srijeda, 11. siječnja 2012.

Kako je Europa izgubila smjer

Ova rasprava u europskom parlamentu govori o tome kako su političari najvećih zemalja EU odlučili ostvariti EU po svaku cijenu bez obzira na pozitivan ili negativan glas stanovništva, jednostavno pokapaju demokraciju o kojoj su nekad govorili.

Europska Unija - Što su nam to političari prešutjeli?

Kako je moguće da toliki broj ljudi i dan danas nakon završenih i zaključenih pregovora nemaju uvid u to što su to naši političari pregovarali s Europskom unijom? Kako je moguće da postoji veliki broj onih koji su´neodlučni´, a pogotovo onih koji smatraju da je EU nešto dobro?

Ovaj tekst je napisan kombinacijom tekstova, kolumni, podataka iz knjiga te video zapisa ljudi koji spadaju među one stranački ne opredijeljene, poput uglednog politologa, filozofa, sociologa i ekonomskog analitičara Slavka Kulića, zatim Davora Pavune, izumitelja i fizičara, te dr.Marijana Bošnjaka, autora knjige ´EU – NE HVALA!´. postoje ljudi koji su, za razliku od naših političara, duboko analizirali lisabonski sporazum i EU odredbe što čak nisu učinili ni hrvatski političari. U prilogu posta se nalaze svi izvori.

Da bi shvatili kako smo dovedeni u ovu situaciju, znajte da je jedan od osnovnih problema, što možemo ponajprije zahvaliti političkoj eliti, ali i narodu koji ju je izabrao, to što smo mi kao narod potpuno ne informirani i ne pripremljeni za uključivanje u jedan potpuno drugačiji oblik civilizacijskog ustroja.

Dakle, prije 20 godina, točnije 1991. godine, izašli smo iz jednog oblika federalne diktature koja je imala svoje središte u Beogradu. Nakon osamostaljenja, uslijedilo je čekanje, a uzlazak naroda se nije dogodio. Sistem iz kojega smo tada neposredno izašli, bazirao se na radničko klasnom i u takvom sistemu je rad bio kriterij raspodjele dohodaka. Sistem u kojega nas je ugurala novonastala politička oligarhija, koja je u biti ista komunistička partija samo što ju predstavljaju nove generacije, je vlasničko klasni poredak kojemu temelj nije proizvodnja već preprodaja te nasilna preraspodjela dobara. U takvom uređenju, zemlja ne služi za proizvodnju već za preprodavanje.

Takav novi civilizacijski ustroj iliti ekonomija geografije, je sastavni dio politike EU i ono nije greška i sistem u raspadu, već čvrsto utemeljena i isplanirana doktrina – u takvom sistemu ne postoji slučajnost. To je odlika novog svijeta, kojega oslikava projekt Europske Unije. Kada bi to ljudi barem djelom shvatili, glasali bi jasno protiv i ne bi bilo čak niti onih u nedoumici. Dakle, takav ustroj je baziran na principu opstojanja jačeg, iliti novog civilizacijskog ustroja u kojemu će kolonijalisti, bogati vlasnici imati prednost, te kao vlasnici i preprodavači sadržaja određivati će stvarnost u kojoj mi živimo. To je problem razumijevanja ne samo takvog sistema, već i samih sebe. Taj dio istine nije objasnio ni znanstveni, ni politički ni vjerski determinizam.

Da bi bilo koji narod i bilo koja država opstala u takvoj sredini, potrebno je postepeno osvješćivati narod, i pomoći mu u ostvarivanju društvenog, ekonomskog i trgovačkog uzdizanja kako bi spremni dočekali novu geografsku ekonomiju. To su učinili narodi Austrije, Njemačke, Švicarske, itd. mi smo imali 20 godina dovoljno vremena da učinimo tu stvar. Imali smo i sredstva jer je ova zemlja po prirodnim resursima među najbogatijima na ovom kontinentu. No, umjesto da je naš narod informiran u tom smjeru i navikavan na suživot s drugima, on je nasuprot tome, razvlašten, razoružan, osvojen, namjerno i ciljano da u određenom trenutku isti ne bi mogao proturječiti zahtjevima političke oligarhije, jer bi bio suviše emocionalno, duhovno i intelektualno slab, što mi u suštini jesmo.

Narod, generalno, nije u stanju da razumije sebe, a kamoli okolnosti u koje ga se uvodi u takvu pravnu stečevinu. Čak je vlast organizirala i Papin dolazak u ne tako´slučajno´ pravo vrijeme jer su znali da upravo vjerski determinizam može ostvariti pritisak na ´80% vjernika´  jer nisu u stanju saznati osnovna saznanja, te se na ovaj način nastojalo kompenzirati neznanje o tome što nas čeka u EU s vjerom u ono što bi nas trebalo čekati. A znanje se ne može nikako kompenzirati, posebice ne s ovakvim oblikom sakralne manipulacije.

Problem nije čak u nepismenima,  nego u onima koji misle da su pismeni i na sav glas pjevaju hvalospjeve o EU, te u onima koji nude budućnost za narod bez da mu daju informacije o tome što ga čeka.

Nitko nije niti riječi napisao ništa, niti se govorilo o socijalno psihološkim principima koje je potrebno poznavati da bi znali što čeka jedan narod na ulasku u federaciju u kojoj će biti podređen. Bitno je da svakodnevno gledamo idiotske filmiće o hvalospjevima EU u kojima neki potplaćeni malograđani postavljaju na pitanja o ˝bitnim˝ problemima na što dobivaju nevažeće, neukusne i kriminalno površne odgovore i to na nacionalnoj televiziji. Sociološki i psihološki aspekt nije obrađen iz razloga jer se, od naroda izabrana,  politička elita opredijelila za ovakav pristup problemu Europske unije podredivši ga funkcionalnim direktivama, a ne sociološkim. Iz razloga jer se upravo funkcionalne direktive temelje na europskim direktivama, a europske direktive su ultimativan odnos. Narode ove zemlje, suočite se s činjenicom; institucije pregovora nikada nije niti bilo! Jer EU direktive ne traže pregovarače već izvođače.

Da bi narod bio tako dobro istreniran ne proturječiti zahtjevima političke elite, te voljno pristajati na sve što im se kaže, za to je bilo potrebno odraditi 20 godina sustavnog pranja mozga putem medija, politike i obrazovanja dok je istovremeno ista komunistička partija pljačkala sve resurse do kojih je mogla doći. Postoje ljudi koji neće shvatiti o čemu se tu govori, no i to je posljedica upravo političkog determinizma koji vlada  na ovim prostorima zadnjih 20 godina.

Od početka nam je ciljano podmetnut sistem varanja a ne stvaranja. To je politika koju je sam započeo Franjo Tuđman i koju su naslijedili svi njegovi drugari. Takvi državni vođe su trebali biti pošteni ljudi i pomoći narodu da postavi društvo bruto proizvoda na stvaranje novih vrijednosti u tehnološkoj orijentaciji, umjesto na političkom determinizmu – nasilnoj preraspodjeli onog što smo imali zbog interesa stranog kapitala, - refeudalizacija poljoprivrede.

No, ukoliko se s ovakvim sustavom narod ne slaže, glasat će protiv EU. Ako budu glasali da, značit će da svojevoljno pristaje na ´totalnu rasprodaju´, refeudalizaciju i odricanje vlastite kulture i integriteta. Glasajući ZA, narod se svojevoljno predaje u ruke europskoj zajednici moćnika i prepuštamo sve neoliberalnoj doktrini nasilne preraspodjele svega – ne znanjem. Žalosno je što ljudi ne shvaćaju goruću činjenicu koja funkcionira po najprirodnijim zakonitostima; Ljudsko dostojanstvo  i prostor se ne prodaju,  ono se nasljeđuje i ostavlja nasljednim generacijama. Sve suprotno je kriminalizacija stvarnosti. To je postala tolika nepoznanica zbog globalnog zastranjenja da to ne shvaćaju čak niti pravne institucije.

Cijeli članak pročitajte na 4dportal.hr

ponedjeljak, 9. siječnja 2012.

Mnogima u dijaspori onemogućen izlazak na referendum

- Uvjereni smo da će većina glasati za samostalnost. Optimisti smo jer vidimo da se raspoloženje građana mijenja, što pokazuju čak i pristrane ankete koje kažu da je potpora ulasku u EU za kratko vrijeme pala čak za pet postotaka – ističe Željko Sačić, član Vijeća za Hrvatsku, NE u EU.

Mnogi pripadnici hrvatske dijaspore neće moći pristupiti referendumu o mogućem ulasku Hrvatske u EU samo zato što, zbog kratkih rokova i loše informiranosti, nisu uspjeli do 7. siječnja prijaviti se u hrvatska veleposlanstva i konzularna predstavništva u zemljama u kojima trenutno žive! Tvrde to predstavnici iseljenika s kojima smo razgovarali, a koji su i ranije upozoravali na suludo kratke rokove i mnoge propuste pri informiranju hrvatskih građana o prevažnom pitanju referenduma.

Herceg Martić: Kažu da je konzulat bilo nemoguće dobiti

- Ne samo da nisu na vrijeme doznali da je 7. siječnja zadnji rok za prijavu glasanja na referendumu, već su mnogi, po svemu sudeći, izgubili to pravo jer 5. i 6. siječnja, u vrijeme najveće gužve za prijavu izlaska na referendum, mnogo toga u konzulatima nije štimalo, zbog čega se neki nisu uspjeli registrirati. Hrvatskom konzulatu u Zürichu je, primjerice, u vrijeme najveće gužve 'pao internet', zbog čega se mnogi nisu uspjeli prijaviti putem e-maila. Samo u petak me je nazvalo petero ljudi koji su mi se požalili na taj problem. Pokušavali su prijaviti se telefonom, no zbog velikog pritiska vezu je, tvrde, bilo gotovo nemoguće dobiti. Žalosno je da zbog takvih propusta neki Hrvati u dijaspori 22. siječnja neće moći izaći na referendum – ističe Emilija Herceg Martić, potpredsjednica HAZU u dijaspori te budući kontrolor izjašnjavanja u hrvatskom konzulatu u Zürichu, koja čak sumnja da je netko broj onih koji će u iseljeništvu izaći na referendum ograničio namjerno, pretpostavljajući da bi mnogi mogli biti protiv skorog ulaska Domovine u raštimanu Europsku uniju.

GONG: Ljudi u dijaspori kasno su o svemu obaviješteni

Po hrvatskom Ustavu, svatko ima pravo na informiranje, no to pravo Hrvatima u dijaspori u ovom je slučaju bilo poprilično uskraćeno – zaključuje Herceg Martić.

S njezinim zaključcima slažu se i odgovorni u nevladinoj udruzi GONG:

- Točno je da su Hrvati u dijaspori dosta kasno o svemu obaviješteni te da nije bilo dovoljno vremena da se svi koji su zainteresirani prijave za izlazak na referendum. Upozoravali smo, također, i na nedorečenosti Zakona, zbog čega smo i tražili da se referendum odgodi bar na nekoliko tjedana, no nisu nas poslušali. Sada je pak prekasno za odgodu, zbog čega je vrlo važno da u preostalih dva tjedna građani budu što je moguće više informirani o mogućim prednostima, ali i nedostacima ulaska Hrvatske u EU. Zbog toga smo Hrvatskoj vladi uputili preporuku da omogući i euroskepticima da informiraju građane te da im iz proračuna daju novac za njihovu kampanju. Važno je da i HRT ponudi podjednak prostor onima koji su za i onima koji su protiv – ističe Dragan Zelić, izvršni direktor GONG-a, te odmah dodaje da, za razliku od brojnih poruka za EU, na Hrvatskoj televiziji dosad nije primijetio mnogo euroskeptičnih spotova.

Zelić: Očekujemo veliku izlaznost 

- U Hrvatskoj je mnogo više ljudi prijavilo promjenu prebivališta zbog referenduma nego za prethodne parlamentarne izbore, zbog čega se nadamo da bi i izlaznost na referendum mogla biti znatno veća nego na prethodnim parlamentarnim izborima. Još, međutim, nismo dobili informacije o tome koliko se hrvatskih građana u dijaspori prijavilo za izlazak na izjašnjavanje – dodaje Zelić, koji je primijetio da je kod nove Vlada prisutno manje propagande, a više informiranja građana o referendumu, premda su, kaže, u javnosti i dalje u znatno većoj mjeri prisutne poruke 'Za' nego 'Protiv' EU, što ne bi trebalo biti tako.

Sačić: Po Vesni Pusić referendum se ne bi ni održao

- Zahvalni smo GONG-u na korektnosti i objektivnom prikazivanju činjenica te na njihovom zalaganju za pošten referendum. No moramo upozoriti na neobjektivnost Vesne Pusić, nove ministrice vanjskih poslova Hrvatske, koja je u subotnjem intervjuu za Radio 101 kazala da nema potrebe da se iz državnog proračuna financiraju protivnici ulaska Hrvatske u EU. Taj svoj nedemokratski i netolerantan stav pravdala je riječima da su se hrvatski građani već na parlamentarnim izborima izjasnili protiv euroskeptika, kojima, tobože, ni ne treba davati novac za promidžbu. No, da je takav njezin stav posve pogrešan pokazuju i ankete Eurobarometra, koje kažu da bi u ovom trenutku za ulazak Hrvatske u EU glasalo od 30 do 34 posto građana, dok bi protiv bilo njih više od 35 posto. Te ankete najbolje pokazuju da rezultati parlamentarnih izbora nemaju nikakve veze s referendumom oko EU – ističe pak mr. Željko Sačić, predsjednik Akcije za bolju Hrvatsku, koja je član nedavno formiranog Vijeća za Hrvatsku – NE u EU.

Cijeli članak pročitajte na dnevno.hr