velike inflacije samog zlata. Međutim, još je neizvjesno hoće li euro uopće preživjeti krizu koja je zahvatila Europu.

Eurozona je prvenstveno sebična unija. U svim fazama razvoja moderne Europe, od stvaranja Europske unije pa do uvođenja eura, uvijek je bilo teško postići pravu političku integraciju europskih država, što ne čudi s obzirom na heterogenost Starog kontinenta. Rezultat svega monetarna je unija koja katkad podsjeća na Casino, piše Time. 

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

Grčku i iduće godine očekuje recesija i pad BDP-a od 2 posto

Kada je Grčka u pitanju svjetlo na kraju tunela nikako da se konačno pojavi…

Iako se do sada očekivalo kako će Grčka iduće godine konačno napraviti zaokret kada je u pitanju gospodarski pad, posljednje prognoze govore kako o tome nema govora. Po svemu sudeći, Grčka će i iduće godine ostvariti visoki gospodarski pad.

Kako danas javlja Wall Street Journal, analitičari očekuju kako će Grčka iduće godine ući u četvrtu godinu recesije. Iduće godine grčko će se gospodarstvo smanjiti za dodatnih 2 posto, nakon prošlogodišnjeg gospodarskog pada od 4,5 posto i ovogodišnjeg očekivanog pada od 3,9 posto.

Produljena recesija sigurno bi dovela u pitanje provođenje mjera za smanjenje proračunskog deficita koje su jedan od osnovnih uvjeta starog (2010) i novog paketa pomoći EU-a i MMF-a. Kada još dodamo podatak o stopi nezaposlenosti koja se kreće oko 17 posto – sasvim je jasno da najveći problemi za Grčku tek dolaze.

Posljednje MMF-ovo izvješće predviđalo je rast grčkog gospodarstva u 2012. godini po stopi od 0,6 posto.

Cijeli članak pročitajte na poslovniplus.com

Preraspodjela bogatstva – marksistička tlapnja ili jedino rješenje?

Sjedinjene Američke Države u mnogočemu su specifično društvo. Malo gdje je u svijetu jaz između siromašnih i superbogatih tako izražen kao u SAD-u, čemu u prilog svakako idu izuzetno niski porezi koje plaćaju najbogatiji, dok su siromašni i srednja klasa itekako pritisnuti poreznim opterećenjima.

Kad se u tu računicu uvrsti podatak da se SAD, prema procjenama relevantnih analitičara, trenutno nalazi na pragu tzv. krize dvostrukog dna (što znači da je nedavna globalna recesija bila tek blagi uvod u ono što namslijedi), postavlja se pitanje koliko je takva situacija održiva, odnosno je li vrijeme da Sjedinjene Države razmisle o pojmu koji kod većine Amerikanaca, naročito onih konzervativnijih, izaziva paničan strah – preraspodjela bogatstva.

U državi u kojoj 40 posto ljudi posjeduje tek 0,3 posto ukupnog bogatstva, u kojoj bi prosječan radnik morao raditi 1100 godina ne bi li zaradio godišnju plaću prosječnog predsjednika uprave (podatak iz 2007.), u kojoj čak i oni najbogatiji, poput Warrena Buffeta, javno traže da ih se napokon oporezuje sukladno njihovim enormnim prihodima, spominjanje bilo kakve preraspodjele bogatstva i dalje se u javnosti percipira kao - marksizam.

Naime, dobar dio američke populacije i dalje smatra da su bilo kakvi porezi ultimativno zlo protiv kojeg se treba boriti svim raspoloživim sredstvima. Takvo dogmatsko gledanje na tematiku koja je sve samo ne jednostavna najglasnije propagira ultrakonzervativna i reakcionarna frakcija Republikanske stranke, tzv. Tea Party.

Zastrašivanje Amerikanaca 'zlim socijalističkim porezima' i 'predsjednikom muslimanom koji je rođen izvan SAD-a' taktika je koja je konzervativnim radikalima donijela stanovitu kratkoročnu popularnost, ali prema najnovijim istraživanjima javnog mnijenja u SAD-u, i to se mijenja, pa je tako popularnost Tea Partyja trenutno niža od popularnosti tradicionalno najomraženijih društvenih skupina kao što su ateisti i muslimani.

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, superuspješni investitor Warren Buffet u nedavnom je komentaru objavljenom u New York Timesu ozbiljno upozorio na činjenicu da američka vlada već 20-30 godina sve manjim porezima uporno 'mazi' one najbogatije, dok u isto vrijeme siromašni i srednja klasa zbog visokih poreza grcaju u problemima. Da stvar bude dovedena do krajnjeg apsurda, dok najbogatiji Amerikanci poput Buffeta i Billa Gatesa traže od američke vlade da im uzme dio bogatstva kako bi pomogli svojim sugrađanima i budućnosti svoje zemlje, ista ta vlada doima se odlučnom u provođenju porezne politike koja štiti one koji ne mogu potrošiti svoje bogatstvo u 10 života, a kamoli u jednom.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

CNN o opstanku eurozone: Stanje će i dalje biti nestabilno

EUROPSKI čelnici nalaze se pod golemim pritiskom pokušavajući pronaći dugoročno rješenje problema nagomilanih dugova koji bi Europsku uniju mogli dovesti do točke s koje nema povratka.

Međutim, CNN izvještava kako dio analitičara, uzimajući u obzir velike izazove i neprijatne mogućnosti koje su im dostupne, ipak smatra da će čelnici EU-a ipak uskoro izaći s najavama značajnih promjena.

"Nema rješenja na vidiku za dužničku krizu u Europskoj uniji. Tržište će do daljnjega nastaviti biti vrlo nestabilno i hirovito", rekao je ekonomski analitičar Carl Weinberg.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy pokušali su pronaći rješenje sastankom u utorak kada su najavili mjere koje bi trebale ohrabriti fiskalnu disciplinu i povećati ekonomsku kompetitivnost u eurozoni. Međutim, investitore ni to nije ohrabrilo.

Nedostatak akcije Merkel i Sarkozyja

Dionice širom Europe su i jučer padale, tako da se nastavila velika rasprodaja od četvrtka. Dionice na frankfurtskoj burzi pale su tri posto, a indeksi u Londonu i Parizu za oko 1,5 posto.

"Tržište je dalo priliku Merkel i Sarkozyju da zaustave krizu u EU. Danas možemo vidjeti odgovor na njihov nedostatak akcije", rekao je izvršni direktor europske internetske stranice za financijsko tržište ADVFN Clem Chambers.

Dionice na Wall Streetu su u petak također zabilježile padove, ali ne tako značajne. Neke dionice tehnoloških kompanija su čak zabilježile dobitke. Dionice europskih banaka istovremeno su doživjele težak udarac nakon vijesti da je jedna neimenovana institucija posudila 500 milijuna dolara od Europske centralne banke.

Investitori su se nadali konkretnijim mjerama te povećanju europskog fonda za stabilnost. Sarkozy i Merkel nisu najavili takav korak, već su izjavili da je fond u vrijednosti 440 milijardi eura dovoljan za opstanak eurozone. Mjere koje su predložili - uravnoteženi proračuni 17 članica eurozone, davanje većih fiskalnih ovlasti birokraciji EU-a te nametanje nove vrste poreza - nisu ocijenjene kao dovoljne.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

Finci od Grčke traže Partenon, Akropolu i otoke kao jamstvo

NAKON što je Finska jučer dogovorila kolateral za sudjelovanje u programu spašavanja grčkog gospodarstva, i niz drugih europskih zemlja pohitao je učiniti isto kako bi zaštitio svoje uloge.

Podsjetimo, Finska je, kao jedan od najvećih protivnika novog spašavanja posrnule grčke ekonomije,od Grčke zatražila da položi kao jamstvo određeni kapital u finske banke, u protivnom će ova odustati od sudjelovanja u programu spašavanja. Grčka je na to morala pristati, a krv su potom nanjušile i druge zemlje. Konkretno, riječ je o Austriji, Slovačkoj, Sloveniji i Nizozemskoj koje su također zatražile financijski kolateral of Grčke, piše Bloomberg.

Finski presedan mogao bi postaviti pravila igre koja će u budućnosti vrijediti za sva financijska spašavanja.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

ECB kupila rekordan iznos obveznica eurozone

Europska središnja banka prošli je tjedan kupila obveznice u vrijednosti 22 mlrd eura.

Kako bi spriječila nekontrolirano širenje dužničke krize, Europska središnja banka (ECB) je prošlog tjedna kupila državnih obveznica u vrijednosti 22 mlrd eura, što je najveća kupnja do sada, javlja u utorak Financial Times.

ECB se na ovaj potez odlučila kako bi spriječila dužnički krah Italije i Španjolske te kontrolirala njihove troškove zaduživanja, a vrtoglavi iznos kupnje potaknuo je pitanje o mogućnosti takvih budućih intervencija ECB-a.

Nakon četveromjesečne stanke, ECB je s kupnjom obveznica ponovno započela 4. kolovoza, a zahvaljujući prošlotjednim uzburkanim uvjetima na financijskom tržištu koji su povisili troškove zaduživanja, ECB je kupnjom talijanskih i španjolskih obveznica smanjila prinose istih sa 6 na 5 posto kako bi spriječila financijski slom eurozone.

Posljednja najveća kupnja obveznica od strane ECB bila je u svibnju prošle godine, kada je ona otkupila obveznica u vrijednosti 16,5 mlrd eura, a prošlotjednom kupnjom od 22 mlrd eura povećana je sveukupna knjigovodstvena vrijednost euroobveznica ECB-a na 96 mlrd eura.

Analitičare zabrinjava ovakav potez zbog prevelikog obujma talijanskog i španjolskog tržišta obveznica što bi moglo ugroziti kreditnu sposobnost ECBa ukoliko ona nastavi s ovakvim mjerama spašavanja.

Cijeli članak pročitajte na Bankamagazine.hr