Vrijeme je da nazovemo trenutnu situaciju pravim imenom - depresija. Da budemo iskreni, nije riječ o punokrvnoj reprizi Velike depresije, ali to nam i nije neka utjeha. Nezaposlenost i u Europi i u Americi i dalje je katastrofalno visoka. Vođe i institucije sve više gube ugled. A demokratske vrijednosti su pod opsadom.
Visoka stopa nezaposlenosti nije u redu sve dok nije na razini iz 1933., a zloslutne političke trendove ne smijemo odbacivati samo zato što nigdje na vidiku nema Hitlera. Razmotrimo detaljnije što se odvija u Europi, ne zato što je sve u redu s Amerikom. Prvo, kriza eura ubija europski san. Zajednička valuta trebala je spojiti države, a umjesto toga izrodila je atmosferu gorčine i međusobnog optuživanja. Neprestani zahtjevi za većom štednjom bez ikakvih mjera za povećanje rasta samo su nanijeli dodatnu štetu. Propali su kao gospodarska mjera te pogoršali stanje nezaposlenosti bez da su vratili povjerenje, pa se cijeloeuropska recesija sada doima još izglednijom, čak i ako se uspije otkloniti trenutna prijetnja financijske krize. Izrodili su i neviđeni gnjev jer su brojni Europljani bijesni zbog onoga što se pogrešno ili pravilno tumači kao (pre)snažan iskaz njemačke moći. Nitko tko je iole upoznat s europskom poviješću ne može promatrati ovo uskrsnuće neprijateljstava bez da protrne. No možda se događaju još gore stvari. Desničarski populisti bilježe rast od Austrije, gdje je Stranka slobode (čiji je predsjednik nekada bio povezan s neonacistima) prema rezultatima anketa izjednačena s nekim dugovječnijim strankama, do Finske, u kojoj je protuimigracijska stranka Pravi Finci ostvarila iznenađujuće dobar rezultat na izborima. Riječ je o bogatim državama čija su se gospodarstva prilično uspješno othrvala krizi. A situacija doista ne miriše na dobro u siromašnijim zemljama središnje i istočne Europe. Prošlog je mjeseca Europska banka za obnovu i razvoj zabilježila nagli pad podrške javnosti za demokraciju u "novim članicama Europske unije". Nije iznenađenje da je najveći gubitak vjere u demokraciju zabilježen u zemljama koje su bile najteže pogođene gospodarskim previranjima. U Mađarskoj, demokratske institucije već su počele propadati. Naime, jedna od glavnih mađarskih parlamentarnih stranaka, Jobbik, kao da je izišla iz noćnih mora 1930ih. Nesklona je Romima, antisemitska je, a ima i vlastitu paravojsku. No glavna je prijetnja ipak vladajuća stranka desnog centra Fidesz. Fidesz je prošle godine ostvario nadmoćnu većinu u parlamentu, ponajviše iz gospodarskih razloga.
Cijeli članak pročitajte na poslovni.hr
