Grčku i iduće godine očekuje recesija i pad BDP-a od 2 posto

Kada je Grčka u pitanju svjetlo na kraju tunela nikako da se konačno pojavi…

Iako se do sada očekivalo kako će Grčka iduće godine konačno napraviti zaokret kada je u pitanju gospodarski pad, posljednje prognoze govore kako o tome nema govora. Po svemu sudeći, Grčka će i iduće godine ostvariti visoki gospodarski pad.

Kako danas javlja Wall Street Journal, analitičari očekuju kako će Grčka iduće godine ući u četvrtu godinu recesije. Iduće godine grčko će se gospodarstvo smanjiti za dodatnih 2 posto, nakon prošlogodišnjeg gospodarskog pada od 4,5 posto i ovogodišnjeg očekivanog pada od 3,9 posto.

Produljena recesija sigurno bi dovela u pitanje provođenje mjera za smanjenje proračunskog deficita koje su jedan od osnovnih uvjeta starog (2010) i novog paketa pomoći EU-a i MMF-a. Kada još dodamo podatak o stopi nezaposlenosti koja se kreće oko 17 posto – sasvim je jasno da najveći problemi za Grčku tek dolaze.

Posljednje MMF-ovo izvješće predviđalo je rast grčkog gospodarstva u 2012. godini po stopi od 0,6 posto.

Cijeli članak pročitajte na poslovniplus.com

Preraspodjela bogatstva – marksistička tlapnja ili jedino rješenje?

Sjedinjene Američke Države u mnogočemu su specifično društvo. Malo gdje je u svijetu jaz između siromašnih i superbogatih tako izražen kao u SAD-u, čemu u prilog svakako idu izuzetno niski porezi koje plaćaju najbogatiji, dok su siromašni i srednja klasa itekako pritisnuti poreznim opterećenjima.

Kad se u tu računicu uvrsti podatak da se SAD, prema procjenama relevantnih analitičara, trenutno nalazi na pragu tzv. krize dvostrukog dna (što znači da je nedavna globalna recesija bila tek blagi uvod u ono što namslijedi), postavlja se pitanje koliko je takva situacija održiva, odnosno je li vrijeme da Sjedinjene Države razmisle o pojmu koji kod većine Amerikanaca, naročito onih konzervativnijih, izaziva paničan strah – preraspodjela bogatstva.

U državi u kojoj 40 posto ljudi posjeduje tek 0,3 posto ukupnog bogatstva, u kojoj bi prosječan radnik morao raditi 1100 godina ne bi li zaradio godišnju plaću prosječnog predsjednika uprave (podatak iz 2007.), u kojoj čak i oni najbogatiji, poput Warrena Buffeta, javno traže da ih se napokon oporezuje sukladno njihovim enormnim prihodima, spominjanje bilo kakve preraspodjele bogatstva i dalje se u javnosti percipira kao - marksizam.

Naime, dobar dio američke populacije i dalje smatra da su bilo kakvi porezi ultimativno zlo protiv kojeg se treba boriti svim raspoloživim sredstvima. Takvo dogmatsko gledanje na tematiku koja je sve samo ne jednostavna najglasnije propagira ultrakonzervativna i reakcionarna frakcija Republikanske stranke, tzv. Tea Party.

Zastrašivanje Amerikanaca 'zlim socijalističkim porezima' i 'predsjednikom muslimanom koji je rođen izvan SAD-a' taktika je koja je konzervativnim radikalima donijela stanovitu kratkoročnu popularnost, ali prema najnovijim istraživanjima javnog mnijenja u SAD-u, i to se mijenja, pa je tako popularnost Tea Partyja trenutno niža od popularnosti tradicionalno najomraženijih društvenih skupina kao što su ateisti i muslimani.

Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, superuspješni investitor Warren Buffet u nedavnom je komentaru objavljenom u New York Timesu ozbiljno upozorio na činjenicu da američka vlada već 20-30 godina sve manjim porezima uporno 'mazi' one najbogatije, dok u isto vrijeme siromašni i srednja klasa zbog visokih poreza grcaju u problemima. Da stvar bude dovedena do krajnjeg apsurda, dok najbogatiji Amerikanci poput Buffeta i Billa Gatesa traže od američke vlade da im uzme dio bogatstva kako bi pomogli svojim sugrađanima i budućnosti svoje zemlje, ista ta vlada doima se odlučnom u provođenju porezne politike koja štiti one koji ne mogu potrošiti svoje bogatstvo u 10 života, a kamoli u jednom.

Cijeli članak pročitajte na tportal.hr

CNN o opstanku eurozone: Stanje će i dalje biti nestabilno

EUROPSKI čelnici nalaze se pod golemim pritiskom pokušavajući pronaći dugoročno rješenje problema nagomilanih dugova koji bi Europsku uniju mogli dovesti do točke s koje nema povratka.

Međutim, CNN izvještava kako dio analitičara, uzimajući u obzir velike izazove i neprijatne mogućnosti koje su im dostupne, ipak smatra da će čelnici EU-a ipak uskoro izaći s najavama značajnih promjena.

"Nema rješenja na vidiku za dužničku krizu u Europskoj uniji. Tržište će do daljnjega nastaviti biti vrlo nestabilno i hirovito", rekao je ekonomski analitičar Carl Weinberg.

Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy pokušali su pronaći rješenje sastankom u utorak kada su najavili mjere koje bi trebale ohrabriti fiskalnu disciplinu i povećati ekonomsku kompetitivnost u eurozoni. Međutim, investitore ni to nije ohrabrilo.

Nedostatak akcije Merkel i Sarkozyja

Dionice širom Europe su i jučer padale, tako da se nastavila velika rasprodaja od četvrtka. Dionice na frankfurtskoj burzi pale su tri posto, a indeksi u Londonu i Parizu za oko 1,5 posto.

"Tržište je dalo priliku Merkel i Sarkozyju da zaustave krizu u EU. Danas možemo vidjeti odgovor na njihov nedostatak akcije", rekao je izvršni direktor europske internetske stranice za financijsko tržište ADVFN Clem Chambers.

Dionice na Wall Streetu su u petak također zabilježile padove, ali ne tako značajne. Neke dionice tehnoloških kompanija su čak zabilježile dobitke. Dionice europskih banaka istovremeno su doživjele težak udarac nakon vijesti da je jedna neimenovana institucija posudila 500 milijuna dolara od Europske centralne banke.

Investitori su se nadali konkretnijim mjerama te povećanju europskog fonda za stabilnost. Sarkozy i Merkel nisu najavili takav korak, već su izjavili da je fond u vrijednosti 440 milijardi eura dovoljan za opstanak eurozone. Mjere koje su predložili - uravnoteženi proračuni 17 članica eurozone, davanje većih fiskalnih ovlasti birokraciji EU-a te nametanje nove vrste poreza - nisu ocijenjene kao dovoljne.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

Finci od Grčke traže Partenon, Akropolu i otoke kao jamstvo

NAKON što je Finska jučer dogovorila kolateral za sudjelovanje u programu spašavanja grčkog gospodarstva, i niz drugih europskih zemlja pohitao je učiniti isto kako bi zaštitio svoje uloge.

Podsjetimo, Finska je, kao jedan od najvećih protivnika novog spašavanja posrnule grčke ekonomije,od Grčke zatražila da položi kao jamstvo određeni kapital u finske banke, u protivnom će ova odustati od sudjelovanja u programu spašavanja. Grčka je na to morala pristati, a krv su potom nanjušile i druge zemlje. Konkretno, riječ je o Austriji, Slovačkoj, Sloveniji i Nizozemskoj koje su također zatražile financijski kolateral of Grčke, piše Bloomberg.

Finski presedan mogao bi postaviti pravila igre koja će u budućnosti vrijediti za sva financijska spašavanja.

Cijeli članak pročitajte na Index.hr

ECB kupila rekordan iznos obveznica eurozone

Europska središnja banka prošli je tjedan kupila obveznice u vrijednosti 22 mlrd eura.

Kako bi spriječila nekontrolirano širenje dužničke krize, Europska središnja banka (ECB) je prošlog tjedna kupila državnih obveznica u vrijednosti 22 mlrd eura, što je najveća kupnja do sada, javlja u utorak Financial Times.

ECB se na ovaj potez odlučila kako bi spriječila dužnički krah Italije i Španjolske te kontrolirala njihove troškove zaduživanja, a vrtoglavi iznos kupnje potaknuo je pitanje o mogućnosti takvih budućih intervencija ECB-a.

Nakon četveromjesečne stanke, ECB je s kupnjom obveznica ponovno započela 4. kolovoza, a zahvaljujući prošlotjednim uzburkanim uvjetima na financijskom tržištu koji su povisili troškove zaduživanja, ECB je kupnjom talijanskih i španjolskih obveznica smanjila prinose istih sa 6 na 5 posto kako bi spriječila financijski slom eurozone.

Posljednja najveća kupnja obveznica od strane ECB bila je u svibnju prošle godine, kada je ona otkupila obveznica u vrijednosti 16,5 mlrd eura, a prošlotjednom kupnjom od 22 mlrd eura povećana je sveukupna knjigovodstvena vrijednost euroobveznica ECB-a na 96 mlrd eura.

Analitičare zabrinjava ovakav potez zbog prevelikog obujma talijanskog i španjolskog tržišta obveznica što bi moglo ugroziti kreditnu sposobnost ECBa ukoliko ona nastavi s ovakvim mjerama spašavanja.

Cijeli članak pročitajte na Bankamagazine.hr

Ne održi li se euro, nastat će potpuni kaos

Milijarder George Soros još jednom je pozvao Njemačku da pristane na kompromise i prihvati rješenje krize u eurozoni kroz zajedničke europske obveznice. U suprotnom će, kaže, raspadne li se euro, nastati potpuni kaos.

Naime, Soros je u intervjuu za njemački magazin Spiegel kazao kako budućnost eura ovisi o Njemačkoj, jer se Njemačka nalazi "na mjestu vozača", budući da je to najveća zemlja u Europi, s najboljim kreditnim rejtingom i najvećim viškovima. 

"Nema alternative. Da se euro raspadne, nastala bi bankovna kriza koja bi bila izvan kontrole financijskih krugova... Mislim da postoji samo jedan izbor. To nije pitanje toga treba li Europa zajedničku valutu. Euro postoji, a ako bi se raspao, nastao bi potpuni kaos. Njemačka mora osigurati da euro funkcionira. A da bi funkcionirao, morate dopustiti zemljama članicama da refinanciraju svoj dug po prihvatljivim uvjetima. Zato trebate tu prljavu riječ: euroobveznice", kazao je Soros u intervjuu. 

Cijeli članak pročitajte na Net.hr

Talijanska vlada pooštrila rezove na 115,5 milijardi eura

U sljedeće dvije godine svaki će Talijan, od kolijevke do groba, biti uskraćen za gotovo 2000 eura u novcu ili u uslugama.

Berlusconijeva  vlada odrezala je sjekirom nove mjere štednje: u sljedeće dvije godine odrezat će još 45,5 milijardi eura, što skupa s onih 70 milijardi odlučenih u srpnju čini 115,5 milijardi što novih nameta, što drastičnih ušteda. U međuvremenu je odlučeno da rok za tih 70 milijardi neće biti kraj 2014., nego 2013. Ukratko, u sljedeće dvije godine svaki će Talijan, od kolijevke do groba, biti uskraćen za gotovo 2000 eura u novcu ili u uslugama. Nove mjere poštedjele su samo zdravstvo i školu.

Italija tako plaća danak nesposobnosti Berlusconijeve vlade, koja nije znala povećati društveni brutoproizvod, povećavši pak javni dug preko 1,9 bilijuna eura (u lipnju), tj. na 121 posto jednogodišnjega BDP. Suočena sa svjetskom krizom, morala je u panici spašavati financije, tako da mjere donesene prekjučer a pooštrene jučer, već danas nisu dovoljne. Pitanje je hoće li sada biti dosta.

Za desetak milijardi se smanjuju dotacije oblastima, kotarima i općinama, koji su već najavili pobunu, te za još 5 milijardi ministarstvima.

Mjere predviđaju povećanje poreza privatnicima, zatim 20 posto poreza na zarade od vrednosnih papira (poput dionica), osim državnih obveznica (koje ostaju na 12,5 posto), zatim 5 posto dodatnog poreza na ukupni prihod onima koji zarađuju 90.000 eura godišnje a 10 posto koji zarađuju 150.000, povišenje mirovinske granice za žene na 65 godina već 2015. (a ne 2020.) i usporavanje umirovljenja muškaraca, hitnu privatizaciju komunalija, odgodu otpremnina državnim uposlenicima za dvije godine itd.

Cijeli članak pročitajte na Jutarnji.hr

Nasilje na ulicama - kad ljudi 'prolupaju'

Prizori nasilja na ulicama gradova u Velikoj Britaniji zaprepastile su svjetsku javnost, ali sociolog Michael Hartmann nije iznenađen: tamo mladi imaju sve manje perspektive, a štedi se svugdje. Jednom onda mora 'pući'.

Prizori kakvi se vide u medijima, jedva se mogu opravdati: pljačkaju se trgovine, udaraju starci i građani, pale se automobili i kuće, čak i djeca napadaju policajce. Možda se ne mogu opravdati, ali se možda mogu objasniti. Jer tamo se na ulicama pomiješalo svašta, od sve više kriminala pa do mladih koji su izgubili svaku nadu da će im ikada biti bolje. Na pitanje, da li je iznenađen prizorima nasilja u gradovima Velike Britanije, sociolog Michael Hartmann odgovara - ne:

"Ne, ne doista. Ne može se reći, kada će se takvo prigušeno nezadovoljstvo, koje se sakupljalo dugo vremena, iskazati na taj način. To se vidjelo i u predgrađima Pariza prošle godine: odjednom su mladi palili automobile. Najčešće je povod neki napad policajaca kakav oni misle da je tipičan za njihov položaj. To se dogodilo već u SAD kad su policajci tukli crnca koji je već ležao na zemlji, ili u Francuskoj gdje je netko bio ustrijeljen zato jer ga je policija proganjala jer su sumnjali da je ukrao auto. To su tipični scenariji nakon kojih se jednom - ne može se reći točno kad - događaju takvi nemiri."

Ima li određeni trenutak kada se može reći; ovo ne može završiti dobro?

"Ne, to se ne može općenito reći jer ima previše nacionalnih tradicija. Ima zemalja, kao što su Sjedinjene Države, ali i Velika Britanija, gdje se tradicionalno poštuje velika razlika između bogatih i siromašnih. S druge strane, postoje i različite kulture prosvjeda. Ima tih spontanih pobuna u getima - tamo gdje geta postoje, dakle u SAD, Velikoj Britaniji ili Francuskoj. U Njemačkoj još nema geta takve vrste, baš kao niti u Skandinaviji. Moraju se stvoriti određene pretpostavke da bi došlo do takvih nemira kakve sad vidimo u Londonu ili Birminghamu."

Da li ste iznenađeni razmjerima nemira u Velikoj Britaniji?

"Ne. Da se sada to nije dogodilo, došlo bi do toga možda za pola godine. Trenutna tamošnja vlada Davida Camerona je odlučila najstrože mjere štednje na kakve se trenutno nije odlučila još niti jedna razvijena zemlja posljednjih mjeseci. To znači, prije svega za siromašni dio stanovništva, da su ukinute mnoge usluge, komunalne ili državne. Time se još zaoštrava problem nedostatka perspektive kakav vlada u mnogim četvrtima Londona. A kada je nedostatak nade tako velik da su mladi uvjereni kako nemaju baš nikakve šanse, što god da učinili, onda je dovoljna samo iskra pa da sve eksplodira."

Ostatak interviewa pročitajte na Deutsche Welle