Depresija i demokracija

Vrijeme je da nazovemo trenutnu situaciju pravim imenom - depresija. Da budemo iskreni, nije riječ o punokrvnoj reprizi Velike depresije, ali to nam i nije neka utjeha. Nezaposlenost i u Europi i u Americi i dalje je katastrofalno visoka. Vođe i institucije sve više gube ugled. A demokratske vrijednosti su pod opsadom.

Visoka stopa nezaposlenosti nije u redu sve dok nije na razini iz 1933., a zloslutne političke trendove ne smijemo odbacivati samo zato što nigdje na vidiku nema Hitlera. Razmotrimo detaljnije što se odvija u Europi, ne zato što je sve u redu s Amerikom. Prvo, kriza eura ubija europski san. Zajednička valuta trebala je spojiti države, a umjesto toga izrodila je atmosferu gorčine i međusobnog optuživanja. Neprestani zahtjevi za većom štednjom bez ikakvih mjera za povećanje rasta samo su nanijeli dodatnu štetu. Propali su kao gospodarska mjera te pogoršali stanje nezaposlenosti bez da su vratili povjerenje, pa se cijeloeuropska recesija sada doima još izglednijom, čak i ako se uspije otkloniti trenutna prijetnja financijske krize. Izrodili su i neviđeni gnjev jer su brojni Europljani bijesni zbog onoga što se pogrešno ili pravilno tumači kao (pre)snažan iskaz njemačke moći. Nitko tko je iole upoznat s europskom poviješću ne može promatrati ovo uskrsnuće neprijateljstava bez da protrne. No možda se događaju još gore stvari. Desničarski populisti bilježe rast od Austrije, gdje je Stranka slobode (čiji je predsjednik nekada bio povezan s neonacistima) prema rezultatima anketa izjednačena s nekim dugovječnijim strankama, do Finske, u kojoj je protuimigracijska stranka Pravi Finci ostvarila iznenađujuće dobar rezultat na izborima. Riječ je o bogatim državama čija su se gospodarstva prilično uspješno othrvala krizi. A situacija doista ne miriše na dobro u siromašnijim zemljama središnje i istočne Europe. Prošlog je mjeseca Europska banka za obnovu i razvoj zabilježila nagli pad podrške javnosti za demokraciju u "novim članicama Europske unije". Nije iznenađenje da je najveći gubitak vjere u demokraciju zabilježen u zemljama koje su bile najteže pogođene gospodarskim previranjima. U Mađarskoj, demokratske institucije već su počele propadati. Naime, jedna od glavnih mađarskih parlamentarnih stranaka, Jobbik, kao da je izišla iz noćnih mora 1930ih. Nesklona je Romima, antisemitska je, a ima i vlastitu paravojsku. No glavna je prijetnja ipak vladajuća stranka desnog centra Fidesz. Fidesz je prošle godine ostvario nadmoćnu većinu u parlamentu, ponajviše iz gospodarskih razloga.

Cijeli članak pročitajte na poslovni.hr

50 odgovora na pitanja o EU (10)

Pitanje 10. Kako će se ulazak Hrvatske u EU manifestirati na Hrvate iz BiH koji imaju dvojno državljanstvo?

Službeni odgovor: Ovo pitanje nije u nadležnosti EU. Svaka država članica, pa tako i RH, može zakonom urediti pitanje svojeg državljanstva.

Moje mišljenje: Neće biti nikakvih promjena.

Nigel Farage: Kako se Hrvatsku mitom i silom ugurava u Europsku uniju

Nigel Farage u Europskom parlamentu objašnjava kako se Hrvatsku na razne načine (mitom, prijevarom, lažima) gura u EU. Prilično je šokantno da ovo nećete čuti niti od jednog hrvatskog političara.

Iluminati: Tajna i elitna društva vode Italiju i Grčku?

Nove premijere Italije i Grčke, Montija i Papademosa, povezuje članstvo u elitnom globalnom klubu – Trilateralnoj komisiji, a Monti je ujedno član Bilderberške skupine

Dok se u SAD-u od rujna održavaju prosvjedi protiv banaka i velikih korporacija predvođeni pokretom Zauzmi Wall Street, koji su se proširili i na druge krajeve svijeta kulminirajući 15. listopada, Grci i Talijani dobili su u vrijeme duboke krize nove premijere i to – predstavnike bankarskog sektora i tajnih društava koja gospodare svijetom. I dok je svjetsko stanovništvo ogorčeno zbog rastućeg siromaštva i nezaposlenosti zbog korporativnog kapitalizma, novog talijanskog i grčkog premijera povezuje članstvo u elitnom globalnom klubu – Trilateralnoj komisiji. Naime, Mario Monti, predsjednik je europskog ogranka Trilateralne komisije, a Lucas Papademos – njen član.

Za spašavanje projekta najvećih moćnika svijeta, sudeći prema onome što se dogodilo u Italiji i Grčkoj, ne biraju se žrtve, pa čak ni one krupne, kakav je bio dugogodišnji talijanski premijer Silvio Berlusconi, ili Grk s bogatim političkim iskustvom George Papandreou, pišu srpski mediji. No, njihova moć nije bila dovoljna da bi ispunila zahtjeve Europske središnje banke i MMF-a, bez čije podrške servisiranje ogromnih dugovanja graniči s nemogućom misijom.

 

Od čelnika prijelaznih vlada »na određeno vrijeme« očekuje se da spase Italiju i Grčku od bankrota. To podrazumijeva bolne mjere povećanja poreza, otpuštanja viška radnika, manje ili zamrznute plaće za više rada, duži radni vijek za niže mirovine, rezove u zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju, infrastrukturi. Čelnici EU otvoreno pričaju o tome da će kredite, privatizaciju javnog vlasništva kao i rezove radničkih i socijalnih isplata najbolje odraditi upravo ljudi iz bankarskog miljea. Pitanje je sada hoće li takvi ljudi ostati vjerni bankarskom miljeu ili svojoj zemlji koju trebaju izvesti iz krize?

Gotovo istovremeno, sličnim postupkom, u Grčkoj i Italiji postavljeni su premijeri s američkim iskustvom, koje povezuje ugled stečen u svijetu financija i bankarstvu, kao i članstvo u jednom od najelitnijih svjetskih klubova.

Cijeli članak pročitajte na novilist.hr

Grci priredili veliki šok Europi

Nakon što su se čelnici eurozone jedva uspjeli dogovoriti oko pomoći Grčkoj, premijer te zemlje šokirao je svijet. Pozvao je građane da odluče jesu li za provođenje mjera koje traže pozajmljivači, a ankete pokazuju da većina Grka na tu pomoć gleda negativno.

Grčki premijer George Papandreou je u ponedjeljak neočekivano pozvao građane na referendum, navodeći potrebu za širom političkom potporom fiskalnih mjera i strukturnih reformi koje od njih zahtijevaju međunarodni pozajmljivači. Referendum donosi neizvjesnost na tržišta i novu prijetnju Europi, nakon što su se čelnici eurozone prošli tjedan jedva dogovorili oko pružanja pomoći Grčkoj, prenosi Reuters.

Odbiju li ju, pomoć neće nikome dodijeliti

"Ova situacija je tako napeta da se gotovo radi o njihovom glasovanju o članstvu u EU", izjavio je za MTV3 Alexander Stubb, finski ministar za europska pitanja i vanjsku trgovinu.

Grci negativno gledaju na pomoć

EU-ov paket predviđa novi zajam od stotinu milijardi eura i otpis 50 posto grčkog duga u privatnom sektoru. Najnovije ankete pokazuju kako većina Grka negativno gleda na pomoć.

Cijeli članak pročitajte na net.hr

Hrvatska će biti teren na kojem će EU izgraditi svoje vikendice

To što premijerka najavljuje da ćemo za jedan euro uplaćen u proračun Unije dobivati nazad tri, to su iluzije. Oni imaju program koji je postavljen tako da ga se ne može ostvariti jer bi bilo potrebno dosegnuti kriterije koji su nemogući.

Makroekonomist dr. Branimir Lokin, doajen hrvatske ekonomije, spada u rijetku skupinu domaćih eurorealista, odnosno javnih djelatnika kod kojih ulazak u Europsku uniju izaziva i određenu sumnju, a ne samo euforiju.

Lokin otvoreno govori i o rijetko spominjanim brojkama koje jamče hrvatsku financijsku stabilnost, koje »stranački ekonomisti«, odnosno zagovornici političkih opcija među ekonomskim stručnjacima, u žaru političkih polemika redovito zaboravljaju.

Koliko je država financijski stabilna i može li nam se, ipak, dogoditi grčki rasplet?

– Glavni stožer hrvatskog financijskog sustava je devizna štednja građana koja sada iznosi devet milijardi eura. Istodobno, HNB ima rezerve od 11 milijardi eura u inozemstvu. To su velike državne rezerve. Ako bismo primijenili recept MMF-a, dogodio bi se snažan pad standarda i imali bismo odljev deviza iz štednje. Ideja devalvacije mogla bi uzdrmati kunu i kroz nekoliko mjeseci došlo bi do »grčke krize«. To je lanac koji bi poskupio život, uzdrmao bi ljude, poskupio otplatu kredita i potpuno poremetio monetarni sustav. Postali bismo insolventni prema inozemstvu i to mi govori da u MMF-u imaju loše ekonomiste koji ne znaju što rade.

Povremeno do javnosti dođu loše vijesti oko problema s otplatom državnih kredita prema inozemnim bankama.

– Radi se o lažnim uzbunama. Barata se tzv. stanjem duga, koji je sada 46 milijardi eura. Zaboravlja se da on nije povećan godinu i pol dana, iako se uzimaju nova opterećenja. To znači da su otplate redovne, regularne i visoke. Ali, analitičari koji se time bave ne govore kako naš bankarski sustav, HNB i komercijalne banke, potražuje iz inozemstva 22 milijarde eura, kroz devizne pričuve i štednju građana. Sustav je strahovito stabilan.

Dakle, naš neto dug je 23 milijarde eura i zato država dobiva redovito kredite kada su potrebni. Od 2006. do prosinca 2010. naše potraživanje u »stanju duga« poraslo je s 51 na 63 posto, što znači da smo likvidniji no što smo bili. Možemo se još godinama zaduživati i ništa se neće promijeniti. Osim toga, naša sredstva su promptno upotrebljiva, dok su krediti na dugi rok otplate. Ljudi koji stvaraju paniku oko toga očito ne poznaju stanje.

 

Može li Kina, kao brzo rastuća ekonomija, otkupiti hrvatske dugove, kao što predlaže Grčkoj i Mađarskoj?

– Može, samo je pitanje što bi tražili zauzvrat. Pokušali su ući u riječku luku te je razvijati zajedno s nizinskom prugom za Mađarsku. Hrvatska je to odbila, jer joj EU to nije dopustio. Sada je Europa ušla u riječku luku, odnosno u kontejnerski terminal preko filipinskih ulagača, ali oni neće graditi nizinsku prugu. Traže da je gradimo sami, iako bi je Kinezi bili napravili. To je samo jedan primjer loše odluke pod pritiskom Europe. Druga stvar je odustajanje od mediteranske regije, na kojoj inzistira Francuska.

Što Hrvatska, zapravo, dobiva ulaskom u Europsku uniju na ekonomskom polju?

– Ništa. Tržište je isto kao do sada, nećemo dobiti nova tržišta i bolje reference. Carina neće biti, ali one ni sada ne remete našu konkurentnost. Želim reći da mi u EU ulazimo malo kasno. To treba shvatiti, ali političarima se to ne može objasniti.

Godinama u Hrvatskoj postoji snažan izvoznički lobi koji traži devalvaciju kune.

– U posljednje vrijeme se ne čuju. A godinama prije je tako govorio krug ljudi koji su privatizirali državna poduzeća, s jakim izvoznim prerogativima. Oni su tražili devalvaciju kako bi mogli više zarađivati. No, sada su se takvi zahtjevi iscrpili – pokazalo se da je uvoz rastao brže od izvoza te da time ne bi ništa dobili.

 

Govorilo se da bi devalvacija pojačala konkurentnost turizma.

– Turizam ne bi time mnogo dobio. Tu dobit uzeli bi mu kroz porez i doprinose. Osim toga, cijena u turizmu je vezana uz uvozne cijene, tako da se to ne bi isplatilo.

Cijeli članak pročitajte na novilist.hr

Svjetski moćnici uz pomoć Rohatinskog i Škegre namjerno su nas gurnuli u ropstvo

Ugledni ekonomist i diplomat tumači kako međunarodna financijska oligarhija razara bankarske sustave da bi države postale ovisne o njima, objašnjava zbog čega je protiv EU, otkriva kako bi se mogli riješiti dužničkog ropstva, te tvrdi da bi Rohatinski i Šuker morali odgovarati zbog protuustavnog djelovanja.

Mr. Karino Hromin Sturm teško se probija u medije zbog čega je za njegovu 'Strategiju razvoja Hrvatske na temelju državnog intervencionizma' malo tko čuo. Žestoki je protivnik neoliberalizma i Europske unije, poznat je po tvrdnji da je međunarodna financijska oligarhija namjerno izazvala svjetsku krizu i uništila hrvatske banke, pa ne čudi da ga domaći mediji, uglavnom pod paskom stranih banaka, posve ignoriraju. Nekadašnji bliski suradnik uglednog dr. Branka Horvata stoga je vrlo rado pristao na razgovor za naš portal.

Tvrdite da je kriza 2008. namjerno izazvana kako bi se uski krug ljudi obogatio. Možete li tu tezu objasniti?

- Dakako da je sve bilo organizirano i dirigirano. Novim svjetskim poretkom dirigira svjetska financijska oligarhija, što je lako dokazivo. Jer kapital, kao ni energija, ne mogu nestati. Uzmite samo za primjer jake investicijske banke poput Lehman Brothersa, koja je otišla u stečaj. To se dogodilo mjesec dana nakon objave da će biti stečaj. Sve je bilo izrežirano od strane financijske oligarhije. Lehman Brothers je, primjerice, imala kapital od 756 milijardi dolara, no on je nestao! Lehman Brothers banka je, dakle, otišla u stečaj, baš kao što je kod nas namjerno uništeno 25 banaka za vrijeme guvernera Škreba. Ako banka ima tvornicu, s njezinom propašću propada i tvornica. Zamislite koliko je u Hrvatskoj bilo vrijednosti u tih 25 banaka! Banke su nestale, a s njima je nestao i kapital kojeg je netko preuzeo. No, o tome do danas nitko ne govori.

Što se dogodilo s preostalim bankama?

- One su na vrlo čudan način privatizirane. Kako? Vlada ih je s 50 milijardi kuna sanirala, a prodala ih je za svega 7 milijardi. Svi građani koji su radili u poduzećima osnivali su te banke, što znači da je to bio naš kapital. No, država je podržavila taj društveni kapital, što nije smjela jer je to bilo privatno vlasništvo. Hrvatska Vlada nedavno je dignula kredit od dvije milijarde kuna, da bi otplatila sanaciju tih banaka iz 1991. godine. Oni dvadeset godine, dakle, nisu platili sanaciju, ali su bili toliko lukavi da su uzeli kredit kod Erste i Hypo banke, jer bi bilo preapsurdno da su taj kredit uzeli kod Zagrebačke ili Privredne banke koje su prethodno skupo sanirali, a koje danas imaju fantastičnu dobit. Hrvatski porezni obveznici još uvijek otplaćuju sanaciju tih banaka!

Bivši ministar financija, Borislav Škegro, tvrdi da smo dobro i prošli?

- Škegro je posebna priča. On je bio ministar financija i potpredsjednik Vlade, a danas je potpredsjednik fonda koji barata milijardama, i koji sada govori: 'da se niste usudili dirati banke'. Jasno je zbog čega. On i guverner Škreb su bili umiješani u privatizaciju i likvidaciju hrvatskih banaka. A nakon toga, Škreb je nagrađen mjestom direktora MMF-a u Albaniji. Aktualni guverner Rohatinski također je nagrađen zato što je bio poslušan i jer je izvršavao naredbe MMF-a i Svjetske banke.

Za čiji interes?

- Pa ne valjda za naš. Za interes onih koji mu daju takve naloge. Uloga Hrvatske narodne banke, prema članu 53 Ustava RH, je stabilnost valute, unutrašnja i vanjska likvidnost. Rohatinski samo održava stabilnost. Guverneri Škreb i Rohatinski, te ministri financija Škregro i Šuker zadužili su nas za 47 milijardi eura, dok je unutrašnji dug za njihova mandata narastao na čak 40 milijardi kuna. Zadužili su državu za oko 75 milijardi eura! Pitam vas. bi li ijedan direktor ostao na vlasti 20 godina da svake godine negativno posluje?

Zašto guvernera Rohatinskog kazneno ne prijavite zbog toga?

- Dobra ideja. Jer ako je bračni par Pevec u zatvoru zbog toga što su doveli u financijske poteškoće trgovačku kuću Pevec koja je njihovo vlasništvo i koju su oni izgradili svojim novcem, postavljam pitanje zašto guverner i ministri ne odgovaraju za istu stvar. Jer za razliku od Peveca, guverner i ministri financija troše novac poreznih obveznik. No, nitko njih ništa ne pita. Zato je i moguće da ćemo se sada ponovno zadužiti. Uzet ćemo kredit, povećati glavnicu s pedeset na šezdeset milijardi eura, a oni će novce opet potrošiti. A poznato je da uz veću glavnicu imamo i veću kamatu. Samo ove godine imamo otplatu kamata od 15 milijardi eura. Za to vrijeme glavnica stoji. Usporedimo li taj podatak s činjenicom da smo u trećem kvartalu ove godine postigli tek 0,8 posto rasta, doći ćemo do zaključka da glavnicu nikada nećemo vratiti. Prema tome, država će se morati opet zadužiti.

Jesmo li u dužničko ropstvo ušli zbog nesposobnosti hrvatskih političara i guvernera HNB-a, ili nas je netko sistemski tamo gurao?

- Sigurno nije bilo slučajno. Princip je ovakav: daju vam kredit koji ne možete otplatiti, onda dobijete drugi kredit da bi otplatili ovaj prvi. Glavnica se povećava, povećavaju se kamate, pa ne stignete otplatiti kamate, dok glavnica stalno raste. Zemlje su prisiljene zaduživati se, a tako gube financijsku suverenost. Taj sistem je smišljen od strane međunarodne financijske oligarhije. Posljedice takve politike najbolje se vide u Grčkoj.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

Mediteran radi, Bruxelles se gradi

Usporedbom s Jugoslavijom, koju ponavlja od savjetovanja do savjetovanja i od jednog intervjua do drugog, glasoviti slovenski ekonomist dr. Jože Mencinger već duže od godine dana crta najcrnju moguću budućnost Europske unije. 

To je raspad u kojem bi čak argumenti oružja mogli zamijeniti argumente kao oružje. On kaže (sada u intervjuu “Globusu”) da bi nekontrolirani raspad vodio u “potpuni kaos”. Ne treba dugo razmišljati što bi ta sintagma mogla značiti u kontekstu ponavljanja ne tako davne jugoslavenske teorije i prakse. Na našu mračnu prošlost podsjeća i njegova konstatacija da je “Europska komisija sastavljena od drugorazrednih političara”. Pamtimo li još sve one fizionomije, koje su se uoči raspada Jugoslavije sastajale po nekadašnjim Titovim rezidencijama, demonstrirajući potpunu nesposobnost da na civilizirani način zaustave galopirajuću krizu?

Mnogi su ljudi proživjeli to vrijeme s nekom čudnom mješavinom razuma i emocija, koju je jedna mudra politička novinarka svojedobno opisala ovako: “Znala sam što će se dogoditi, ali u to što sam znala nisam vjerovala…” Nada umire zadnja, glasi uzrečica koja opisuje tu crtu ljudske prirode. Ako je u ono doba i Mencinger imao nekih iluzija, sada ih više nema. Nažalost, to se ne može reći za mnoge druge ljude, posebno za brojne europske političare kratkog pamćenja i uskih interesa. Iako bi i njima sličnosti nekadašnje Jugoslavije i današnje Europske unije morale doslovno bosti oči.

Razvijeni i nerazvijeni

Jugoslavenske su se republike razlikovale po stupnju razvijenosti, pa je, u najekstremnijem slučaju, Slovenija bila više nego četiri puta bogatija od Makedonije. Postojao je, međutim, mehanizam koji je trebao pomoći da se postupno sužava jaz između bogatijih i siromašnijih. Iz posebnog saveznog fonda manje razvijene republike dobivale su povoljne razvojne kredite, a iz budžeta Jugoslavije financirala se određena razina društvenih potreba (zdravstva, školstva…) onima koji za to sami nisu imali dovoljno novca. Pa ipak, nitko nije bio zadovoljan i svi su tvrdili da ih drugi eksploatiraju. Razvijeni su sve to doživljavali kao uteg oko vrata, odnosno kao trošak koji koči njihov razvoj, dok su nerazvijeni dokazivali da sva pomoć koju dobivaju nije ništa prema koristi koju bogatiji ostvaruju na njihovom tržištu.

To je vodilo u stalne sukobe i međusobna optuživanja republičkih i pokrajinskih političkih vodstava, pri čemu su se oko svake reformske odluke sukobljavale dvije grupacije. Nerazvijeni protiv razvijenih. Tako su se problemi zamrzavali umjesto da se rješavaju, a istovremeno se pripremalo i gnojilo tlo za bujanje otrovnog nacionalističkog korova. Početkom 1981., niti godinu dana poslije Titove smrti, tadašnji neprikosnoveni kosovski lider Mahmut Bakali optužio je Jugoslaviju da eksploatira Kosovo. Ono bi se moralo razvijati duplo brže od prosjeka Jugoslavije, a razvija se “samo” 60 posto brže. Naravno, mjereno per capita, dakle po stanovniku, što je jedino realno, ustvrdio je on. Mjesec dana poslije, na Kosovu su izbile demonstracije na kojima se vikalo: “Trepča radi, Beograd se gradi!”

Beograd je bio simbol Jugoslavije, koja je tada svakog dana davala Kosovu 2,6 milijuna dolara. I to ne ovih sadašnjih, već dolara koji su bili jači nego što je danas euro. To je, smatraju mnogi, bio prvi lagum iskopan ispod temelja Jugoslavije poslije nestanka Tita s političke scene.

Danas se u cijeloj Europskoj uniji izvikuju suvremene varijante iste parole. Unija, a prije nje Europska zajednica, imala je pravilo da svaka buduća članica mora ostvarivati najmanje 60 posto prosječnog bruto domaćeg proizvoda svih ostalih članica. Ali od toga se odustalo u zanosu nakon pada berlinskog zida, kad se odjednom sve činilo mogućim i kad su političari povjerovali da je nakon ujedinjenja Njemačke i ostvarenje sna o ujedinjenoj Europi nadohvat ruke. U groznici proširenja, ali i s posebnim ciljem da se spriječi širenje ruskog utjecaja, Unija je narasla na 27 zemalja, među kojima su razlike u razvijenosti čak i veće od onih u nekadašnjoj Jugoslaviji. Nakon medenog mjeseca, bili su dovoljni prvi znaci krize pa da počnu rasprave o tome tko koga iskorištava, tko je lokomotiva, a tko zadnji vagon, tko je marljiv, a tko lijen itd.

Cijeli članak pročitajte na novossti.com

Grčka drama se pretvara u tragediju

'Situacija u Grčkoj se razvija u sve gorem smjeru'. To je bilanca stručnjaka takozvane trojke koji su u Ateni analizirali dugove mediteranske zemlje. Poruka je jasna, ali i zabrinjavajuća za cijelu Europu.

Kontrolori 'trojke' (predstavnici Europske središnje banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske komisije) već u prvoj rečenici svoje analize prenose središnju poruku razvoja 'grčke drame' u posljednja tri mjeseca. Naime, stanje u Ateni je sve gore i gore.

Grčkoj će biti potrebno još više novca ukoliko se želi spriječiti najgori scenarij - bankrot. Grčka će, smatra 'trojka', u slučaju nepovoljnog razvoja tek za deset godina ponovno biti u stanju sama 'servisirati vlastiti dug, naprimjer otplaćivati rate preuzetih kredita. A to je čak devet godina kasnije od termina kojem su se nadali spasitelji eura, piše Deutsche Welle.

Izvještaj 'trojke' šokirao je europske čelnike, koji se u nedjelju sastaju na summitu koji ima samo jedan cilj: pronalaženje rješenja za dužničku krizu.

Objavljene povjerljive analize

Agencija dpa i neke druge agencije objavile su glavne točke 'strogo povjerljive' analize. Tako za 2011. stručnjaci predviđaju porast grčkog duga na oko 162% BDP-a, a do 2013. dug će narasti na 186% BDP-a! Do 2030. ukupni dug mogao bi se 'smanjiti' na 130%, ali Grčka se sve do 2021. "neće moći vratiti na tržište", kako bi sama, bez tuđe pomoći, mogla posuditi svježi novac.

Cijeli članak pročitajte na net.hr

Slovence čeka zamrzavanje plaća, penzija i socijalne pomoći

Nova slovenska vlada morat će već u siječnju iduće godine zamrznuti mirovine, socijalna primanja i plaće u javnom sektoru, ali i provesti strukturne reforme koje je predlagala vlada Boruta Pahora, ocijenio je u razgovoru za ljubljansko Delo ministar za europske poslove i razvoj Mitja Gaspari.

Ako nova vlada, bez obzira na njen sastav, ne prihvati interventni zakon koji je predlagala Pahorova vlada, ali ga je parlament pred raspuštanjem odbio razmatrati, mogla bi reagirati Europska unija jer bi se pokazalo da Slovenija nema operativnih rješenja i mjera koje dokazuju da kontrolira svoj položaj, rekao je Gaspari koji je 11 godina djelovao kao ministar u raznim vladama, a jedan mandat bio i guverner središnje banke.

"Europsku uniju zanimaju samo operativne mjere koje funkcioniraju i sljedeća vlada to će morati imati na stolu", upozorio je Gaspari, dodajući da bi nedonošenje takve mjere manjak u državnom proračunu za iduću godinu povećalo za 350 milijuna eura.

Cijeli članak pročitajte na business.hr

Nakon otpisa dugova privatnih tvrtki Grčka dug na 110% BDP-a!

Ministri financija eurozone zatražit će od privatnih banaka i investicijskih fondova da otpišu veliki dio potraživanja od Grčke, izjavio je danas predsjednik euroskupine Jean-Claude Juncker.

"Složili smo se oko potrebe znatno većeg doprinosa privatnog sektora u spašavanju Grčke", izjavio je Juncker u Bruxellesu, gdje se u subotu održava sastanak ministara financija 27 zemalja članica EU-a.

Sastanak ministara financija samo je jedan u nizu koji se održavaju ovih dana kako bi se dogovorilo sveobuhvatno rješenje za dužničku krizu u eurozoni. U petak popodne sastali su se ministri financija eurozone, u subotu navečer sastat će se njemačka kancelarka Angela Merkel, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i predsjednik Europskog vijeća Herman Van Rompuy.

U nedjelju će se održati dva summita - najprije skup svih 27 zemalja članica, a zatim samo šefova država ili vlada 17 zemalja eurozone. Svi ti pripremni sastanci trebali bi omogućiti donošenje dalekosežnih odluka na novom summitu eurozone u srijedu navečer.

Ministri financija eurozone u petak su donijeli načelnu odluku o isplati šestog obroka od osam milijardi eura koji je dio paketa pomoći u iznosu od 110 milijardi eura dogovorenog u svibnju 2010. godine. Odobrenje je dano nakon što je grčki parlament prihvatio nove drakonske mjere štednje i šesti obrok paketa pomoći trebao bi biti isplaćen do polovice studenog.

Puno veći posao predstoji na drugom paketu pomoći Grčkoj koji je dogovoren 21. srpnja ove godine. Taj paket ukupno je težak 159 milijardi eura, od čega je 109 milijardi javnog novca, a 50 milijardi od privatnog sektora, banaka i investicijskih fondova. Tada je privatni sektor pristao na otpis 21 posto svojih potraživanja, što se sada pokazuje nedostatnim.

Cijeli članak pročitajte na business.hr

U Sloveniji 12,7 posto siromašnih

U Sloveniji se broj ljudi koji žive ispod granice siromaštva zadnjih godina stalno povećava, a prema podacima za 2010. takvih je 12,7 posto od ukupnog broja stanovništva, odnosno oko 254.000, objavio je u ponedjeljak slovenski ured za statistiku.

Kao limit koji određuje prag siromaštva u Sloveniji vrijedi mjesečni neto dohodak od 587 eura za odraslog člana kućanstva, a postotak onih koji ga ne dostižu znatno je povećan u zadnjih nekoliko godina. U 2009. taj prag nije dostizalo 11,3 posto odraslih.

Unatoč tome, prema indeksima nejednakosti po statističkom dohotku stanovnika, Slovenija vrijedi za jednu od najmanje socijalno raslojenih država, odnosno društava u Europi, a i udio onih koji žive u siromaštvu u njoj je znatno niži od europskog prosjeka koji prelazi 16 posto, objavio je slovenski statistički zavod povodom 17. listopada koji je u UN-u 1992. proglašen Danom borbe protiv siromaštva. (Hina)

Birokratske prepreke otežavaju život stranim studentima u Njemačkoj

Njemačka je poslije SAD-a, Velike Britanije i Australije četvrta zemlja po popularnosti među stranim studentima. No neki smatraju da je sustav diskriminirajući zbog stajališta da je njemačko obrazovanje najbolje.

Dok se njemačka sveučilišta pripremaju za početak nove akademske godine, strani se studenti nemaju baš previše čemu veseliti.

Besplatni pripremni tečajevi jezika na većini sveučilišta su u posljednjih nekoliko godina ukinuti. A sada su iz financijskih razloga, u najmnogoljudnijoj njemačkoj saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji zatvorene i pripremne škole koje je financirala država, a koje su stranim studentima pomagale da se pripreme za obavezni prijemni ispit.

Sedam besplatnih pripremnih škola zamijenit će u toj pokrajini dva privatna koledža: kelnski Cologne Prep Class, koji svoje usluge naplaćuje 5.000 eura po godini, te Freshman Institute na Sveučilištu primjenjenih znanosti u Aachenu, koji godišnje naplaćuje 16.000 eura, u što je uključen i smještaj.

Jedina pripremna škola u saveznoj pokrajini Brandenburgu, na istoku Njemačke, također je zatvorena. Postoji bojazan da će na kraju biti zatvorene sve pripremne škole u Njemačkoj, i da će njihovu ulogu preuzeti koledži koji naplaćuju nastavu, čime će put na njemačka svučilišta biti otvoren samo najimućnijima.

Cijeli članak pročitajte na deutschewelle.de

Grčka je spremna na potpuno zatvaranje i 'majku svih štrajkova'

Grčki premijer George Papandreou, boreći se da zadovolji zahtjeve međunarodnih vođa s još oštrijim mjerama, pozvao je na zajedništvo tvrdeći da će paket kojeg treba prihvatiti parlament izvući Grčku iz krize.

Grčki brodovi 'zavezani su', a smeće je okupiralo ulice Atene pred najveći štrajk radnika u protestu protiv novog paketa poreza i rezanja plaća, piše Reuters.

Sindikati koji zastupaju milijune grčke radnika zakazali su 48-satni štrajk za srijedu i četvrtak u protestu protiv oštrih mjera koje bi nacionalni parlament ovaj tjedan trebao izglasati. Val manjih štrajkova proteklih dana dao je naslutiti kako bi trebao izgledati najveći prosvjed koji bi trebao kulminirati masovnim demonstracijama ispred parlamenta, gdje se očekuju i scene nasilja.

Protest kojeg su grčke novine 'Ta Nea' nazvale 'majkom svih štrajkova' bit će najveći od početka financijske krize od prije dvije godine i zatvorit će sve od državnih ureda do dućana, pa čak i pekara. Grčki premijer George Papandreou, boreći se da zadovolji zahtjeve međunarodnih vođa s još oštrijim mjerama, pozvao je na zajedništvo tvrdeći da će paket kojeg treba prihvatiti parlament izvući Grčku iz krize.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr

Siromašne Slovake prisilili da pomognu bogatim Grcima

Unatoč slovačkom 'ne', njemačka premijerka Merkel je jasno poručila: 'do kraja listopada sve će članice prihvatiti povećanje sredstava kriznog EU fonda. Tako je i bilo. Građani svih prezaduženih članica eurozone višestruko su bogatiji od Slovaka iz čijih će džepova Europa sada za sebe  uzeti 7,7 milijardi eura.

Unatoč masovnom negodovanju stanovništva, slovački parlament je u drugom pokušaju 'pristao' financijski učestvovati u europskom kriznom fondu kojim će se pomoći prezaduženim članicama eurozone, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Irskoj...

Zanimljivo je pritom da su redom sve prezadužene članice eurozone višestruko bogatije od Slovaka iz čijih polupraznih džepova sada treba uzeti 7,7 milijardi eura kako bi bogati i dalje živjeli.

Koliki je apsurd po srijedi pokazuju i slijedeći podaci economywach.com-a. Grčka s dvostruko više stanovnika, i 3,5 puta većim BDP-om uzeti će novac od siromašne Slovačke čiji umirovljenici primjerice primaju oko četiri puta manju prosječnu mirovinu od Grka.

Istovremeno, da bi održala svoj visoki životni standard ta se mediteranska zemlja zadužila čak 327 milijardi eura (142 posto svog BDP-a) a taj će dug sada morati vračati disciplinirani Slovaci.

O slobodi malih naroda unutar Europske unije, kaže ekonomski analitičar Guste Santini, mnogo govori izjava njemačke premijerke Merkel koja je unatoč slovačkom odbijanju sudjelovanja u kriznom fondu najavila da će 'sve članice eurozone (uključujući Slovačku), do kraja listopada prihvatiti povećanje sredstava Fonda'. Nakon što je jučer zbog protivljenja toj odluci srušena slovačka Vlada, parlament je danas popodne prihvatio odluku da ta siromašna državica jamči sa skoro 8 milijardi eura (skoro desetinom svog godišnjeg BDP-a) za posrnule europske megaekonomije.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr