Spašavanje eura: Nijemci daju četvrtinu novca

Više od 200 milijardi eura. Toliki je udio Njemačke u novom, proširenom Paketu za spas eura. No za to su potrebni odgovarajući zakonski okviri, a tu su brojna pitanja otvorena.

Njemačka Vlada je poduzela dodatni korak u cilju borbe protiv dužničke krize u Europi i proširenja Paketa pomoći za spas eura. Vlada je na sjednici u srijedu donijela odgovarajući Nacrt zakona. No i pored toga ostaje otvoreno pitanje u kojoj mjeri, kada je riječ o korištenju Fonda za spas eura, o svemu može suodlučivati Bundestag. Opozicija ali i pojedini članovi vladajuće koalicije traže znatno veći utjecaj Bundestaga nego do sada.

Odluka početkom rujna

Vlada svjesno nije željela predložiti Nacrt zakona u kojem se regulira u kojoj mjeri će o Paketu pomoći za spas eura odlučivati Bundestag. O tome naime odluku treba donijeti sam Bundestag već tijekom ovog mjeseca. Pri tome će biti uzeta u obzir i odluka Ustavnog suda o pomoći za spas eura koja bi trebala biti donesena 7. rujna.

I parlamenti ostalih zemalja EU-a trebaju potvrditi ovu odluku koju su šefovi država i vlada zemalja članica Unije donijeli u srpnju. Tzv. kišobran za spasavanje eura trebao bi ubuduće podrazumijevati ovlasti kojim bi se zemljama u teškom financijskom stanju moglo pomoći. Osim toga ukupna suma u okviru kišobrana za spasavanje, koja može biti dodijeljena u formi kredita, trebala bi biti povećana na 440 milijardi eura. Zemlje članice pri tome daju jamstva u visini od 780 milijardi eura. Od te sume Njemačka bi trebala izdvojiti 211 milijardi eura, što je više od jedne četvrtine.

Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble pohvalio je odluku o jačanju Fonda za spas eura kao jednu od učinkovitih preventivnih mjera: „Njemačka Vlada je odlučna u tome da osigura stabilnost eura", kaže Schäuble. Prema njegovim riječima radi se o tome da se spriječi moguće širenje krize i na neke države koje do sada nisu bile previše zadužene.

Porez na financijske transakcije u eurozoni

Pripadnici oporbe su signalizirali da su spremni podržati planove za spas eura, ali su i najavili da postoje dijelovi o kojima dodatno žele razgovarati. Tako je za socijaldemokrate (SPD), osim učešća Bundestaga u odlučivanju, važno i kako uvezati financijski sektor u pružanje pomoći zaduženima i na koji način provesti bolju regulaciju proračunske politike prezaduženih zemalja, kao i regulaciju bankarskog sustava.

Cijeli članak pročitajte na Nacional.hr

Hrvatsku su prošlosti već tlačili, a i u EU ćemo biti beznačajna provincija

U toj mega državi Hrvata će biti manje od 1 % i naša politička moć bit će manja od statističke pogreške. Vlast pažljivo krije da će se 1. travnja 2017. glavne odluke donositi većinom glasova od 55 posto,  a ne konsenzusom, i da će o svemu odlučivati samo velike države, naglašava Marjan Bošnjak.

Povratnik iz Australije, Marjan Bošnjak, autor je knjige 'Eu? Ne hvala' i žestoki kritičar hrvatskog ulaska u Europsku uniju. U razgovoru otkriva šokantne činjenice o EU koje, tvrdi, vlast namjerno skriva od svojih građana. Najavljuje da će ukoliko vladajući ne dopuste demokratsku raspravu i podastru sve relevantne činjenice oko pridruživanja toj mega državi, predstojeći referendum osporiti na sudu jer će se raditi o prevari vlastitih građana.

Zašto ste napisali knjigu u kojoj kritički progovarate o Hrvatskom ulasku u EU?

- Prateći hrvatske medije uvidio sam da se javnosti prezentira samo jedna strana ulaska u EU. Nema nikakvih argumenata protiv ulaska. Pomislio sam, 'pa nekih loših stvari pritom jednostavno mora biti'. Počeo sam istraživati i ostao sam šokiran onim što sam pronašao. Postoji daleko više argumenata protiv ulaska Hrvatske u EU nego što nam se govori.

Ako je tako, zašto nam ih skrivaju i tko to radi?

- Čovjek bi očekivao da o jednom tako vitalnom pitanju bude javne rasprave, pogotovo ako živimo u demokratskoj državi. Vlast bi trebala štiti interese vlastitog naroda. No, meni je neshvatljivo da se sustavno skriva istina od vlastitog naroda. Kako možemo objasniti da političke elite žele Hrvatsku ugurati u neku novu državu bez otvorene rasprave o tome? Kako će narod na referendumu donijeti ispravnu odluku kad ne zna sve informacije? Istovremeno se Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija hvali da je u zadnjih mjesec dana kroz medije plasiralo 11.300 spotova 'za' ulazak u Uniju. A o negativnostima ni riječi.

Pa zašto bi političari to radili? Ako oni i rade, zašto ostale društvene grupe šute, gdje su intelektualci, akademici?

- Mislim da većina njih to radi iz neznanja. Imam dojam da u samoj vlasti samo mali broj ljudi zna o čemu se tu zapravo radi. Velika većina nema pojma a kamoli da su pročitali Lisabonski ugovor, svojevrsni ustav EU, države u koju nas žele uvesti. Godinama je naglasak bio samo na procesu, koliko smo i kad ćemo zatvoriti sva poglavlja a ne na njihovom sadržaju. Što je uistinu ispregovarano i potpisano, do danas nije objavljeno. Javnosti su na uvid dane samo pregovaračke pozicije Hrvatske. Ali to nije ono što je potpisano. To se skriva.

Zašto je po vama loše ako Hrvatska uđe u EU?

- Ulazak u EU za sve nas će biti katastrofa iz tri razloga: političkih, gospodarskih i kulturnih. Svjedoci smo da se već sada odluke donose mimo građana. Ulaskom u europsku mega-državu, većina najvažnijih odluka će se donositi još dalje, u Bruxellesu a ne više u Zagrebu. Njih će donosili drugi, prema njihovim interesima.

Ali i mi ćemo kao članica EU-a sudjelovati u njihovom donošenju, zar ne?

- Ako znamo činjenicu da će nas Hrvata u toj mega državi biti manje od 1 posto, to znači da će naša politička moć biti manja od statističke pogreške. Ono što se pažljivo krije od hrvatskog naroda jest činjenica da će se od 1. travnja 2017. glavne odluke unutar EU donositi većinom glasova od 55 posto, a ne više konsenzusom. Radi se o Vijeću europe, Vijeću ministara odnosno o upravnim tijelima EU-a. Jasno je da će odluke donositi samo veliki narodi a nas Hrvate nitko ništa neće pitati. U primjerice, Europskom parlamentu od oko 764 zastupnika mi bi smo imali samo 12. U političkom smislu imati ćemo status jedne manje europske provincije. Politička prava biti će nam manja nego što smo ih imali u bivšoj Jugoslaviji gdje nas je bilo 22 posto. Znamo kako se tamo postupalo s Hrvatima a kako će to biti tek u EU gdje će nas biti manje od 1 posto.

Zašto mislite da će se ulazak u Uniji odraziti loše na nas u gospodarskom smislu? Pa tržište će se otvoriti za naše proizvode a tu su i izdašni EU fondovi?

- EU tržište od 500 milijuna ljudi će nas pregaziti. Mi za njega nismo konkurentni. Imali smo 45 godina komunizma i destruktivan rat od kojeg se još nismo oporavili. Pa od 1.2.2002. od kada smo se otvorili Europi, uvoz iz EU je naglo porastao kao i vanjski dug. Živimo li bolje od kada smo se otvorili EU tržištu?

Ali ne živi li se u zemljama koje su također bile u socijalističkom bloku bolje nakon što su ušle u EU?

- Isticali su nam i primjer Irskog tigra, da ćemo biti kao oni. Pa pogledajte što se danas tamo događa. Grčka je primjerice u EU od samog početka. Kako to da je ta zemlja na koljenima ako u EU vlada blagostanje? U Španjolskoj je nezaposlenost 21 posto, Portugal ima ogromne probleme, Italija i druge zemlje. I u Sloveniji se sve slabije živi. I Mađari su nakon inicijalnog zaleta pali u krizu.

Ali primjerice bivša socijalistička Poljska bilježi i u krizi rast BDP-a?

- To ćemo tek vidjeti što će s Poljskom biti za pet ili deset godina.

Nisu li države same krive što su neracionalno potrošile posuđeni novac. Zašto bi to bila odgovornosti EU?

- Pogledajte efekte koje ima EU. Imamo tržište od 500 milijuna ljudi na kojem očito neki prosperiraju a neki ne. Ono odgovora primjerice snažnom njemačkom gospodarstvu koje je izuzetno konkurentno. Ta zemlja ima veliku korist od EU i da sam ja primjerice Nijemac bio bih prvi za ulazak u EU jer bi nam ona omogućila da se proširimo na europski teritorij i da na njemu politički dominiramo. Međutim, ja sam Hrvat i gledam što to znači za nas. Primjer Poljske je zanimljiv ali mi smo ipak Hrvati.

Gdje vidite najveću opasnost za Hrvatsku?

- Ulaskom u EU mi gubimo kontrolu nad vanjskim granicama. Otvaramo se svim Europljanima. Njih 500 milijuna imati će pravo živjeti gdje god žele. Mi smo imali 12 posto Srba koji su živjeli u Hrvatskoj i ratovali protiv nas. Tko kaže da se ponovno neće doseliti na ove prostore jednom kada i Srbija uđe u EU? Svjesno se ignorira povijest ovih prostora. Naši susjedi Talijani, njih 60 milijuna, imati će pravo ponovno kolonizirati Hrvatsku što im je bila namjera kroz stoljeća. Neki njihovi političari i danas otvoreno govori o tome.

Mislite li da će se ljudi više doseljavati u Hrvatsku nego će naših građana odlaziti živjeti i raditi u druge europske zemlje?

- Mi ćemo imati dvostruki problem. Mladi Hrvati će neizbježno odlaziti iz zemlje za bolje plaćenim poslovima jer im nesposobne političke elite nisu osigurale dostojan život u njihovoj državi. S druge strane imamo potencijal od 500 milijuna stranaca koji se mogu slobodno naseliti u Hrvatskoj.

Cijeli intervju pročitajte na dnevno.hr

Njemačka ofenziva za Grčku

Njemačka vlada želi poduzetnike potaknuti na pojačani angažman u Grčkoj. No uvjet za to je da se Atena pobrine za provedbu reformi i to bez zastoja.

Već neko vrijeme njemački ministar gospodarstva i šef vladajućih liberala Philip Rösler, među njemačkim poduzetnicima sakuplja izraze podrške za svoju "Investicijsku i konjukturnu ofenzivu za Grčku". Da je takva ofenziva potrebna pokazuju i najnoviji podaci za ovu sredozemnu zemlju: ove godine grčko će se gospodarstvo smanjiti za 5 posto, stopa nezaposlenosti će porasti na 17 posto a državni prihodi, unatoč višekratnom povećanju poreza, se i dalje smanjuju.  Jedno je dakle sigurno: same mjere štednje neće biti dovoljne kako bi se Grčka vratila na čvrste gospodarske noge. No gdje leži rješenje?

Atraktivni energetski sektor

Stefan Kapferer, Državni tajnik u njemačkom ministarstvu gospodarstva ovog tjedna je posjetio grčki glavni grad Atenu. On rješenje vidi u pojačanoj stručnoj pomoći iz Njemačke i to prije svega u zajedničkom radu njemačke Banke za pomoć i razvoj (KfW) i grčkog ministarstva gospodarstva. CIlj ove suradnje bio bi osnivanje grčke državne banke za poticanje gospodarstva. Njemačka bi, kako je naglasio Kapferer, ovdje stručnim savjetima mogla pomoći na mnogim područjima poput kartelskog prava pa sve do stručnog obrazovanja. "Postoje mnoge moguće točke suradnje koje se ne ograničavaju samo na političku razinu", smatra Kapferer. No na razočaranje domaćina, gosti iz Njemačke su jasno dali do znanja da pomoć ne uključuje i eventualno direktno podupiranje grčkog poduzetništva od strane KfW-a, koji se ograničuje na pomoć projektima u Njemačkoj.  Usprkos tomu, kako smatra Kapferer,  velike količine stranog kapitala mogle bi se sliti u Grčku. Njemačke tvrtke trenutačno najviše zanimanja pokazuju za područje energetike (u sjeni odluke njemačke vlade o odustajanju od atomske energije) te transporta i turizma. Trenutno se razgovara i o osnivanju izvanredne gospodarske zone s poreznim privilegijama. Detalje bi trebao razjasniti sam ministar Rösler prilikom posjeta Ateni početkom listopada.

Cijeli članak pročitajte na Deutsche Welle

Orban: Mađarska u opasnosti zbog dužničke krize u eurozoni

Mađarska je suočena s ozbiljnom opasnošću zbog rizika povezanih s dužničkom krizom u eurozoni i mora ubrzati proračunske rezove jer će se u protivnom izložiti riziku gubitka ekonomskog suvereniteta kao što je bio slučaj s Grčkom, upozorio je danas premijer Viktor Orban.

"Mađarska se u prošla tri mjeseca našla u ozbiljno opasnoj situaciji. Kriza u eurozoni predstavlja iznimne i neposredne prijetnje za Mađarsku", rekao je Orban na sastanku veleposlanika. Istaknuo je da se Mađari moraju pripremiti za tešku jesen, budući da je zemlja suočena s izborom između onog što je nazvao nazadovanjem po uzoru na Grčku i napredovanja putem ekonomskih planova koji su pokrenuti prije više od godinu dana. "Želim li biti iskren prema Vama i istodobno izbjeći pretjeranu patetiku, moram reći da je na kocki mađarski suverenitet", naglasio je premijer. 

Orbanova vlada računala je na oporavak svjetskog gospodarstva, te je prije godinu dana raskinula aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom. Umjesto toga, Budimpešta je od početka ove godine počela oporezivati osobne dohotke po jedinstvenoj, 16-postotnoj stopi, ali poreznu osnovicu čini bruto plaća plus doprinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, koje plaćaju poslodavci. Vlada je namjeravala sniziti osnovicu 2012. i 2013. Takvo smanjivanje poreza na dohotke u vrijednosti 400 milijardi forinti (2,1 milijardu dolara) nije potaknulo potrošnju. U međuvremenu je prihode kućanstava s kreditima u švicarskim francima nagrizao i snažan rast švicarske nacionalne valute. Oslabio je i izvoz, zbog slabog inozemnog rasta. Budimpešta je uvela i porez na velike korporativne zarade i nacionalizirala imovinu privatnih mirovinskih fondova u vrijednosti nekih 15 milijardi dolara.

Cijeli članak pročitajte na poslovni.hr

Zašto se bojim vjerovati boljitku u EU - Nepoznata istina o 9/11

Nakon 10 godina tzv. napad Al Qa'ide na Ameriku i dalje su nerazjašnjena mnoga pitanja. Iako pitanja postoje, jasna su, također ih stručnjaci sve glasnije postavljaju, nema odaziva političara. Službena politika šuti, žrtve su pokopane a kopanje po kosturima moglo bi donijeti mnoge neugodne odgovore.

Ova situacija me često podsjeća na Hrvatsku. Građevinska mafija harači, poslovi se namještaju, HDZ-ovi ministri do grla u sudskim procesima, sve se zna, a ništa se ne zna. Vjerojatno će biti dovoljno smjestiti par "odgovornih" na par godina, pa možemo slučajeve zatvoriti. To što se glasno postavlja pitanje tko je sve u crnoj knjižici primatelja novca distribuiranog od HDZ-ove šefice računovodstva, vjerojatno nikad nećemo doznati. Slučajno ili namjerno? Tko je sve koristio usluge eskort dama, ni to javnost ne smije znati. Tko je žmirio na iskorištavanje maloljetnih djevojaka doma u Osijeku? Ni na to nema odgovora.

Mulj je posvuda, uđemo li u EU, biti će ga još i više, jer će se u poznatoj maniri nisam ja, on je (uvijek neka nepoznata osoba/institucija) prebacivati odgovornost na institucije EU-a. U biti vlast će biti delegirana na višu instancu, a moćnici EU-a će raditi s Hrvatskom i Hrvatima što požele i kada to požele. Netreba biti u zabludi da nas taj plimni val u ovom trenutku kroz financijske institucije koje smo prodali ne ljulja lijevo i desno, ali može biti i gore.

Da bi to izbjegli potrebno je upoznati se s činjenicama koje nam govore puno o današnjem svijetu i modelima vladanje, a jedan od najjačih je definitivno strah i osveta. Nepoznata istina o 9/11 je priča o tome kako je pala treća zgrada WTC-a koju tog dana nije pogodio putnički avion (a nije ni prikazana na CNN-u), i ne to nije "teorija zavjere" od neupućenih neškolovanih promatrača koji eto stalno nešto smišljaju kako bi dospjeli u centar pažnje već od 1500 stručnjaka koji se bave arhitekturom i graditeljstvom.

Posljedica 9/11 je bila rat za naftu u Iraqu, u kojem je svrgnut diktator Saddam Husein postavljen od te iste Amerike, te nametnuta "demokracija". Povijest se ponovno ponavlja, povod je tu, slično kao i za IWW, atentat u Sarajevu i IIWW napad Poljske na pogranične snage Njemaca. Naravno oružje masovne destrukcije u Iraqu nikad nije nađeno, a tzv. šef Al Qa'ide je ubijen u napadu u svojoj rezidenciji (a ne u špilji u koju je svako malo trčao na snimanje svojih video uradaka) u kojoj se godinama "neprimjetno" skrivao. Naravno, tijelo nismo vidjeli, već klasičnu fotomontažu.

Glavno je pitanje, želimo li biti dio takvih sustava koji kreiraju ratove poput rata u Libiji potpomognutog od EU. Želimo li sudjelovati u tome? Znamo li zašto smo u ratu s Afganistanom? Ulaskom u NATO već smo uprljali ruke, a ulaskom u EU gubimo potpunu kontrolu nad događajima. Posljedica ulaska u EU; tko god bude na vlasti u RH morati će poštovati sporazume potpisane pri ulasku u EU, o kojima nažalost ne znamo ništa jer nigdje nisu objavljeni, te će mu ruke biti vezane. Želimo li to? Sudjelovanje u ratovima od koji Hrvatska nema ništa niti s kojima Hrvati nemaju ništa? Jesmo li kroz povijest dovoljno ratovali za ovu ili onu stranu? Koga je od svjetskih moćnika briga ukoliko pošalje Hrvate u rat, kad jedna Amerika tako hladno šalje desetke tisuća mladih Amerikanca u osvajački pohod... u smrt. Želimo li biti pijuni u toj igri? Želimo li stvarno u EU ili bi bilo dobro prije razmisliti o posljedicama.

Više o tome možete doznati na možete pogledati na ae911truth.org